1

Poslovni broj Gž-675/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-675/2020-2

 

 

 

             

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužiteljice T. G. S. iz P., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R., protiv tuženika T. S. iz P., OIB: ..., radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Psp-135/2019 od 8. siječnja 2020., 31. ožujka 2020.,

 

r i j e š i o  j e

 

 

                            Uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Psp-138/2019-15 od 8. siječnja 2020. i rješava:

 

                            Odbija se prijedlog tuženika za obustavu postupka povodom prijedloga tužiteljice za određivanje privremene mjere i ukidanje privremene mjere, određene rješenjem tog suda pod brojem Psp-138/2019 od 11. studenog 2019., a kojom je naloženo tuženiku da u roku od 24 sata od dana primitka tog rješenja tužiteljici preda novi ključ brave vrata za ulaz u prvi kat nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, zemljišnoknjižno odjelu Krk označena kao k.č. ... kuća i dvor, površine 1126 m2, a koja je upisana u z.k.ul.br. ... k.o. S., kao neosnovana.

 

             

Obrazloženje

 

 

                           Rješenjem suda prvog stupnja obustavljen je postupak povodom prijedloga tužiteljice za određivanje privremene mjere te je ukinuta privremena mjera određena rješenjem tog suda donesenim pod brojem Psp-138/2019 od 11. studenog 2019., a kojom je naloženo tuženiku da u roku od 24 sata od dana prijema tog rješenja tužiteljici preda novi ključ brave vrata za ulaz u prvi kat nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici zemljišnoknjižnom odjela Krk označena kao k.č. ... kuća i dvor površine 1126 m2, a koja je upisana u z.k.ul. ... k.o. Soline.

 

             Protiv tog rješenja žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

             

              Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) nalazi u tome što pobijano rješenje ima nedostataka odnosno nema razloga o odlučnim činjenicama te zbog takvih nedostataka se ne može ispitati. Prvenstveno ističe da sud pogrešno utvrđuje da u konkretnom slučaju ne bi bile ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere. Navodi da je sud, odlučujući o prijedlogu za određivanje privremene mjere cijeneći navode tužiteljice iznesene u tužbi radi smetanja suposjeda i prijedlogu za određivanje privremene mjere od 4. studenog 2019. kao isprave priležeće spisu utvrdio da je prijedlog tužiteljice osnovan, slijedom čega je doneseno rješenje poslovni broj Psp-138/2019 od 11. studenog 2019. Navodi da se obrazloženje pobijanog rješenja temelji isključivo na navodima tuženika ili prijedloga za ukidanje privremene od 19. studenog 2019. a u kojem prijedlogu tuženik osporava navode iz podnesene tužbe te ističe kako okolnosti zbog kojih je privremena mjera određena ne bi odgovarale stvarnom stanju stvari odnosno da tužiteljica ne bi bila u supsojedu predmetne nekretnine budući da je boravište iste na drugoj adresi na kojoj boravi sa njihovim zajedničkim maloljetnim sinom. Tužiteljica ukazuje da je sam čin smetanja posjeda izvršen 29. listopada 2019. kada je tuženik primijenio bravu na vratima 1. kata predmetne nekretnine te stoga istog dana tužiteljica i njihovo maloljetno zajedničko dijete nisu mogli ući u istu nekretninu, a nakon kojeg čina je tuženik odbio tužiteljici na njezin izričit zahtjev predati novu ključ primijenjene brave. Obzirom na navedeno da je neosnovan navod tuženika da zajedničko dijete ima svoj primjerak ključa predmetne nekretnine kao i da tuženika redovito posjećuje. Navodi da je tuženik tužiteljicu kao suposjednicu predmetne nekretnine, promjenom bravu na ulaznim vratima u potpunosti isključio iz njenog suposjeda te istoj onemogućio ulaz u prostorije iste nekretnine te onemogućio tužiteljici i djetetu raspolaganje i korištenje svojim osobnim stvarima koje se nalaze u predmetnoj nekretnini. Navodi da se njezin način posjedovanja, u konkretnom slučaju temeljio na činjenici da je ista imala ključ od zajedničke nekretnine te ista u svakom trenutku bila u mogućnosti pristupiti u predmetnu nekretninu i raspolagati svojim osobnim stvarima. Stoga za ostvarivanje njezinog prava na posjed nije nužno isključivo boraviti u predmetnoj nekretnini. Navodi da suposjed tužiteljice nije prestao time što ista  uslijed opravdanih okolnosti i poremećenih međusobnih odnosa boravi na drugoj adresi, to niti u konkretnom slučaju nije dovedeno u pitanje postojanje vjerojatnosti njezine tražbine. Tužiteljica i dalje ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine, a u kojoj i dalje se nalaze kako njezine tako i osobne stvari zajedničkog mldb. djeteta te ista i dalje zbog promjene brave na vratima nekretnine nije u mogućnosti ostvariti svoje pravo na suposjed.

 

              Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

              Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je tužiteljica u prosincu 2018. napustila bračnu zajednicu a time suposjed predmetne nekretnine. U prilog navedenom da govori činjenica da je tužiteljica u postupku medijacije pred Centrom za socijalnu skrb u okviru provedenog postupka radi razvoda braka 20. rujna 2019. prilikom postizanja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, prijavila adresu u O.. Navodi da tužiteljica već dugi niz mjeseci ima prijavljeno prebivalište u O.. Tvrdi da niti u jednoj prigodi nije onemogućio maloljetnom djetetu ulazak u stan. Također tvrdi da u predmetnoj nekretnini ne nalaze se osobne stvari tužiteljice, budući da je ista ispraznila svoje ormare prilikom iseljenja iz zajedničke nekretnine u prosincu 2018. i svoje stvari prenijela u O.. Zaključno tuženik ističe da tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine budući da ista osnovano ne može zahtijevati predaju u suposjed predmetne nekretnine nad kojom više ne izvršava faktičku vlast u svojstvu posjednika pa stoga ni u kojem slučaju ne može biti kumulativno ispunjena ni druga pretpostavka opasnost koja opasnost da bi se bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine.

 

              Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u žalbi.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da je po prijedlogu tužiteljice donio rješenje o osiguranju nenovčane tražbine dana 11. studenog 2019. pod poslovnim brojem Psp-138/2019 kojim je tuženiku naloženo da u roku od 24 sata od dana prijema tog rješenja tužiteljici preda novi ključ brave vrata za ulaz u prvi kat nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Krk, označena kao k.č. ..., kuća i dvor, površine 1126 m2 koja je upisana u z.k.ul. ... k.o. S., a koja će trajati do pravomoćnog okončanja tog parničnog postupka.

 

              Odlučujući o prijedlogu tuženika za ukidanje privremene mjere sud prvog stupnja utvrđuje da iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a koji je sastavljen 16. rujna 2019. u postupku obveznog savjetovanja prije razvoda braka, tužiteljica, kao adresu u trenutku sastavljanja prijedloga navela je adresu u O. S obzirom na utvrđenje da je više od mjesec dana prije pokretanja ovog postupka, a kojim je zatražena zaštita suposjeda nekretnine, tužiteljica navela da njena adresa ne bi više bila u P. S., već u O., zaključuje da su dovedeni u dvojbu navodi tužiteljice da bi bila onemogućena u suposjed nekretnine u P. S. počev od 29. listopada 2019. Pri tom navodi da je tužiteljica sva pismena Centra za socijalnu skrb K., ali i suda zaprimala na adresi u O., a ne adresi u P..

 

              Međutim, po ocjeni ovog suda takav zaključak suda prvog stupnja je pogrešan.

 

              Naime, odredba čl. 353. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje OZ)  propisuje ako predlagatelj osiguranja u određenom roku nije podnio tužbu, odnosno nije pokrenuo drugi postupak radi opravdanja privremene mjere ili je vrijeme za koje je određena privremena mjera proteklo, sud će, na prijedlog protivnika osiguranja obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje (stavak 1.). Na prijedlog protivnika osiguranja postupak će se obustaviti i ukinuti provedene radnje ako su se okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije promijenile tako da više nije potrebna (stavak 2).

 

              Dakle, odredba čl. 353. OZ-a određuje tri slučaja ukidanja privremene mjere odnosno tri slučaja čijim nastupom osiguranje privremenom mjerom se obustavlja i ukida provedene radnje.

 

              Rješenje suda prvog stupnja poslovni broj Psp-138/2019 od 11. studenog 2019. dakle, određena je privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine tužiteljice kojom je naloženo tuženiku u roku od 24 sata od prijema tog rješenja tužiteljici preda novi ključ brave vrata za ulazna na prvi kat nekretnine koja je u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Krk označena kao k.č. ... kuća i dvor površine 1126 m2 a koja je upisana u z.k.ul. ... k.o. S..

 

              Naime, iz obrazloženja rješenja o određivanju privremene mjere slijedi da je tužiteljica protiv tuženika pokrenula parnični postupak radi smetanja suposjeda, a tvrdeći da nije u mogućnosti ulaziti u stambeni objekt iz razloga jer ključem kojim je raspolagala nije u mogućnosti otključati bravu na ulaznim vratima, da su tužiteljica i tuženik bračni drugovi i da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi u P.

 

              Nakon određivanja privremene mjere tuženik je predložio ukidanje privremene mjere i obustavu postupka navodeći da tužiteljica nije u suposjedu predmetne nekretnine, te je napustila bračnu zajednicu u prosincu 2018. i boravi na adresi u O.

 

              Iz iznesenih navoda valja zaključiti da nisu nastale takve okolnosti zbog kojih bi se dalo zaključiti da mjera više nije potrebna, budući da razlozi radi kojih je određena privremena mjera nisu se promijenili, već tuženik ustvari tvrdi da privremena mjera nije zakonita odnosno da nisu bile ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere. Pri tome treba imati u vidu da u ovoj fazi postupka a povodom prijedloga tuženika u smislu odredbe čl. 353. OZ-a nije dopušteno ponovno ocjenjivati zakonitost rješenja o određivanju privremene mjere, a tvrdnje tuženika da je tužiteljica napustila bračnu zajednicu u prosincu 2018. pa slijedom toga i suposjed predmetnog stana ne predstavljaju okolnosti zbog kojih bi se određenu privremenu mjeru moglo ukinuti.

 

              Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tužiteljice pobijano rješenje preinačiti a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

 

             

 

U Rijeci 31. ožujka 2020.

 

 

             

                                                                                                                                Sutkinja

 

                                                                                                                Helena Vlahov Kozomara

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Krku

 

Vraćamo vam spis sa pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.