1                             Poslovni broj: 16 UsIrs-157/19-6

 

Posvnj

 

REPUBLIKA HRVATSKA                                                             

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje Zrinke Abaza kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R. R. iz M., protiv tuženika Odbora za državnu službu Zagreb, Palmotićeva 5, radi rasporeda na radno mjesto, nakon javne rasprave održane i zaključene 13. ožujka 2020. i objave odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS), 20. ožujka 2020.  

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Odbora za državnu službu Klasa: UP/II-112-07/18-01/228 Urbroj: 566-01/10-19-8 od 15. studenog 2019.

 

 

Obrazloženje

 

 

Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/18-01/228 Urbroj: 566-01/10-19-8 od 15. studenog 2019. (u daljnjem tekstu: drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Klasa: UP/I-112-02/17-01/537 Urbroj: 513-02-8009/6-18-7 od 22. veljače 2018. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje), kao neosnovana.

Prvostupanjskim rješenjem tužitelj se kao diplomirani pravnik s 1. rujna 2017. raspoređuje na radno mjesto višeg inspektora u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu S., Službu za nadzor, Odjel za inspekcijski nadzor i upravni postupak (red. broj 13. Sistematizacije radnih mjesta u Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu S.) te se određuje plaća uključujući i dodatak na osnovnu plaću na posebne uvjete rada i utvrđuje da je 17. prosinca 2003. položio pravosudni ispit.

U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj pobija zakonitost osporenih rešenja tvrdnjama kako se ista temelje na nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te povredi odredba materijalnog i postupovnog prava. Kao takva ista su protivna preporukama iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2013. i stajalištima iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-280/2006, U-III-4621/2007 i U-III-1187/2006. U konkretnom slučaju da je, s obzirom na činjenicu da je tužitelj carinski službenik, trebalo primijeniti Zakona o carinskoj službi (Narodne novine, br. 68/13) kao poseban zakon. U postupku koji je prethodio donošenju rješenja nisu utvrđene činjenice i okolnosti relevantne za rješavanje konkretne upravne stvari. Tužitelj je ispunjavao sve uvjete potrebne za raspored na sva rukovodeća radna mjesta u Carinskoj upravi, minimalno za „voditelj Službe u središnjem uredu Carinske uprave, Sektoru za mobilne jedinice – Područna jedinica S.“, što je zapravo samo preimenovani naziv rukovodećeg radnog mjesta voditelj Odjela za mobilne jedinice S.. Prema dobivenim ocjenama za prethodne godine da je imao i uvjete za napredovanja i promicanje s rukovodećeg radnog mjesta „voditelj Odjela za mobilne jedinice S.“. Rješenje o rasporedu doneseno je na arbitraran i netransparentan ne uzimajući u obzir tužiteljevo stručno znanje, sposobnosti, vještine, dosadašnje radne rezultate, ocjene rada, kriterij senioriteta, radno iskustvo i uspješnost.

Prvostupanjsko tijelo proizvoljno i pretjerano formalistički tumači odredbu članka 127. Zakona o državnim službenicima a da pri tome ničim ne obrazlaže svoje stajalište za raspored tužitelja na radno mjesto „viši inspektor“ niti se osvrće na mogućnost da tužitelj uđe u krug službenika koji bi za potrebe službe mogao biti raspoređen na neko rukovodeće radno mjesto. Osporena rješenja ne sadrže valjano obrazložene u smislu odredbe članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku zbog čega se tužitelj nakon više od 18 godina staža u Carinskoj upravi na najsloženijim poslovima unutar sustava (od toga preko pet godina na rukovodećem radnom mjestu) raspoređuje na niže radno mjesto, čime je degradiran profesionalno i materijalno. Ne navode se konkretne potrebe službe koje iziskuju upravo raspored tužitelja na to radno mjesto, niti se obrazlaže zašto tužitelj nije raspoređen za „voditelja Službe za mobilne jedinice – Područna jedinica S.“ ili na neko drugo više radno mjesto za koje ispunjava uvjete. Tužitelj je imao sve uvjete za napredovanje s rukovodećeg radnog mjesta „voditelj Odjela za mobilne jedinice S.“ (od 1. rujna 2017. po novoj Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija) i pripadajućoj Sistematizaciji radnih mjesta 4.11.rb: …. na preimenovano radno mjesto „voditelj Službe za mobilne jedinice – Područna jedinca S“. Potom se poziva i citira stajališta iz presuda UsI-2662/13-19 od 29. ožujka 2014. i UsI-2096/17-11 od 8. ožujka 2019. i javno objavljena rješenja tuženika koji je ovdje osporenim rješenjem u istim pravnim i činjeničnim okolnostima odstupio od svojih ranijih stajališta, čime je povrijeđena i odredba članka 12. Uredbe o ustrojstvu i načinu rada Odbora za državnu službu (Narodne novine, br. 96/17). Kod izloženog, predlaže osporeno rješenje poništiti i vratiti tuženiku na ponovni postupak i odlučivanje.   

U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi kako je nakon ustrojstvenih promjena ukinuto radno mjesto voditelja Odjela mobilne jedinice S. u Središnjem uredu Carinske uprave, na koje je tužitelj bio raspoređen, i ustrojeno novo radno mjesto voditelj Službe mobilne jedinice koje je, međutim, složenije u odnosu na bivše radno mjesto voditelja Odjela mobilne jedinice u Središnjem uredu Carinske uprave, dok unutar Službe radna mjesta voditelja Odjela u novom ustrojstvenom aktu nisu predviđena.

U skladu s odredbom članka 18. Uredbe o načelima za unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave (Narodne novine, br. 154/11, 17/12, 118/16) služba se ustrojava u tijelu državne uprave kao unutarnja ustrojstvena jedinica za pojedino upravno područje manjeg opsega ili za određenu vrstu međusobno povezanih poslova državne uprave, te se služba u pravilu može ustrojiti ako postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dva odjela u njenom sastavu, a radom službe upravlja voditelj službe. Iz navedenih odredba proizlazi da je služba veća organizacijska jedinica od odjela, te je upravljanje službom u odnosu na odjel posao veće složenosti, a što proizlazi iz Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijenta složenosti poslova za carinske službenike (Narodne novine, br. 78/17) na snazi od 9. kolovoza 2017., kojim je za voditelja odjela u Središnjem uredu propisan koeficijent složenosti poslova od 1,891, dok je voditelju službe u područnom carinskom uredu određen koeficijent od 2,037.

U odnosu na tužbene navode o diskriminaciji ističe se da bi teret dokazivanja prešao na protivnu stranku odnosno prvostupanjsko tijelo, tužitelj je trebao učiniti makar vjerojatnim da je postupanje prema njemu bilo nepovoljnije nego postupanje prema nekom drugom u usporedivoj situaciji i kada je ta razlika u postupanju utemeljena na nekoj od previđenih osnova (rasa, etnička pripadnost, boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovno stanje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, društveni položaj, bračni ili obiteljski status, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko naslijeđe, rodni identitet, izražavanje ili spolna orijentacija). Diskriminacijom u smislu Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po nekoj od navedenih osnova za diskriminaciju, dok tužitelj ne navodi po kojoj bi osnovi bio diskriminiran. Sama činjenica što nije napredovao u odnosu na radno mjesto na koje je prethodno bio raspoređen, na željeno radno mjesto u kategoriji rukovodećih državnih službenika, ne predstavlja diskriminaciju tužitelja, jer prema odredbama Zakona o državnim službenicima ne proizlazi da je napredovanje državnog službenika obvezno kada službenik stekne propisane uvjete i podnese molbu ili zahtjev već je, uz ispunjavanje formalnih uvjeta, odluka dana slobodnoj procjeni čelnika tijela (tako i u presudi Upravnog suda u Osijeku poslovnog broja 6 UsI-630/14-11 od 25. rujna 2014.). Raspored službenika nakon ukidanja radnog mjesta nije propisan posebnim zakonom pa se ovdje primjenjuju odredbe članka Zakona o državnim službenicima. Stav kako poslodavac ima mogućnost raspoređivanja službenika za koje smatra da će najbolje pridonijeti funkcioniranju službe potvrđen je i recentnim presudama upravnih sudova (tako primjerice u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-1229/18-2 od 3. svibnja 2018.).   Tuženik ostaje pri navodima iz obrazloženja osporenog rješenja i predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.  

Na ročištu 13. ožujka 2020. održanom bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika, strankama je u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Tužitelj, neovisno o činjenici što je na svoj zahtjev od 8. srpnja 2019. raspoređen u Poreznoj upravi, smatra kako i dalje ima pravni interes za osporavanje pobijanog rješenja, jer je raspoređivanjem na radno mjesto sa znatno nižim koeficijentom složenosti nakon stupanja na snagu novog Pravilnika degradiran.

Sud je izveo dokaze uvidom u osporavana rješenja i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje kao i onu uloženu tijekom  spora.

Tužbeni zahtjev nije osnovan, iz razloga koji se navode u obrazloženju presude.

              Među strankama nije sporno kako je na temelju Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija (Narodne novine, br. 54/17) ministar finacija donio Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva financija, čiji je sastavni dio Sisitematizacija radnih mjesta u Carinskoj upravi, koji je stupio na snagu 1. rujna 2017.

              Među strankama je sporno je donošenjem rješenja o rasporedu uslijed ustrojstvenih promjena, povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Iz stanja spisa proizlazi kako su ovdje osporena rješenja donesena u ponovljenom postupku nakon što je prvostupanjsko rješenje Klasa: UP/I-112-02/17-01/537 Urbroj: 513-02-1820/4-17-1 od 1. rujna 2017. poništeno rješenjem tuženika Klasa: UP/II-112-07/17-01/1093 Urbroj: 566-01/10-18-4 od 9. siječnja 2018., uz obrazloženje koje se u bitnom svodi na primjedbu kako iz samog rješenja nisu vidljive releventne činjenice koje su poslužile za primjenu odgovarajućih materijalno pravnih propisa, da tužitelju nisu poznati razlozi na kojima se temelji odluka o rasporedu; kao i da nisu otklonjeni tužiteljevi prigovori kako je usporedbom poslova ustrojstvenim promjenama došlo do preimenovanja naziva ustrojstvene jedinice odnosno da je novoustrojena Područna jedinica – Služba za mobilne jedinice S., zadržala poslove ukinutog Odjela za mobilne jedinice.

U nastavku postupka dopisom Područnog ureda S. od 13. veljače 2018. tužitelju je omogućeno izjasniti se o činjenicama bitnim za donošenje rješenja o rasporedu, što je tužitelj i iskoristio očitovanjem od 16. veljače 2018. u kojem navodi opise poslova odnosnih radnih mjesta i zaključuje kako Uredbom nije došlo do ukidanja Odjela za mobilne jedinice već samo i isključivo do njezinog preimenovanja u Područnu jedinicu – Službu za mobilne jedinice S.. U prilog tvrdnji kako ustrojstvena jedinica nije ukinuta već samo preimenovana da govori i činjenica da su područja djelovanja tih jedinica potpuno ista kao i opisi poslova voditelja, da su službenici ostali zaduženi za iste predmete, da se koriste isti službeni pečati i žigovi.

Za rješavanje konkretne upravne stvari mjerodavne su odredbe Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 61/17, 70/19, 98/19, u daljnjem tekstu: ZDS) koji se u konkretnom upravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe članka 63. Zakona o carinskoj službi (Narodne novine, br. 68/13, 30/14, 115/16, 39/19, 98/19) prema kojoj se na prava, obveze i odgovornosti carinskih službenika primjenjuju propisi o državnim službenicima ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

Prema odredbi članka 127. stavak 1. ZDS kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju.

Prema odredbi članka 127. stavak 3. ZDS ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete.

U konkretnom slučaju tužitelj je u vrijeme ustrojstvenih promjena zatečen na radnom mjestu Odjel za mobilne jedinice S., Službi za mobilne jedinice, Sektor za nadzor u Središnjem uredu Carinske uprave Ministarstva financija i radno mjesto voditelja Odjela za mobilne jedinice S. na radnom mjestu voditelja Odjela. Nakon što je ta ustrojstvena  jedinica ukinuta tužitelj je raspoređen na radno mjesto višeg inspektora u Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu S., Službi za nadzor, Odjel za inspekcijski nadzor i upravni postupak (red. br. ... Sistematizacije radnih mjesta u Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu S.) za koje ispunjava propisane uvjete. Takav raspored obrazlaže se navodima kako  tužitelj kao diplomirani pravnik s položenim pravosudnim ispitom odgovara potrebama radnog mjesta višeg inspektora u cilju jačanja važnosti poslova koji se obavljaju u Područnom carinskom uredu S., Službi za nadzor, Odjelu za inspekcijski nadzor i upravni postupak, kao i njegovog redovitog, pravodobnog i učinkovitog funkcioniranja.

Tužitelj tijekom postupka, kao i ovog spora, kao prvo, ustraje u navodima koji se svode na primjedbe kako u konkretnom slučaju nije došlo do stvarne reorganizacije, već preimenovanja postojećih ustrojstvenih jedinice, te drugo, kako je učinjenim rasporedom prema njegovim očekivanjima izostalo raspoređivanje na rukovodeće radno mjesto, za koje ispunjava sve uvjete.

Protivno tužbenim navodima, ovaj sud ne drži kako je predmetno raspoređivanje  diskriminirajuće niti se njime dira u stečena prava tužitelja, time što je isti u konkretnom slučaju s radnog mjesta za koji je utvrđen viši koeficijent složenosti raspoređen na radno mjesto s nižim koeficijentom složenosti. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, kojoj se priklanja i ovaj sud, tuženik kao poslodavac ima legitimno pravo na pojedina radna mjesta rasporediti službenika koji će, osim što ispunjava tražene uvjete, svojom stručnošću i sposobnostima omogućiti što učinkovitije obavljanje poslova u opisu određenog radnog mjesta. S tim u vezi, tuženik ima općenito pravo rasporediti tužitelja na radno mjesto s nižim koeficijentom složenosti poslova za obračun plaće, jer se poslodavcu kod unutrašnje organizacije i rasporeda službenika mora ostaviti određena sloboda kako bi prema svojoj procjeni imajući u vidu potrebe službe, na pojedina radna mjesta rasporedio službenike s traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima, jer to njegovo pravo proizlazi iz interesa za što boljim i učinkovitijim obavljanjem službe. Ovakvo stajalište koje prihvaća i ovaj sud zauzeo je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama broj Us-12152/2010 od 28. studenog 2012. i Us-12861/2010 od 28. studenog 2012.

U odnosu na prigovore o ustrojstvenim promjenama i usporedbi opisa poslova, sud  prihvaća obrazloženje koje je u tom pravcu kroz osporeno rješenje i odgovor na tužbu dao tuženik. Tijekom postupka utvrđeno je da u Središnjem uredu carinske uprave više nije ustrojen Sektor za nadzor u kojem je bila ustrojena Služba za mobilne jedinice, u čijem je sastavu, kao je od sedam odjela, bio Odjel za mobilne jedince te je ustrojen Sektor za mobilne jedinice u čijem je sastavu, kao jedna od 11 područnih jedinica, ustrojena Područna jedinica, Služba za mobilne jedinice S.. Prema Sistematizaciji radnih mjesta u Carinskoj upravi u dijelu koji se odnosni na Područnu jedinicu – Službu za mobilne jedinice S. nisu ustrojeni odjeli kao niže ustrojstvene jedinice, a time ni radna mjesta voditelja odjela.

U ukupno izloženom, ocjena je suda kako se prvostupanjsko tijelo kod donošenja odluke o rasporedu kretalo u granicama zakonom dane ovlasti te ne postoje elementi koji bi ukazivali ne arbitrarno ili nejednako postupanje u odnosu na tužitelja. U primjeni odredbe članka 127. stavak 3. ZDS kod rasporeda službenika zbog ukidanja ustrojstvenih jedinica ili pojedinih radnih mjesta, poslodavac raspoređuje službenike na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete, pri čemu je dužan obrazložiti razloge zbog kojeg se pojedini službenik raspoređuje na konkretno radno mjesto. U ovom je slučaju poslodavac to danim obrazloženjem učinio na način koji ne upućuje na namjeru degradiranja tužitelja. Istodobno, poslodavac nema obvezu, službenika koji ispunjava formalne uvjete unaprijediti na više radno mjesto, dok je sam institut napredovanja oblik kretanja u službi nevezan za raspored na radna mjesta zbog ustrojstvenih promjena uslijed stupanja na snagu novog Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva financija.

S obzirom na navedeno, sud drži kako je tuženik u osporenom rješenju dao valjane i obrazložene razloge kojima se rukovodio kod raspoređivanja tužitelja na novo radno mjesto te ne nalazi povredu odredba zakona na koje ukazuje tužitelj kao ni razlog ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje pazi po službenoj dužnosti pa je valjalo temeljem odredbe članka 57. stavka 1. istog Zakona tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci ove presude.

 

                                                                      U Splitu 20. ožujka 2020.

 

S U T K I N J A 

 

                                                                                               Miranda Gulišija Jurišić, v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravno sud Republike Hrvatske.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Zrinka Abaza