Poslovni broj 15 P-372/2017-43

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu toga suda Karolini Balen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J.K. iz Z., OIB: …, zastupane po majci i skrbnici Z. K. iz Z., koju zastupa punomoćnica J. M.-S., odvjetnica u Z., protiv tuženika B. K. iz K., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnik K. P. i dr. odvjetnici u Odvjetničkom društvu P., Š. i partneri d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nevaljanosti pravnog posla ugovora o darovanju, nakon dana 7. veljače 2020. zaključene glavne javne rasprave u nazočnosti stranaka, zakonske zastupnice tužiteljice i punomoćnika stranaka, dana 20. ožujka 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da ugovor o darovanju sklopljen između B. K. iz K., OIB:… kao darovatelja i B. K. iz K.,  OIB: … kao obdarenika dana 15. prosinca 2016. nije valjan.

 

II.Utvrđuje se da su nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Z…. u:

-          z.k.ul.br. …, k.o. G. Z. kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-1) – stan br. 1 – trosoban stan s nusprostorijama u prizemlju, površine 109,40 m2, u nacrtu označen zelenom bojom, s posebnim dijelom koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine i koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi i

-          suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-2) - stan br. 2 – četverosobni stan s nusprostorijama na I. katu, površine 141,50 m2 sa pripadajućim spremištem br. 2 u prizemlju, površine 5,20 m2, u nacrtu označen crvenom bojom, s posebnim dijelom koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine i koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, a koja oba stana se nalaze na čkbr. … obiteljski stambeni objekt u Z., K. o. 34, tlocrtne površine v179 čm i dvorište ukupne površine 139 čhv (500 m2) izgrađenoj nekretnine upisane u z.k.ul.br. … k.o. G. Z., kao čkbr. … dvorište površine 6,5 čhv (23 m2),

-          nekretnine upisane u z.k.ul.br. …, k.o. G. Z., kao čkbr. … – stambeni poluugrađeni objekt u Z., i dvorište površine 117,2 čhv (422 m2) i čkbr. … – voćnjak površine 2,8 čhv (10 m2),

-          nekretnine upisane kod Općinskog suda u N.Z., Z.k. odjel Z. u z.k.ul.br. … k.o. P. B., kao čkbr. … u naravi kuća i dvorište, Vinodolski p, površine 200 čhv (719 m2) i

-          nekretnine upisane kod Općinskog suda u Z., Posebni z.k. odjel u K. u z.k.ul.br. … k.o. R., čkbr. …, u naravi kuća, dvorište i voćnjak u R., površine 422 čhv (1518 m2)

ostavinska imovina iza pok. B. K. iz K., K., OIB: … te je tuženik dužan trpjeti da tužitelj temeljem ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Z., Općinskog suda u N. Z., Z.k. odjel Z. i Općinskog suda u Z., P. z.k. odjel u K., ishodi uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije sklapanja ugovora o darovanju od 15. prosinca 2016., tj. uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina na ime B. K. iz K., K., OIB: ….

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana."

 

2. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 28.125,00 kn, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Tužiteljica je u tužbi navela da je rješenjem ovoga suda poslovni broj O-888/2017 od 10. listopada 2017. upućena na parnicu radi utvrđivanja da su nekretnine upisane u z.k.ul.br. …, k.o. G. Z. i upisane u z.k.ul.br. … k.o. P. B., z.k.ul.br. …, k.o. R. ostavinska imovina iza pok. B. K. i da ugovor o darovanju sklopljen između ostavitelja i B. K. iz K., od 15. prosinca 2016. nije valjan. Predmetnim ugovorom o darovanju pok. B. K. darovao je predmetne nekretnine svome sinu – tuženiku. U vrijeme sklapanja spornog ugovora o darovanju, ostavitelj je bolovao od uznapredovale Alzheimerove bolesti, uzimao terapiju (Memando i dr.) zbog koje nije bio sposoban za rasuđivanje i poduzimanje pravnih radnji.

 

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava činjeničnu i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Ostavitelj je kod javnog bilježnika ovjerio svoj potpis na ugovoru o darovanju od 15. prosinca 2016., dokazao svoj identitet te se upisao u odgovarajući upisnik. Osporio je navode tužiteljice o nesposobnosti za rasuđivanje ostavitelja, isto nije potkrijepljeno nikakvim dokazima te je u tom razdoblju poduzimao više pravnih radnji. Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti ostavitelja za upravljanje vozilima izdano je 7. lipnja 2016. te je ostavitelj bio sposoban za vozača B, F, G i A kategorije. Prethodno su liječnik i psiholog prilikom psihologijskog testiranja psihičkih sposobnosti utvrdili njegovu intelektualnu sposobnost za upravljanje vozilima. Isto uvjerenje predstavlja javnu ispravu i znači da pok. B. K. prilikom izdavanja uvjerenja nije imao promjenu kognitivnih funkcija: smetnje, smanjenje ili odsutnosti pažnje i koncentracije, poremećaja opažanja, mišljenja i pamćenja. Potpisivanje ugovora o darovanju u potpunosti je organizirao ostavitelj te je njegova bila i cjelokupna inicijativa. Dao je izravan i jasan nalog odvjetniku M. P. i organizirao termin kod javnog bilježnika radi ovjere potpisa. U ostavinski spis dostavljen je i sporazum od 20. rujna 2016. kojim je ostavitelj priznao novčanu tražbinu G. P. i koji sporazum nije bio sporan u smislu njegove sposobnosti za rasuđivanje. U cijelosti je osporio tužbeni zahtjev te je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu i to potvrdu i rješenje na listu broj 3 i 4 spisa, u rješenje ovoga suda poslovni broj O-888/2017, u ugovor o darovanju na listu broj 6-8 spisa, u izvatke iz zemljišnih knjiga, u uvjerenje na listu broj 23 spisa i sporazum na listu broj 24 spisa, u dokumentaciju na listu broj 28-29 spisa, u dokumentaciju na listu broj 38-44 spisa, u dopis na listu broj 49 spisa, saslušao svjedokinju Š. K. na zapisniku od 7. svibnja 2018., izvršio uvid u kompletni zdravstveni karton koji je priložen spisu, u dokumentaciju na listu broj 59-128 spisa, saslušao svjedokinju M. B. i svjedoka M. P. na zapisniku od 30. kolovoza 2018., zatim K. D., Lj. S., Z. K. i B. K. na zapisniku od 24. listopada 2018., proveo medicinsko vještačenje te izvršio uvid u nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, saslušao medicinskog vještaka dr. S. T. na zapisniku od 17. rujna 2019. i svjedokinju J. B. na zapisniku od 17. rujna 2019.

 

Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za novim medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru jer je vještačenjem provedenim u ovom predmetu mišljenje dano stručno, detaljno i objektivno, a prigovori tužiteljice otklonjeni su valjanim obrazloženjem vještaka na glavnoj raspravi. Dokazni prijedlozi za saslušanjem svjedokinje dr. K. V. i svjedokinje M. H. iznijeti su nakon zaključenja prethodnoga postupka, a tužiteljica nije dokazala da navedene prijedloge nije mogla bez svoje krivnje iznijeti prije zaključenja prethodnoga postupka, a niti bi takvi dokazi bili potrebni s obzirom na rezultate provedenog dokaznog postupka, posebno s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka. Odbijen je i dokaz saslušanjem svjedoka – psihologa iz ustanove  jer ni iz kojeg dokaza ne proizlazi da bi u toj ustanovi psiholog pregledavao pok. pravnog prednika stranaka.

 

Tuženik je također nakon zaključenja prethodnog postupka suprotno čl. 299.          Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu ZPP-a) predložio uvid u javnobilježnički ostavinski spis, a nije dokazao da to bez svoje krivnje nije mogao učiniti do zaključenja prethodnog postupka.

 

Tužiteljica je na zadnjoj glavnoj raspravi povukla prijedlog za saslušanjem svjedokinje G. P., a ranije i za saslušanjem svjedokinje M. R.

 

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

Nije bila sporna činjenica da je ostavitelj boravio od 2. travnja do 19. travnja 2018. na gastroenterološkom odjelu bolnica S.m. u Z., a isto je utvrđeno i uvidom u medicinsku dokumentaciju ostavitelja koja se nalazi u spisu.

 

Također je iz dopisa Doma od 21. veljače 2018. utvrđeno da je ostavitelj boravio u tom domu zbog potrebe palijativne skrbi umirućeg bolesnika od izlaska iz bolnice 19. travnja 2017. do 26. travnja 2017. kad je umro.

 

Uvidom u uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima od 7. lipnja 2016. utvrđeno je da je ostavitelj bio zdravstveno sposoban za vozača B F G AM kategorije uz uporabu pomagala i vremensko ograničenje na 10 godina te da vozi s naočalama ili kontaktnim lećama.

 

Svjedokinja Š. K., strina stranaka, je iskazala da nema saznanja da bi pok. B. K. zaključio ugovor o darovanju sa svojim sinom. Pok. B. K. je u prosincu 2016. viđala na "B." u Z. na kavi jednom ili dva puta tjedno. Dolazio je svojim automobilom iz K. gdje je živio u svojoj kući, a radi se o zagrebačkom K.. Nije bio u to vrijeme na smještaju, a ni kasnije. U tom razdoblju su normalno komunicirali. Ne zna s kim je on živio. Nikakvih vidljivih promjena u tjelesnoj težini kod pok. B. u prosincu 2016 nije primijetila. Nije se žalio ni na kakve zdravstvene tegobe. Posjećivala ga je u bolnici u Z. gdje je bio od ožujka 2017. Nije ga posjećivala u Domu, ali je znala da su ga tamo odvezli. Često je dolazila u posjet pok. B. K. u bolnicu jer joj je to blizu, a znala je dolaziti i s J.K. da ona vidi svog oca. S obzirom da je B. K. posjećivao njezinog supruga dok je bio bolestan, htjela mu je to nekako vratiti. U bolnici je ostavitelj bio smješten možda dva tjedna. Nema saznanja da bi ostavitelj u 12. mjesecu 2016. bio smješten u bolnicu. Nije znala od koje bolesti boluje i nikad joj to nije rekao. U ožujku 2017. je ostavitelj vidno oslabio i bio je sasvim drukčiji nego u prosincu 2016. kad su odlazili na kave. Prvi tjedan boravka u bolnici u ožujku 2017. je komunicirao s njom, a poslije više ne. Poslije više nije mogao komunicirati s njom i nije ju mogao prepoznati. Njihovo druženje na kavama trajalo je sve do kraja veljače 2017. odnosno sve do njegovog odlaska u bolnicu. Susrete su dogovarali telefonom, a ponekad je znala jednostavno mu se pridružiti ako ga je vidjela da čita novine, a ona bi prošla tom prilikom kroz "plac". Normalno su komunicirali i zezali se. Svakog četvrtka ili petka je ostavitelj odlazio po svoju kćer J. K. od svoje kuće do S., gdje je njegova kćer bila smještena. Dok je god s njim razgovarala, on joj je pričao da ide po J.. To je bilo za svo vrijeme njihovih druženja na kavi. Prvog tjedna boravka u bolnici ostavitelj ju je sve razumio i rekao joj je da mu dopelja J.. Svjedokinja nije s njim osobno odlazila po J., već istu informaciju zna po njegovom pričanju. Na trgu su se nalazili u kafiću ili vani "na placu", na stolovima ili klupama.

 

Svjedokinja M. B. je iskazala da je u odnosu kumstva već preko 25 godina s tuženikovim bratom. Tijekom 2016. godine je pok. B. K. redovno dolazio u K., a došao je u K. i na godišnji odmor. Inače je živio u Z., ali je svaki vikend, a nekad i češće bio u K.. Tužiteljica je svakih 14 dana dolazila s njim u K., nekad već u četvrtak, a to je inače bila njegova obaveza. Najčešće je za Božić i Uskrs i za S. bila J. sa svojim tatom. On joj je kuhao, ali ih je svjedokinja uobičavala nedjeljom pozvati na ručak. J. je bila s njim cijela tri tjedna na godišnjem odmoru 2016. godine. Voljeli su jesti grah, a on je dobro znao spremiti grah. Pok. B. je imao problema s crijevima koji su se manifestirali krajem 2016. i početkom 2017. kad je završio u bolnici u Z.. Za druge bolesti ne zna. On je za nju bio normalan čovjek sve do zadnjeg te je do zadnjeg vozio auto. Zadnje nedjelje je došao k njima na ručak autom, a njihove kuće su bile udaljene oko 300 m. Potom je autom otišao kući spremiti se za bolnicu  u koju se morao javiti sljedećeg dana. Te nedjelje se oko 17,00 sati vratio autom do njih i rekao da mu nije dobro i da neka zove hitnu pomoć, na što je rekla da će zvati tuženika B. K., što je i učinila te ga je potom on vozio u bolnicu na hitnu. Poslije toga ga više nije vidjela. To je bilo pred njegov zadnji odlazak u bolnicu. Inače mu je kuhala kad se vratio iz bolnice, jer je trebao laganiju prehranu, trebao je držati strogu dijetu. Kuhala mu je doručak, ručak i večeru. Još tri tjedna prije odlaska u bolnicu je pok. B. K. sam odlazio po J. u Z. i vozio u K. i natrag. Jednom je i tuženik J. odveo u dom kad je ocu bilo loše. Oduvijek je pok. B. K. govorio da treba opskrbiti tuženika da ne bi imao problema s gospođom Z. K. s kojom nije bio u dobrim odnosima, ali je mislio da će vječno živjeti. No, kad je osjetio da rapidno slabi donio je i pročitao njenom suprugu, koji je inače slijep, ugovor i rekao "da li je sad zadovoljan?", nakon čega je suprug odgovorio da što bi on bio zadovoljan i da je on to napravio za svoje dijete. Njezin je suprug znao govoriti pok. B. K. da mora opskrbiti tuženika da poslije ne bude imao problema. Naime, suprug je odavno podijelio imovinu između njihova dva sina, zato mu je to i govorio. Pok. B. K. je rapidno slabio jer je mršavio budući je duže vremena imao proljev. Rapidno je slabio pod kraj 2016. pa dok nije završio u bolnici. Nije znala da bi pok. B. K. bolovao od Alzheimerove bolesti. On nije tako djelovao. Puno je držao do tužiteljice J. K., nitko mu je nije mogao zasjeniti, a bio je jako nesretan i nikako nije mogao preboljeti što je J. bila smještena u dom. Oni su ga tješili i govorili mu da je to za njezinu sigurniju budućnost. Rekao je da će on obvezati tuženika B. K. da danas – sutra, kad njih ne bude, preuzme obavezu odnosno brigu o njoj. J. i tuženik B. su bili u jako dobrim odnosima. Pok. B. K. je J. K. bila na prvom mjestu i svugdje ju je vodio sa sobom. Prije nego je počeo rapidno slabiti, rekao je da će sve što je njegovo dati svom sinu B. navodeći da će mu dati i kuću u K. i kuću na moru, ali ne zna zašto kuću na moru nije dao tuženiku. Rekao je da bi sve bilo drukčije da je J. zdrava. Pok. B. K. je otišao zadnji put u bolnicu krajem ožujka ili u travnju 2017. Sve do tada su s njim normalno komunicirali te joj je nepojmljivo da bi bolovao od Alzheimerove bolesti. Kupovao je novine, a s njezinim suprugom se znao svađati zbog politike.

             

              Svjedok M. P. je iskazao da je odvjetnik u Z. sa sjedištem na Trgu. Ugovor o darovanju od 15. prosinca 2016. izradio je on te njegov tekst još uvijek ima u svom kompjutoru. Pok. B. zna još iz djetinjstva, a negdje potkraj 70-tih godina je došao živjeti u istu ulicu K. u kojoj živi i svjedok. U to vrijeme je bio u braku s gospođom Z. K.. Kupio je parcelu na kraju njihove ulice i tamo sagradio kuću, a imao je još jednu kuću u toj ulici sa 4 stana koja se kuća nalazi dvije kuće ispred svjedokove kuće. Ugovor je sastavio 15. prosinca 2016. te je u to vrijeme pok. B. K. normalno artikulirao. Komunikacija između njih je bila uredna i nedvosmislena. Također nije bilo nikakvih problema oko pribave zemljišnoknjižnih izvadaka za potrebe ugovora te je sve to pok. B. pribavio samostalno i uredno mu platio honorar. Svjedokova je majka umrla u siječnju 2016. te je te iste godine u svibnju razgovarao s pok. B. ispred njegove kuće koja se nalazi dvije kuće do svjedokove. Tom prilikom je došao autom i rekao mu da bi sastavio oporuku ili ugovor o darovanju te mu je rekao da za darovni ugovor nema nikakve zakonske zapreke, rekao mu je da mora pribaviti zemljišnoknjižne izvatke, gdje će ih pribaviti i uputio ga u gruntovnicu Z. i K.. Nekad ga je viđao svaki tjedan, a nekad svaka dva tjedna. U to vrijeme je vozio auto. U lipnju 2016. su se vidjeli kod njega u donjem stanu kuće u K. u kojem je on boravio te mu je pokazao izvatke koje je pribavio i rekao mu da još nešto treba pribaviti. Tada su nekih pola sata razgovarali o tome kako se on snalazi nakon majčine smrti i kako je s njegovim zdravljem. Tom prilikom mu je rekao da je dobio produženje vozačke dozvole, da hoda kod doktora, ali se nije tužio na neke posebne probleme. Prikupljao je dokumentaciju negdje do sredine studenog 2016. te je 15. prosinca 2016. posložio taj ugovor o darovanju i uputio pok. B. K. na ovjeru kod javnog bilježnika. Isti ugovor mu je predao nakon ovjere te je svjedok ugovor predao na prijenos u zemljišne knjige. U to vrijeme je i dalje pok. B. vozio auto. Njegova je bila ideja da određenim pravnim poslom osigura sina za života. Samo mu je savjetovao na njegovo pitanje hoće li sastaviti oporuku ili ugovor o darovanju, da za ugovor o darovanju nema nikakve zapreke. Ugovorom je bila obuhvaćena imovina u Z. i K.. Viđao ga je još u siječnju 2017., a nakon toga je bio odsutan. Naknadno je saznao da je pok. B. umro u travnju 2017. te se zbog toga iznenadio. U 12. mjesecu 2016. kad se ugovor potpisivao, nije primijetio ništa posebno u fizičkom izgledu pok. B. K., što bi se razlikovalo od njegova fizičkog izgleda u lipnju 2016. Nije znao da je bolovao od Alzheimerove bolesti. Poznaje tužiteljicu i Z.

K.. Predao je ugovor o darovanju pok. B. kod njegove kuće u K. u Z. dvije kuće do njegove, a kad mu je donio ugovor nakon ovjere, nazvao ga je i dao mu ovjereni ugovor ispred njegove kuće i to te iste kuće, kad je došao autom ispred te svoje kuće. Nije trebao dolaziti u ured jer su bili susjedi. Obzirom da živi dvije kuće dalje samo se spustio par metara do njega. Tuženika B. poznaje unatrag tri-četiri godine. Dolazio je u ulicu K. u društvu svog oca, znao ih je vidjeti u njihovom dvorištu te je tuženika i upoznao. Pok. B. je sam odabrao javnog bilježnika kod kojeg je ovjerio ugovor te je sam organizirao odlazak kod javnog bilježnika. Niti je zvao bilo kojeg javnog bilježnika niti dogovarao bilo kakav termin za pok. B. K..

 

              Svjedokinja K. D. nije poznavala pok. B. K. i ne sjeća se je li u javnobilježničkom uredu sudjelovala u ovjeri bilo kakvog ugovora vezanog uz pok. B. K.. U prosincu 2016. godine je bila zaposlena u javnobilježničkom uredu O. R.. Za ovjeru potpisa ne dogovara se termin, već stranke dolaze u ured i čekaju na red. Dnevno se u tom uredu ovjeri stotinjak potpisa.

 

              Svjedok Lj. S. je iskazao da je bio zaposlen 2016. u A. L. gdje je zaposlen i danas. Sjeća se da je pok. B. K. došao k njemu radi produljenja liječničke svjedodžbe zbog smetnje vida i nošenja naočala, a vezano uz vozačku dozvolu. Osobno ga nije poznavao i nije bio njegov pacijent. Ne sjeća se je li tom prilikom došao u pratnji nekoga ili ne. Prvo ga je obradila sestra prilikom prijema uzimajući anamnestičke podatke, a ukoliko mu sestra nešto signalizira u smislu da osoba ne bi bila sposobna za komunikaciju ili ako bilo što drugo primijeti da nije u redu, procjenjuje potrebu dodatne obrade od strane psihologa ili neurologa. U konkretnom slučaju ništa od toga kod pok. B. K. nije bilo potrebno. Sjeća ga se kao u magli, ali se sjeća da je bio izuzetno vedar i raspoložen čovjek. Ako dolazi osoba u poznim godinama ili iz Z. ili okolice Z. procjenjuju je li potreban pregled psihologa, a uzimamo u obzir i financijsku situaciju zbog navedenog te mogućnost da se izda liječnička potvrda na 10 godina ili trajno. U konkretnom slučaju izdana je liječnička svjedodžba na 10 godina. Sestra je obavila pregled vida B. K. na aparatu koji se zove ortoreter i taj dio uvijek odrađuje medicinska sestra. Potom je bio na razgovoru sa svjedokom. Vid je bio u redu. U komunikaciji s B. K. utvrdio je da je normalno komunicirao. Bio je vedar te mu je čak rekao da to riješe na dulje vrijeme, na što je rekao da ne može duže od 10 godina. Nije mu odavao dojam da bi bio bolesna osoba. Tom prilikom ga je prvi put vidio. Svjedok je specijalist medicine rada te pok. B. K. na pregled nije donio potvrdu liječnika opće prakse da ne boluje od psihičke bolesti, a što bi inače trebalo donijeti. Rekao je da će tu potvrdu donijeti naknadno. Naknadno ju nije donio. Kod Alzheimerove bolesti bi bilo potrebno dodatno mišljenje psihologa ili neurologa, no nije primijetio kod B. bilo kakvu potrebu za provođenje dodatnih pregleda i dostave dodatne dokumentacije. Nakon što mu je predočen specijalistički nalaz s lista 39 od 22. travnja 2016. na pitanje bi li trebalo, da je imao taj nalaz, provoditi dodatne preglede, odgovorio je da bi u tom slučaju s njim razgovarao psiholog i po potrebi neurolog, ali napominje da je u nalazu od 22. travnja 2016. koji mu je predočen navedena kao dijagnoza samo demencija, ali ne i Alzheimerova bolest. Nakon predočenja specijalističkog nalaza od 13. svibnja 2016. na listu broj 44 spisa iskazao je da bi u slučaju da mu je predočen taj nalaz zatražio suport neurologa pacijenta koji najbolje poznaje svog pacijenta. Nadležni njegov neurolog trebao bi procjenjivati pacijentove psihomotorne sposobnosti i reflekse. U sličnim slučajevima liječnik opće prakse pacijenta, ukoliko misli da pacijent nije sposoban za upravljanje motornim vozilom, dužan je osobno inicirati izvanredni liječnički pregled i o tome obavijestiti MUP, radi procjene sposobnosti pacijenta za vožnju.

 

              Zakonska zastupnica tužiteljice Z. K. je iskazala da je za predmetni ugovor o darovanju saznala nakon smrti pok. B. K.. To ju je iznenadilo jer okolnosti nisu upućivale da bi sastavio takav ugovor. Naime, uvijek je naglašavao da ima dvoje djece te je nelogično da bi potom jedno dijete potpuno razbaštinio. Zadnji puta ga je vidjela na Božićnoj proslavi 2016. u Centru. To je bilo 20. ili 21. prosinca 2016. Došao je tamo sa svojim sinom, ovdje tuženikom te je još utvrdio da je došao zabunom jer je zaboravio da je tog Božića J. trebala biti kod nje. Ne zna kako je došao u taj Centar. Primijetila je da je od zadnjeg njihovog susreta tog prosinca bio skinuo još daljnjih 20 kg, a prethodno ga je vidjela početkom školske godine te iste godine kad je J. ponovno počela odlaziti u Centar. Misli da je tom prilikom na Božićnoj proslavi rekao sam da je smršavio 14 kg. Tada s njom nije komunicirao, već je komunicirao s drugim ljudima koji su tamo bili, a ona je bila pored. Rekao im je da je bio u bolnici, da se loše osjeća, da boluje od karcinoma debelog crijeva. Povremeno ga je znala viđati pa su se tako znali sresti na B. u Z. i pozdraviti se i pitati kako su. Inače je zadnjih nekoliko godina pok. B. K. puno smršavio, ali ne zna razlog tome. Da boluje od Alzheimerove bolesti saznala je od njegove šogorice Š. K. koja joj je to rekla u siječnju, veljači ili ožujku 2017. Napomenula je da je i u prosincu bio u bolnici te su joj se medicinske sestre žalile da je bio jako neposlušan pacijent. Zadnjih godinu dana je kod pok. B. primijetila da zaboravlja termine pa ga je znala podsjetiti kad on treba doći po J. ili ju je sam pitao za te termine. Sjeća se jednog događaja u zimi 2016. kad je bilo vani puno snijega, nazvao ju je i rekao da dođe po J. u K., da se on ne osjeća dobro. Došla je u K., on je J. dopeljao van te ga je pitala kako je, a on joj je govorio da nešto uvijek izmišlja te joj je pokazao automobil u garaži i rekao da mu je automobil pokvaren i da zato ne može J. dopeljati doma. Imali su malo kontakata međusobno. U ljeto 2016. imala je namjeru ići kod svoje obiteljske liječnice, koja je bila i njegova obiteljska liječnica. Vidjela je njegov automobil pred ambulantom te je odlučila ne ulaziti unutra jer je bilo puno ljudi i zasigurno bi se dugo čekalo. Nije htjela s njim ulaziti u kontakt. Ispred ambulante je vidjela da za volanom njegovog auta sjedi ženska osoba, a kasnije je od susjede saznala da je to bila njegova tadašnja životna družica koja ga je vozila. U telefonskom kontaktu s pok. B. nije se moglo puno zaključiti o njegovoj zaboravljivosti jer je on samo nju pitao trebali li doći po J. i kada. Zna da se jednom bio izgubio u Z. kad je vozio J.. Tom prilikom ju je nazvao i pitao kako doći do nje. Spominjao je ulicu, na što mu je rekla da neka ide k sebi doma u K. te da će ona potom doći po J.. Bila je prilično izolirana od njegova društva, a sa susjedima nije htjela pričati. Tijekom 2016. i 2017. pok. B. K. je redovno posjećivao J.. Znao je često reći da neki vikend ne može po J., da će po nju doći drugi vikend, pa da će dva vikenda biti s J., ali se to nije dogodilo. Ne zna je li pok. B. K. vozio J. sebi u Z. preko vikenda. Zna da ju je uzimao u S. i vraćao ju u S.. Susjedi iz K. su ju znali pitati kako to da J. više ne dolazi u K.. J. joj je znala spomenuti da je bila kod M., a to je osoba koja im je kuhala kad su bili u Z.. Radi se o M. B..

             

              Tuženik B. K. je iskazao da ga je dan prije zaključenja spornog ugovora nazvao otac i rekao da dođe sutradan u 8,00 sati kod njega u Z.. Nije navodio razlog. Kad je stigao, rekao mu je da idu ovjeriti ugovor o darovanju kod javnog bilježnika u ulicu. Išli su do bilježnika njegovim autom, kojim je on upravljao i parkirali se u garaži na trgu. Putem ga je pitao o čemu se radi te je rekao da se radi o ugovoru o darovanju. Istim nije bila obuhvaćena cjelokupna imovina. Pitao ga je zašto predmet ugovora nije cjelokupna njegova imovina, na što mu je rekao da je to zato da i J. nešto ima. Ugovorom nije bila obuhvaćena kuća u K., apartman u N. V., novci na računu i dva automobila. Ugovorom su bila obuhvaćena 2 stana u Z., kuća u K., klijet u K., kuća u N. B.. On je prije dogovorio termin kod bilježnika te su odmah bili na redu. Normalno je razgovarao i nije se žalio na ništa, kod javnog bilježnika su im uzeli osobne iskaznice te su potpisali ugovor i to obojica. Oca je viđao inače svaki vikend, a po potrebi i u tjednu kad je nešto trebao. Viđao ga je tri do četiri puta tjedno. Nije znao da boluje od Alzheimerove bolesti i za to je saznao nakon što je umro kad je nosio njegove papire iz bolnice u dom u Z. gdje je umro. Tada je vidio da u medicinskoj dokumentaciji piše takva dijagnoza. On nikad o tome nije pričao. Nije bio zaboravljiv. Točno je da je pri dolasku na Božićnu proslavu u Centru gdje je boravila J. pomiješao datume kada mora doći po J.. Prilikom te Božićne proslave, tuženik je došao sa svojim autom kod njega u K. te su u S. išli njegovim autom kojeg je on vozio. Tuženiku je rijetko dao voziti. Vozio ga je na hitnu u ožujku 2017. prije nego je završio u bolnici, a nije vozio tom prilikom je se nije osjećao dobro i žalio se na proljev. Redovito je dolazio po J., a tuženik je s njim po J. dolazio tek pred kraj odnosno od prosinca 2016. pa do ožujka 2017. Inače je o tome on sam vodio brigu. U prosincu 2016. je išao s njim po J. jer mu je želio pokazati gdje je J. u domu, a ne zbog toga jer se loše osjećao. S J. je boravio preko vikenda u K. u njegovoj kući. Rijetko je vozio J. u K. u Z.. Nakon što su potpisali ugovor rekao je da idu proslaviti na ručak. Otišli su u Z. u Z. te mu je još rekao da bi tuženik mogao platiti ručak s obzirom na to što mu je darovao. Otac je inače oduvijek govorio da će sve što je njegovo biti tuženikovo. Nakon potpisivanja ugovora kod javnog bilježnika, otac je sve dalje rješavao, on s tim nije imao ništa i misli da je on to rješavao s gospodinom P.. Dobio je rješenje da je uknjižen kao vlasnik imovine koja je bila obuhvaćena ugovorom. To rješenje mu je došlo nakon njegove smrti. Tijekom 2017. je otac imao problem sa stanarima u kući u B. jer mu nisu plaćali najam i komunalije. Preko odvj. B. je ishodio njihovo iseljenje 1. travnja 2017. te ga je molio da tog dana dođe s njim tamo gdje su bili i sudski ovršitelj i odvjetnica. Tom prilikom su stanari doista iseljeni iz te kuće. Otac je sigurno do rujna 2016. išao u lov. Morao je imati oružani list za oružje te je vjerojatno isti produživao tijekom 2016. S ocem je u rujnu 2016. bio na putovanju u Š. i Nj., a inače su svake godine odlazili u Nj.. Možda s njim nije bio u zadnjih 5 godina jednom u Nj.. Putovali su automobilom. Većinom je on vozio prema tamo, a tuženik nazad. Na zadnjem putu u rujnu 2016. također je vozio otac. Od prosinca 2016. do ožujka 2017. je s ocem išao po J. jednom u prosincu 2016. te možda dva puta u drugom ili trećem mjesecu 2017. Nije primjećivao da bi otac bio dementan ili da bi imao Alzheimerovu bolest niti mu je bilo tko od susjeda o tome pričao da bi primijetio. Na sudskom iseljenju 1. travnja 2017. ni nitko drugi od službenih osoba nije primijetio da bi otac imao problema s demencijom. Ponašao se čisto normalno tom prilikom i nije se na ništa žalio. Tek nakon toga je otišao u bolnicu i nije se vratio. Preostalom imovinom koja nije obuhvaćena ugovorom o darovanju otac nije raspolagao te je ista imovina ostala kao ostavinska imovina. Ne može usporediti vrijednost stanova i kuća u Z. s kućom u K.. Zasigurno je vrjednija imovina u Z.. Apartman u N. V. ima 49 m2. To nije samostojeći objekt, već u okviru drugog objekta. Otac je dvije godine prije smrti bio punašniji, a kad je počeo imati problema s proljevom počeo je gubiti na težini. Još u prosincu 2016. pa do veljače 2017. nije rapidno gubio na težini, a poslije jest. Izgubio je dosta težine pogotovo na njegovu težinu prije 15 godina. Studira i piše diplomski na Veleučilište . Školuje se uz plaćanjem. U razdoblju od 2103. do 2015. dobio je od oca 270.000 EUR od kojih ga je naknadno tražio da mu vrati 200.000 do 250.000 EUR što mu je i vratio. Bio je opunomoćen po tuženikovom računu. Novac je bio prebačen s njegovog računa na tuženikov u  banci. Naknadno ga je zamolio da podiže taj novac i da mu istog vrati. To je učinio u više navrata te je podizao novac i vraćao mu istog u gotovini. Zato i ne zna o kojem se točno iznosu radilo. To je bilo 2014. ili 2015. Pod kraj je sudjelovao u očevim poslovima kad mu je nešto trebalo. Ne zna što je učinio s vraćenim novcem i ne zna je li pozajmljivao novac. U Š. i Nj. su išli većinom privatno te si je u Nj. otac dizao mirovinu. Imao je račun u Š.. Njegovo školovanje je otac financirao do smrti, a nakon toga je on platio što je trebalo. Ne vozi očeve automobile, jer nisu registrirani, a vozi majčin automobil. Otac mu je od 2014. pa nadalje možda rekao da ima nekog. Upoznao ju je u bolnici u travnju 2017. Misli da se zvala G.. Kad bi dolazio kod oca u Z. tamo je nije bilo.

 

Svjedokinja dr. J. B. je iskazala da se ne sjeća pacijenta B. K. jer svakodnevno ima 30-tak pacijenata te ne može dati nikakve informacije o njegovom zdravstvenom stanju. Nalazi od 22. travnja 2016. i 13. svibnja 2016. potvrđuju da je pacijent na pregled došao sam, da se žalio da zaboravlja, da mu je učinjen pregled i kongitivno testiranje i preporučena daljnja obrada. Kad je stigao ponovno nakon 3 tjedna odnosno 13. svibnja 2016. prema njegovom iskazu je utvrđeno da nema bitnih promjena. Djelomično je pacijent učinio nalaze obrade koje je prethodno preporučena te je zaključila da se najvjerojatnije radi o Alzheimerovoj bolesti blažeg do umjerenog napredovalog stupnja, a daljnje zaključke nije mogla donositi jer pacijent nije obavio sve pretrage na koje je upućen prethodnim nalazom. Dana 22. travnja 2016. bio je prvi pregled tog pacijenta kod neurologa. Alzheimerova bolest je kronična bolest koja se prati, ne događa se preko noći i ima svoje faze razvoja i svoju progresiju te u uznapredovaloj fazi pacijent već ima problema u osnovnim životnim aktivnosti. Premalo puta je vidjela predmetnog pacijenta te nije mogla s još većom sigurnošću, osim faze vjerojatnosti, utvrditi Alzheimerovu bolest. Trebala bi za 6 mjeseci ponoviti testiranje te ukoliko bi utvrdila pad za jedan bod temeljem rezultata testiranja, tada bi još sigurnije mogla utvrditi dijagnozu. Lijek Memando je prepisala pacijentu u uobičajenoj dozi za fazu privikavanja te se tako nakon 4 tjedna dolazi do doze od 20 mg. Taj lijek nije lijek za izlječenje Alzheimerove bolesti, već samo olakšava pacijentu funkcioniranje, ali ne utječe na proces propadanja moždanih stanica. S obzirom da je imala podatak da pacijent živi sam i da ima kćerku koja živi u domu, da ima Downov sindrom, da je došao sam, normalna je i uobičajena njezina preporuka da se povede briga o tome što će s takvim pacijentom biti u kasnijoj fazi bolesti te da mu se osigura smještaj, redovno uzimanje lijekova i pomoć. Kad je navela da je govor pacijenta fluentan, znači da je tečno govorio i da nije bilo zastoja u govoru. Pod prostorno urednom orijentacijom iz nalaza podrazumijeva da je pacijent pozitivno odgovorio na tipičnih 5 pitanja vezano uz prostornu orijentaciju u smislu gdje se nalazi, u kojoj državi se nalazi, na kojem katu se nalazi, u kojoj se ustanovi nalazi, u kojem je gradu odnosno mjestu. Međutim, uočeni su deficiti u vremenskoj orijentaciji što je tipično za početnu fazu Alzheimerove bolesti, pacijent je vremenski bio djelomično orijentiran te je znao dan i godinu, ali nije znao datum i mjesec. Što se tiče diskalkulije ona podrazumijeva probno računanje tako da se pacijentu prilikom testiranja zada oduzimanje broja 7 od broja 100 i tako pet puta, a poanta je u tome da pacijent zapamti broj od kojeg treba oduzimati broj 7. U daljnjoj fazi je pacijent u konkretnom slučaju pokazao grešku. Pokazao je i oštećenje kratkotrajne memorije što znači da je imao očuvana sjećanja na bivše događaje od prije dva ili tri mjeseca ili nekoliko godina, ali je pokazao problem kod učenja novih stvari kao npr. što je jutros doručkovao. Također mu se prilikom testiranja zadaju tri pojma koja treba upamtiti i na koja tri pojma ga podsjeća nakon minute ili dvije te se pacijent nije mogao sjetiti niti jednog. Daljnji njezin nalaz koji se odnosi na konstrukcijsku dispraksiju provodi se testiranjem crtanjem gdje se pacijentu predočavaju geometrijski likovi njihova pozicija u prostoru s dva peterokuta koji se sijeku u 4 točke te navedeni tekst pacijent nije uspio odraditi kako treba, a zadnji test je crtanje sata gdje je pacijent pokazao rezultat 5 od 10, a test se odnosi na zadatak crtanja kruga, obilježavanja kruga brojkama te crtanjem kazaljki na tom krugu koji pokazuju najčešće 11,10 sati. Rezultati pacijentovih testova kako ih čita iz predočenih nalaza predstavljaju tipične ispade za početnu fazu Alzheimerove bolesti u kojoj se u tom trenutku nalazio pacijent. Sve što je navela u svom iskazu govori općenito odnosno govori o načinu na koji se inače provodi testiranje kod ovakvih dijagnoza time da je dodatno uvidom u predočene nalaze protumačila i rezultate testova koji su označeni brojkama kao npr. 5 od 10. Rezultat 5 od 10 koji se odnosi na visospacijalnu orijentaciju je jedan tipični test koji je standardiziran u svijetu i koji se provodi za testiranje kognitivnih funkcija. Smetnje demencije su širokog spektra, a u odnosu na Alzheimerovu bolest ona ne podrazumijeva samo ispad kognicije, već i probleme sa funkcioniranjem pogotovo u nekoj napredovaloj fazi. Na početku se događaju problemi s pamćenjem, a kako bolest može trajati 15 godina, prosječno 7 do 9 godina, s propadanjem regije mozga propadaju i funkcije pa tako i pacijenti u uznapredovaloj fazi npr. ne hodaju, ne govore, ne žvaću hranu i sl. Iz predočenog nalaza zaključuje da je pretpostavila da se radilo o primarnom kongitivnom poremećaju, budući da se radilo o smetnjama pamćenja. Međutim, obrada se potom radi na način da se eliminiraju sekundarni kognitivni poremećaji koji podrazumijevaju također smetnje pamćenja, ali kao posljedica nekih drugih bolesti. Tako pacijenti mogu imati smetnje pamćenja i zbog dijagnoze dijabetesa, problema sa štitnjačom ili pak zbog depresije, zbog čega se pacijent šalje na daljnju obradu kako bi se isključio taj sekundarni kognitivni poremećaj i u konačnosti potvrdila sumnja u Alzheimerovu bolest. Što se tiče pitanja vezanog na gubitak prostorne orijentacije i kada se ta prostorna orijentacija najčešće događa u fazama bolesti, za to nema jedinstvenog odgovara i općenito školski može reći da je najčešći prvi ispad vremenska dezorijentacija. Vremenska djelomična dezorijentiranost iz nalaza znači da pacijent nije znao datum i mjesec u kojem se nalazi, a znao je dan, godinu i sat. Najčešće dolazi najprije do vremenske dezorijentiranosti, a potom do prostorne, ali se to tako ne može reći za svakog pacijenta.

 

              Medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. S. T. utvrđeno je da prvi pisani trag o problemima kod prednika stranaka vezanim uz smetnje pamćenja zabilježen je u nalazu neurologa 22. travnja 2016. Tada je učinjen MMSE test – test procjene mentalnog stanja na kojem je postigao 20 do 30 mogućih bodova. Rezultat ukazuje na lkšu demenciju kod ispitanika. Postignuće od 24 do 30 na tom testu ukazuje na normalnu kogniciju, 20 do 23 boda ukazuju na lakšu demenciju, 10 do 19 bodova na umjerenu demenciju, a postignuće od 9 bodova i niže – na tešku demenciju. Predniku stranaka je po preporuci neurologa u terapiju uveden lijek Memantin ili Memando, što je simptomatski lijek koji se koristi kod bolesnika oboljelih od demencije, a isti može usporiti odnosno modificirati tijek bolesti. Lijek koji bi mogao izliječiti demenciju još uvijek ne postoji nigdje u svijetu. Iz preslike zdravstvenog kartona je razvidno da su predniku stranaka 5. prosinca 2016. i 5. siječnja 2017., dakle, prije i poslije potpisivanja  spornog darovnog ugovora propisani sljedeći lijekovi: Preducal MR, kao lijek za dugoročno liječenje i prevenciju angine pectoris, Valsacombi, kao lijek za snižavanje krvnog tlaka i Omnic, kao lijek za olakšavanje mokrenja kod muškaraca s povećanom prostatom. Ni na jednog od ta dva pregleda nisu konstatirane možebitne promjene na psihičkom planu niti mu je propisan neki od psihofarmakoloških lijekova, kao ni simptomatski lijek protiv demencije Memantin. Iz opisanog statusa prilikom pregleda u Centru S.m. od 21. ožujka, 28. ožujka i 2. travnja 2017. također nema podataka o možebitnim odstupanjima u općem statusu od normalnog. Sve navedeno ukazuje da kod prednika stranaka u vrijeme potpisivanja spornog ugovora nije došlo do napredovanja kliničke slike demencije. Isto se može konstatirati još i tijekom ožujka 2017. kad je više puta pregledavan zbog proljeva i u konačnici, hospitaliziran, utvrđena mu je maligna bolest, zbog koje je 26. travnja 2017. i umro. Provedenim vještačenjem nisu pronađeni relevantni psihijatrijski elementi koji bi s većom razinom vjerojatnosti doveli u pitanje sposobnosti pok. B. K., za rasuđivanje i slobodno izražavanje vlastite volje u vrijeme zaključenja ugovora o darovanju 15. prosinca 2016.

 

              Povodom primjedbi tužiteljice, sud je pozvao medicinskog vještaka na glavnu raspravu radi saslušanja.

                           

              Medicinski vještak dr. S. T. je iskazao da je iz nalaza neurologa od 13. svibnja 2016. kada je postavljena dijagnoza najvjerojatnije Alzheimerove bolesti i preporučena terapija lijekom Memando utvrdio da se kod prednika stranaka radi najvjerojatnije o Alzheimerovoj bolesti. Smatra da je neurologinja ispravno medicinski i stručno napisala dijagnozu najvjerojatnije Alzheimerove bolesti jer je nemoguće uvijek u kliničkoj praksi utvrditi o kojem tipu se demencije radi, a irelevantno je koji tip demencije je prednik stranaka imao u trenutku sastavljanja ugovora o darovanju od 15. prosinca 2016. Bitno kako je on tada kognitivno funkcionirao. To što je liječnica u svom nalazu od 13. svibnja 2016. navela da se treba razmisliti o eventualnom budućem smještaju u neki od domova za starije ili o skrbništvu također smatra primjerenom preporukom jer kod osoba sa demencijom bez razlike kojeg tipa one bile će prije ili kasnije postojati potreba za njihovim smještajem jer isti kao takvi neće biti u stanju samostalno funkcionirati. Vezano za podatak da je pogrešno naveo prvi trag koji govori o problemima vezanim za smetnje pamćenja naveo je da je između 14. travnja 2016. i 22. travnja 2016. razmak od svega 8 dana i također je irelevantan taj podatak za davanje nalaza i mišljenja u ovom predmetu jer je logično da je prije upućivanja neurologu liječnica pregledala prednika stranaka i dala mu uputnicu za daljnju obradu. To je bilo 22. travnja 2016. čime se pozvao na nalaz neurologinje dok je liječnica primarne zdravstvene zaštite navela 14. travnja 2016. da se B. K. žali na zaboravljivost. Imao je u vidu sve podatke koji su navedeni u podnesku od 6. svibnja 2019., ali ih nije taksativno nabrajao kako je to u podnesku učinjeno. Dijagnoza depresivnog sindroma koja je opisana u zdravstvenom kartonu od 11. siječnja 2016. znači da se radi o izvjesnim smetnjama u raspoloženju kod prednika stranaka te mu je s te osnove 23. ožujka 2016. propisan lijek Normabel. Normabel je anksiolitik ili sedativ koji se inače vrlo često propisuje od strane liječnika primarne zdravstvene zaštite, a u konkretnom slučaju taj lijek sigurno nije propisan zbog depresivnih smetnji jer on za to nije predviđen. Time može zaključiti da depresivnost kod prednika stranaka nije bila jače izražena jer bi mu u protivnom bio propisan lijek antidepresiv. Dana 14. travnja 2016. upisana je dijagnoza sindroma psihoorganikum te je navedeno da se prednik stranaka žali na zaboravljivost te se u Z. nije snašao gdje se nalazi. To je bio očito dan kada je liječnik primarne zdravstvene zaštite uputio prednika stranaka neurologu. 25. travnja se spominje dijagnoza vaskularne demencije dok se 3. svibnja spominje dijagnoza psihoorganskog sindroma sa šifrom F06. Dana 16. svibnja se upisuje dijagnoza morbus Alzheimer i vaskularna demencija. Kod iste osobe u isto vrijeme ne može postojati dijagnoza Alzheimerove bolesti i vaskularne demencije, ali može postojati klinička slika tzv. miješane demencije što je u kliničkoj praksi najčešće. Dakle, sve navedene dijagnoze u podnesku tužiteljice se odnose na odstupanja u kongitivnom stanju i funkcioniranju prednika stranaka. Prednik stranaka je bio osoba koji je obolio od demencije te je ista prema medicinskoj dokumentaciji koju je imao na uvid bila demencija blažeg stupnja izraženosti. U kliničkoj praksi i vezano za sudske postupke primjenjuje se podjela demencija na blaže, umjerene i teške. U konkretnom slučaju se radilo o početnoj ili blagoj demenciji. Što se tiče testatorske sposobnosti ili sposobnosti sastavljanja ugovora o darovanju, početna demencija nije zapreka da osoba koja od nje boluje ne bi mogla sastaviti pravovaljani ugovor o darovanju. Potpuno je irelevantno je li se radilo o demenciji u sklopu Alzheimerove bolesti ili o vaskularnoj ili miješanoj demenciji. Odlučio za klasifikaciju ove demencije kao blage jer nalaz testa procjene psihičkog stanja ili MMSE koji je prilikom pregleda od strane neurologinje 22. travnja bio 22/30, što je u području lake demencije. Iz medicinske dokumentacije nije iščitao da bi bolest kod prednika stranaka napredovala. U nalazima od 21. ožujka 2017., 28. ožujka 2017. i 2. travnja 2017. izrijekom je navedeno da je prednik stranaka prisvjestan pokretan, orijentiran, kompatibilan. Eventualno napredovanje demencije kod prednika stranaka nije bilo niti tijekom ožujka i travnja 2017. g. kada je isti liječen u bolnici S. m. gdje mu je otkrivena maligna bolest zbog koje je 26. travnja 2017. i umro. Prednik stranaka je tijekom spomenutog perioda ožujka i travnja 2017. bio podvrgnut zahtjevnim pretragama koje sa sigurnošću ne bi mogao obaviti da je njegovo psihičko stanje bilo značajno ledirano odnosno da se nalazio u fazi srednjeg i težeg stupnja demencije, kako je to navedeno u tužbi. Prednik stranaka je izgubio 10 kg u zadnja dva mjeseca što je razumljivo s obzirom na kliničku sliku koju je imao: učestale proljeve, a sve zbog maligne bolesti unutar trbušne šupljine. Vaskularna demencija je tip demencije koja se razvije kod osoba koje su tijekom života imale više moždanih udara, ali se isti kao takvi ne trebaju manifestirati u vidu slabosti jedne strane tijela ili drugih neuroloških ispada, već se vide na slikovnim pretragama kao što je CT ili magnetska rezonanca mozga. Kod vaskularne i Alzheimerove demencije laici vide isto. Naravno da postoji razlika između vaskularne i Alzheimerove demencije dijelom u tome što je malo drukčiji pristup liječenju tj. kod vaskularne demencije se moraju liječiti čimbenici rizika kao što je visoki krvni tlak, masnoće u krvi, eventualno povišen šećer i davati lijek kao što je acetilsalicilna kiselina, kao agregacijska terapija odnosno kao lijek koji sprečava stvaranje sitnih ugrušaka koji dovodi do sitnih moždanih udara. Da bi se kod nekog postavila dijagnoza Alzheimerove demencije, vaskularna demencija mora biti isključena, a ako nije, onda se radi o mješovitoj demenciji (Alzheimerovoj i vaskularnoj) koja je u kliničkoj praksi najčešća. Za Alzheimerovu demenciju je značajno da ona progradira do faze kada je osoba potpuno dementna i nepokretna u periodu od 7 do 8 godina. Kod vaskularne demencije progresija bolesti ovisi o pojavi možebitnih novih moždanih udara od kojih neki može biti i smrtonosan zbog zahvaćenosti određenih struktura mozga. Načelno kod vaskularnih demencija, pod uvjetom da se ne događaju novi moždani udari, prognoza je bolja i preživljenje je duže nego kod Alzheimerove demencije. B. K. je najvjerojatnije imao Alzheimerovu demenciju, a to temelji na tome da CT mozga od 5. svibnja 2016. nije pokazao značajnijih vaskularnih lezija, ali su opisane blaže izražene hipoperfuzijske promjene periventrikularno što u prijevodu znači nešto slabiju moždana cirkulacija u spomenutom predjelu mozga. Da bi se sa sigurnošću moglo utvrditi koji je vid demencije imao, bilo je potrebno učiniti obdukciju nakon njegove smrti, a u konkretnom slučaju činjenica koji je tip demencije imao prednik stranaka je od akademskog značaja, a ne bitan za ovaj sudski postupak. Prilikom sastavljanja ugovora ili testamenta kao vještak bi gledao kognitivne sposobnosti osobe koja sastavlja ugovor ili testament procjenu voljne funkcije te osobe tj. je li ta osoba slobodnom svojom voljom bila u stanju takav ugovor sastaviti. Osoba koja sastavlja darovni ugovor, mora imati uvid u svoje nekretnine i pokretnine, mora imati uvid koga od potencijalnih nasljednika ima i da njegove intelektualne sposobnosti budu dostatne da on shvati u kakav se posao upušta. Teški oblik depresije nekad može imati psihotičnu razinu, za što konkretan slučaj nema uporišta u medicinskoj dokumentaciji. Zadaća vještaka je da za svoju ocjenu o nečijoj sposobnosti za sastavljanje darovnog ugovora ili oporuke, cijeni medicinsku dokumentaciju, dok je ocjena iskaza svjedoka u domeni suda. Prilikom procjene kognitivnog stanja kod osobe koja sastavlja ugovor  o darovanju ili testament mora se voditi briga o njegovoj orijentaciji u prostoru, vremenu, mogućnosti računanja, kratkoročnoj memoriji i vizostacionarnoj orijentaciji. Ove sve domene se ispituju u sklopu MMSE testa što je u konkretnom slučaju učinila i neurologinja 22. travnja 2016. Kratkoročna memorija koja se ovim testom ispituje nije od ključne važnosti za procjenu nečije sposobnosti za sastavljanje testamenta, već je važno da je dobro očuvana dugoročna memorija iz razloga što testator mora imati saznanja o tome što posjeduje, kome što ostavlja i zašto. Potpuno ledirana Shortterm memorija znači da ispitivana osoba nije u stanju ponoviti nazive tri predmeta koja su mu netom prije pokazana. Diskalkulija se na neki način sagledava i u sklopu Shortterm memorije, a radi se o sljedećem: osoba koja se ispituje kaže se da 5 puta za redom oduzima brojku 7 od brojke 100. Dakle, 100 minus 7 je 93, manje 7 je 86 itd. pet puta. I to osoba koja ima potpuno lediranu Shortterm memoriju nije u stanju učiniti. Konstrukcija dispraksija i teža vizospacijalna dezorijentacija znači da ispitivana osoba nije u stanju precrtati dva peterokutnika koji se međusobno sijeku. To im oduzima jedan bod. Primarni kongitivni poremećaj znači da su trajno poremećene određene kongitivne funkcije koje se protekom vremena još mogu dodatno pogoršavati. Neurologinja je u svom nalazu od 22. travnja 2016. tražila učiniti određene laboratorijske pretrage koje su inače uobičajene i standardne da se traže kod osoba koje imaju dementni sindrom. Ove pretrage se traže da bi se isključio neki oblik reverzibilne demencije koja se može pojaviti kod osobe sa hipotireozom tj. smanjenom funkcijom štitne žlijezde pa su zbog toga traženi hormoni štitnjače ili kod osoba koje imaju smanjenu koncentraciju vitamina B 12 i folne kiseline u serumu jer se nadoknadom B vitamina i folne kiseline kognitivni deficit može oporaviti jer je nastao upravo zbog nedostatka folne kiseline i B 12 vitamina ili smanjene funkcije štitne žlijezde. Naravno da je potrebno učini pretragu CT mozga te je još preporučila učiniti colordopler krvnih žila vrata. Prednik stranaka je učinio CT mozga i colordopler krvnih žila, što je u svom nalazu citirao. Prednik stranaka uzimao je uzimao lijek Preductal MR, što je lijek za dugoročno liječenje i prevenciju angine pectoris, lijek Vasacombik, što je lijek za snižavanje krvnog tlaka i lijek Omnic, što je lijek za adenom prostate. Ovi lijekovi ni na koji način ne mogu utjecati na kognitivne i voljne funkcije prednika stranaka dok lijek Memantin ili Memando je lijek koji pomaže osobama sa demencijom i koji kao takav može tijek bolesti usporiti ili modificirati. Šećerna bolest može utjecati na kognitivne sposobnosti pacijenta koji od nje boluje, pod uvjetom da je ista loše regulirana i da se pojavljuje s komplikacijama. Prednik stranaka nije uzimao nikakav lijek za regulaciju šećera i nema saznanja da je imao komplikaciju šećerne bolesti. Ne zna za što se uzima lijek Holestan. Kod osoba s demencijom javlja se depresivni sindrom dosta često i ponekad je prvi znak budućeg razvoja demencije. Dijagnoza sindroma psihoorganikum je jedan stari naziv u medicini koji se još uvijek upotrebljava i obično predstavlja nedovoljno definirana stanja u funkcioniranju osobe uglavnom starije životne dobi tako da dijagnoza sindroma psihoorganicum obično prethodi postavljanju dijagnoze nekog od oblika demencije. Lijek Memando ili Memantin se daju kod bolesnika koji imaju kliničku sliku demencije i ima ga smisla davati samo u blagoj i umjerenoj demenciji dok za tešku demenciju isti ne može pozitivno djelovati na pacijenta. U slučaju da pacijent kojem je propisan lijek Memantin ili Memando ne uzima taj lijek, ne bi došlo ni do minimalnog pomaka u funkcioniranju oboljele osobe što između ostalog znači i funkcioniranje u smislu smirivanja psihičkog stanja, boljeg spavanja i sl. Da je pacijent prostorno uredno orijentiran znači da osoba zna gdje je došla, gdje je rođena, gdje stanuje, u kojoj državi živi. Izraz fluentan govor znači da osoba razgovjetno odgovara i razumljivo razgovara sa sugovornikom.

 

              Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka kao detaljnog, objektivnog i valjano obrazloženog. Uzete su u obzir sve dijagnoze koje se spominju u medicinskoj dokumentaciji te je obrazložen njihov utjecaj na ostaviteljevu sposobnost za zaključenje ugovora o darovanju.

 

              Prema čl. 479. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 s izmjenama i dopunama, u daljnjem tekstu: ZOO) ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.

             

U ovom je predmetu u prvom redu bilo sporno je li prednik stranaka pok. B. K. bio sposoban za rasuđivanje i poduzimanje pravne radnje sklapanja ugovora o darovanju 15. prosinca 2016., a što činjenično proizlazi iz tužbe.

 

Prema čl. 276. st. 1. ZOO-a za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje tog ugovora.

 

Po čl. 18. st. 1. ZOO-a poslovno sposobna osoba može vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke. Po st. 2. poslovnu sposobnost fizička osoba stječe punoljetnošću, ako zakonom nije drukčije određeno.

 

            Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno da pravni prednik stranaka ne bi bio sposoban zaključiti predmetni ugovor o darovanju u vrijeme kad je isti potpisan. U postupku je na osnovu saslušanja svjedoka Š. K., M. B., M. P., Lj. S. i tuženika, koji su iskazivali sukladno nalazu i mišljenju medicinskog vještaka te temeljem rezultata medicinskog vještačenja pouzdano utvrđeno da pok. B. K. u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o darovanju nije bio nesposoban za rasuđivanje, što znači da je mogao shvatiti značaj poduzete pravne radnje te da na istu činjenicu nije utjecalo što je bio osoba starije dobi i slabijeg zdravstvenog stanja.

 

Iako se svjedokinja dr. J. B. nije sjećala konkretno ostavitelja kao pacijenta, njezin uopćeni iskaz također nije protivan nalazu i mišljenju vještaka kao ni rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

 

Sud nije posebno ocjenjivao iskaz svjedokinje K. D. jer zbog proteka vremena nije imala saznanja o predmetnoj ovjeri potpisa. Sama činjenica da se za ovjeru potpisa kod javnog bilježnika ne dogovara termin, kao i činjenica je li termin ovjere potpisa ovog ugovora bio unaprijed dogovoren ili ne, nije od utjecaja za odlučne činjenice za ishod ovog spora.

 

              Dijelovi iskaza zakonske zastupnice tužiteljice Z. K. u kojima iskazuje da je na Božićnoj proslavi 2016. u Centru ostavitelj bio vidno smršavio, da je drugima pričao da se loše osjeća i da boluje od karcinoma debelog crijeva, zatim u dijelu u kojem iskazuje da je zadnjih godinu dana primijetila da zaboravlja termine kad treba doći po J. i da je za nju pitao, kao i u dijelu u kojem navodi da se jednom  izgubio vozeći se automobilom do njezine adrese vraćajući J. kući, također sami po sebi ne upućuju na nesposobnost ostavitelja za rasuđivanje u prosincu 2016. kada je sastavljen sporni ugovor. To posebno, ako se isto poveže sa sadržajem iskaza svjedokinje J. B. posebno u pogledu lijeka Memando i njegove funkcije poboljšanja funkcioniranja pacijenta i nije lijek protiv Alzheimerove bolesti te mišljenjem medicinskog vještaka u istom dijelu.

 

Da je ostavitelj unatoč svojoj dobi i nedvojbenim zdravstvenim tegobama obavljao uobičajene svoje aktivnosti i u prosincu 2016. prije odlaska u bolnicu, proizlazi iz iskaza svjedoka Š. K., M. B. i M. P. te tuženika, a po iskazu svjedoka M. P. i tuženika sam je dao inicijativu i za sastav i ovjeru spornog ugovora.

 

Povezujući sve utvrđene činjenice po iskazima svjedoka s nalazom i mišljenjem vještaka, sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

              Tužiteljica nije dokazala činjenicu da bi ostavitelj u spornom razdoblju bio nesposoban za rasuđivanje.

 

              Prema tome, tijekom postupka nije utvrđeno postojanje nesposobnosti za rasuđivanje na strani darovatelja što bi predstavljalo razlog ništetnosti ugovora o darovanju u smislu čl. 276. u vezi s čl. 322. ZOO-a.

 

Isti zaključak suda donijet je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s čl. 8. ZPP-a.

 

Uvidom u sporazum od 20. rujna 2016. koji je zaključen između G. P. i ostavitelja utvrđeno je da isti obuhvaća nekretninu – kuću i dvorište od 55 čhv, koju je ostavitelj priznao imenovanoj osobi po osnovi izvanbračne veze koja je neprekidno trajala od 1997. godine i dug od 5.000 EUR. Isto je primjer još jednog pravnog posla kojeg je zaključio ostavitelj u rujnu 2016. i u odnosu na kojeg nije istaknuto da bi bio ništetan, niti da bi ostavitelj bio nesposoban za zaključiti takav ugovor.

 

U odnosu na naknadno istaknute činjenične navode tužiteljice iz zadnjeg podneska da bi pravni prednik stranaka bio nagovaran na zaključenje predmetnog ugovora, valja reći da su iste činjenice također istaknute nakon zaključenja prethodnoga postupka, no, neovisno o tome, njihova osnovanost nikako ne proizlazi sama po sebi iz iskaza svjedokinje M. B..

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a. Kako je tuženik zastupan po punomoćniku odvjetniku, to mu je parnični trošak odmjeren u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

              Tuženiku je priznat parnični trošak koji se sastoji od odgovora na tužbu (tbr. 8/1-250 bodova) te zastupanja na ročištima 5. veljače 2018., 7. svibnja 2018., 30. kolovoza 2018., 24. listopada 2018., 6. lipnja 2019., 17. rujna 2019., 27. studenoga 2019. i 7. veljače 2020. (tbr. 9/1-250 bodova), što ukupno iznosi 2250 bodova ili 22.500,00 kn. PDV na taj iznos jest 5.625,00 kn, što ukupno iznosi 28.125,00 kn.

 

              Tužiteljica nije uspjela u parnici pa joj ne pripada ni naknada parničnog troška.

 

              Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zaboku 20. ožujka 2020.

 

 

                                                                                                                                         Sutkinja

 

                                                                                                                                   Karolina Balen

 

 

 

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

 

Dostaviti:

1. Odvj. J. M. – S., Z.
2. Odvj. društvo P., Š. i partneri, Z.
3. eOglasna ploča suda