Broj: Rev 2302/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz I., kojeg zastupa punomoćnik J. A., odvjetnik u D., protiv  tuženika L. M. iz S., kojeg zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-336/10-2 od 11. svibnja 2011., kojom je potvrđena  presuda Općinskog suda u Supetru poslovni broj P-125/07 od 13. srpnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2015.

p r e s u d i o   j e

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev  naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 123.676,50 kn sa zateznim kamatama, kako je to pobliže određeno u izreci i troškovima postupka u iznosu 16.050,kn.

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj predlaže da se pobijanu presudu preinači.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija nije osnovana.

              U postupku koji je prethodio reviziji nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka  iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), na koju povredu je revizijski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, dok tuženik u reviziji uopće ne obrazlaže postojanje bilo koje bitne povrede odredaba parničnog postupka pa revizijski sud nije bio ovlašten upustiti se u ispitivanje jesu li u postupku koji je prethodio reviziji učinjene neke druge bitne povrede odredaba parničnog postupka.

              Predmet spora je zahtjev za plaćanje naknade za neovlašteno korištenje stambene kuće tužitelja pozivom na odredbu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 – dalje: ZVDSP), prema kojoj odredbi nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

              U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je  tuženik u razdoblju za koje se traži naknada bio nepošten jer su se prethodno ispunile zakonom predviđene pretpostavke na temelju kojih je bio dužan iseliti (a na što ukazuje i pravomoćna vlasnička tužba), a tuženik to utvrđenje u reviziji osporava samo iznošenjem prigovora o postojanju prava zadržanja za uložene troškove u iznosu 5.960,00 kn.

              Izloženi prigovor nije osnovan jer pravo zadržanja ne postoji od strane nepoštenog posjednika koji je stvar bio dužan (nakon što je postao nepošten) predati vlasniku bez odgode (čl. 165. st. 4. ZVDSP).

              U ostalom revizijski sud na temelju čl. 396.a st. 1. ZPP u cijelosti prihvaća razloge obrazloženja drugostupanjske presude na koje se i poziva.

              Na temelju čl. 396.a st. 2. ZPP na internetskim stranicama ovoga suda objavit će se i razlozi drugostupanjske presude.

              Zbog svega rečenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 27. svibnja 2015.