Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1                             Poslovni broj: 16 UsIrs-63/19-11  

 

Pos

REPUBLIKA HRVATSKA                                                             

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje Matee Feracina, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. B. iz S., zastupanog po opunomoćeniku D. B., odvjetniku iz S., , radi rasporeda na radno mjesto, nakon javne rasprave održane i zaključene 13. ožujka 2020. i objave odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS), 20. ožujka 2020.  

 

p r e s u d i o   j e

 

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Gradonačelnika Grada Splita Klasa: UP/II-112-07/19-01/10 Urbroj: 2181/01-01-19-1 od 28. ožujka 2019.

 

2. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Službe za izgradnju i upravljanje razvojnim projektima Grada Splita Klasa: UP/I-112-02/19-02/06 URBROJ: 2181/01-06/1-19-1 od 30. siječnja 2019.

 

3. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/19-01/10 Urbroj: 2181/01-01-19-1 od 28. ožujka 2019. (u daljnjem tekstu: drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje o rasporedu Klasa: UP/I-112-02/19-02/06 URBROJ: 2181/01-06/1-19-1 od 30. siječnja 2019. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje), kao neosnovana.

Prvostupanjskim rješenjem tužitelj se kao diplomirani pravnik, sa 17 godina, 10 mjeseci i 21 dan ukupnog radnog staža i radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, položenim državnim stručnim ispitom, s 1. ožujka 2019. raspoređuje u Službu za izgradnju i upravljanje razvojnim projektima, Odsjek za strateško planiranje i upravljanje razvojnim projektima, na radno mjesto „viši savjetnik“, u II. kategoriji, potkategoriji viši savjetnik, 4. klasifikacijski rang, na neodređeno vrijeme (točka 1.); određuje se plaća u visini koeficijenta 2,32 i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža (točka 2.), ostala prava i obveze tužitelj će ostvariti prema važećim propisima i aktima Grada S. (točka 3.).

Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija zakonitost osporenih rješenja navodima kako se kod donošenja rješenja nije vodilo računa o poslovima koje je tužitelj do reorganizacije obavljao. S obzirom na činjenicu da Služba za imovinsko pravne poslove, izgradnju i geodeziju provedenom reorganizacijom nije prestala postojati, već je samo izmijenjen naziv u Službu za izgradnju i upravljanje razvojnim projektima, dok je ostala identična u svom djelokrugu i opisu poslova, neosnovano je tužitelj raspoređen na radno mjesto „višeg savjetnika“. Tužitelj je do donošenja rješenja o rasporedu od 12. lipnja 2018. (ranije poništenog) radio na radnom mjestu „pomoćnik pročelnika“ u Službi za izgradnju i upravljanje razvojnim projektima, dok je predmetnim rješenjem raspoređen u Službu pravnih poslova, zaštite i zastupanja, koja predstavlja sasvim drugo tijelo. O navedenom tužitelj je obavijestio i Ministarstvo uprave, koje je tuženika obavijestilo na potrebu uklanjanja nezakonitosti, a koja upozorenja je tuženik donošenjem ovdje osporenih rješenja ignorirao.

U odnosu na dio obrazloženja rješenja kako su pri raspodjeli na radna mjesta voditelja Službe uzete u obzir ocjene ostalih zaposlenika, ističe kako tuženik kao i prvostupanjsko tijelo zanemaruju kako je usporedbom opisa poslova, kategorije, potkategorije, klasifikacijskog ranga te koeficijenta složenosti poslova dosadašnjih radnih mjesta službenika koji su preuzeti u Službu te potom raspoređeni na radna mjesta voditelja odsjeka, razvidno da ti službenici nisu obavljali poslove niti približne složenosti kao tužitelj te su isti bili raspoređeni unutar istog upravnog tijela s puno manjim opsegom poslova, na poslovima niže kategorije, klasifikacijskog ranga i koeficijenta složenosti. Stoga se njihova ocjena rada ne može uspoređivati s ocjenom tužiteljeva rada niti se može prihvatiti tuženikovo objašnjenje kako je tužitelj u odnosu na ostale službenike imao lošije ocjene. Nitko od službenika koji su imenovani na mjesto voditelja, ranije nije obavljao rukovodeće poslove klasifikacijskog ranga i potkategorije, kako je to obavljao tužitelj. Prilikom provođenja reorganizacije i raspodjela na rukovodeće radno mjesto, upravno tijelo nije poštivalo zakonske odredbe o kategoriji poslova, stupnju složenosti i odgovornosti, kao ni načelo prednosti rasporeda na novo radno mjesto. Osim što je raspoređivanjem tužitelja na neadekvatno radno mjesto u kontekstu njegove stručnosti, znanja, stupnja obrazovanja i općih kvalifikacija istog degradio, tuženik se nije pridržavo primjedaba i stajališta kojeg je ovaj sud iznio u presudi poslovnog broja 16 UsIrs-111/18-7. Predlaže osporena rješenja poništiti a predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje te tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi kako su osporena rješenja donesena pozivom na odredbe članka 5. stavak 1. i 2. i članka 105. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te sukladno uputi suda izraženog u presudi poslovnog broja: UsIrs-140/18-6 od 6. prosinca 2018., prema kojoj je tužitelj trebao biti raspoređen u novoustrojenu Službu za izgradnju i upravljanje razvojnim projektima, a ne u Službu pravnih poslova, zaštite i zastupanja. Radno mjesto na kojem je tužitelj bio zatečen u trenutku donošenja Pravilnika o unutarnjem redu i načinu rada upravnih tijela Grada S. je ukinuto. Prilikom donošenja o rasporedu, izvršen je uvid u osobni očevidnik tužitelja i ostalih službenika koji su raspoređeni na rukovodeća radna mjesta i utvrđeno kako je tužitelj za razdoblje 2016. i 2017. za svoj rad bio ocijenjen ocjenom „vrlo dobar“, dok su tri raspoređena službenika na rukovodeća radna mjesta ocijenjena ocjenom „odličan“. Kod donošenja odluke o rasporedu uzete su u obzir potrebe službe, pravo prednosti, ocjene službenika, stručnost, učinkovitost, poslovi na kojima su zetečeni te vremensko razdoblje koje su radili na zetečenim poslovima. U postupku koji je prethodio donošenju osporenih rješenja utvrđeno je kako su unutar Službe za izgradnju i upravljanje razvojnim projektima sistematizirana tri rukovodeća radna mjesta. Na radno mjesto „voditelj Odsjeka za strateško planiranje i upravljanje razvojnim projektima“ raspoređena je službenica s dugogodišnjim radnim iskustvom na poslovima u nadležnosti Službe za imovinsko pravne poslove, izgradnju i geodeziju; na radno mjesto „voditelj Odsjeka za imovinsko pravne odnose“ raspoređen je službenik koji je zatečen na rukovodećem radnom mjestu s preko 15 godina radnog iskustva na poslovima u nadležnosti Službe za imovinsko pravne poslove, izgradnju i geodeziju; na radno mjesto „voditelj Odsjeka za izgradnju“ raspoređena je službenica s više od 11 godina radnog iskustva na poslovima koji su u nadležnosti Službe za imovinsko pravne poslove, izgradnju i geodezije. Ovi rukovoditelji su proveli cijeli radni vijek upravo na poslovima koji su u nadležnosti Službe za izgradnju i upravljanje razvojnim projektima, dok su za svoj rad za 2016. i 2017. ocijenjeni ocjenom „odličan“. Uz navedeno, kao i činjenicu da je radno mjesto na kojem je tužitelj ranije bio raspoređen ukinuto, tužitelj je raspoređen na radno mjesto „viši savjetnik“ koje radno mjesto je najviše kategorije, potkategorije, klasifikacijskog ranga i koeficijenta od svih upražnjenih radnih mjesta unutar Odsjeka za strateško planiranje i upravljanje razvojnim projektima. Osporena rješenja, za razliku od tužiteljevih paušalnih navoda koji su bez uporišta u stvarnim činjenicama, sadrže valjano obrazloženje razloga rasporeda na radno mjesto. Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.

Tijekom spora održana je rasprava (ročište 21. veljače 2020. i 13. ožujka 2020.) na kojoj je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Zamjenica opunomoćenika tužitelja tvrdi kako je tuženik samo djelomično postupio po uputi iz pravomoćne presude, jer se kod donošenja osporenih rješenja nije vodilo o svim kriterijima koji su nužni za pravilno donošenje odluke. Tuženik u obzir nije uzeo staž i složenost poslova, već isključivo ocjene službenika.

Opunomoćenica tuženika ostaje pri ranije iznesenim navodima i protivi se izvođenju daljnjih dokaza.

Sud je izveo dokaze uvidom u osporavana rješenja i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem su donesena osporena rješenja kao i onu uloženu tijekom spora, dok je odbio prijedlog za izvođenjem dokaza salušanjem tužitelja, jer se pravilna i na zakonu osnovana odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza.

Tužbeni zahtjev nije osnovan, iz razloga koji se iznose u obrazloženju ove presude.

              Među strankama je sporno je li donošenjem rješenja kojim se tužitelj, s 1. ožujka 2019. raspoređuje u Službu za izgradnju i upravljanje razvojnim projektima, Odsjek za strateško planiranje i upravljanje razvojnim projketima, na radno mjesto „viši savjetnik“ u II. kategoriji, potkategoriji viši savjetnik, 4. klasifikacijski rang, na neodređeno vrijeme, povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Iz stanja spisa i obrazloženja osporenog rješenja proizlazi kako je isto doneseno u ponovljenom postupku nakon što su presudom ovog suda poslovnog broja UsIrs-140/18-6 od 6. prosinca 2018. poništena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, uz obrazloženje koje se u bitnome svodi na navode kako se prilikom rasporeda nisu poštivale zakonske odredbe o rasporedu službenika u slučaju ukidanja upravnog tijela te općenito nedostatka u obrazloženju osporenih rješenja, osobito koji se odnose na prednost drugih službenika raspoređenih na rukovodeća radna mjesta.

Kao i ranije, i ovdje osporeno rješenje doneseno je pozivom na odredbu članka 105. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, br. 86/08, 61/11, 4/18; u daljnjem tekstu ZSNLPS) prema kojoj se u slučaju donošenja pravilnika o unutarnjem redu, službenici raspoređuju na radna mjesta, sukladno tom pravilniku, vodeći računa o poslovima koje su do tada obavljali (stavak 1.), ako se pravilnikom ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice upravnog tijela, pojedina radna mjesta u upravnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete. Prednost kod rasporeda na radno mjesto ima službenik koji ima bolje ocjene dosadašnjeg rada i učinkovitosti (stavak 2.).

Za rješavanje konkretne upravne stvari mjerodavne su i odredbe članka 103. ZSNLPS prema kojem u slučaju kada se ukida upravno tijelo lokalne jedinice službenike preuzima upravno tijelo koje preuzima poslove ukinutoga upravnog tijela (stavak 1.), do donošenja pravilnika o unutarnjem redu i rasporeda na radna mjesta prema tom pravilniku, preuzeti službenici iz stavka 1. ovoga članka obavljaju poslove koje su do tada obavljali, odnosno druge poslove po nalogu pročelnika upravnog tijela, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema dotadašnjim rješenjima (stavak 2.).

Među strankama je nesporno kako je raspored tužitelja posljedica ustrojstvenih promjena nakon Odluke o ustrojstvu Gradske uprave Grada S. (Službeni glasnik Grada S., br. 55/17, 52/18; u daljnjem tekstu: Odluka o ustrojstvu) kojom je utvrđen osnovni ustroj gradske uprave Grada S. osnivanjem upravnih odjela i službi. Tom Odlukom u ustrojstvu, pored Ureda Grada, kao tijela gradske uprave, umjesto ranijih 18 ustrojstvenih upravnih tijela, ustrojeno je 12 upravnih tijela gradske uprave.

U konkretnom slučaju tužitelj je zatečen na radnom mjestu pomoćnika pročelnika Službe za imovinsko pravne poslove, izgradnju i geodeziju, čije poslove je zajedno sa službenicima, preuzela Služba za izgradnju i upravljanje razvojnim projektima, u kojoj su sistematizirana tri rukovodeća radna mjesta za mjesto voditelja Odsjeka za strateško planiranje i upravljanje razvojnim projektima, Odsjeka za imovinske pravne odnose te Odsjeka za izgradnju.

Iz sadržaja tužbe proizlazi kako tužitelj osporava način na koji je tuženik vršio raspoređivanje na rukovodeća slobodna radna mjesta, dok tuženik, s druge strane, njihov raspored pravda navodima kako su na mjesta rukovoditelja raspoređeni službenici s odgovarajućim iskustvom na poslovima Službe za imovinsko pravne poslove, izgradnju i geodeziju. Tužitelj tvrdi kako se kod raspoređivanja poslodavac nije pridržavao odgovarajućih odredba o kategoriji poslova, stupnju složenosti kao i načelu prednosti, što je u konačnici imalo za posljedicu njegovo raspoređivanje na niže rangirano mjesto, dok su niže rangirani službenici raspoređeni na više rangirana mjesta. U ovakvom rasporedu tužitelj je, tvrdi, nepravedno i nezakonito degradiran.

Ovdje sud podsjeća na prihvaćeno stajališta sudske prakse prema kojem poslodavac ima legitimno pravo na pojedina radna mjesta rasporediti službenika koji će, osim što ispunjava tražene uvjete, svojom stručnošću i sposobnostima omogućiti što učinkovitije obavljanje poslova u opisu određenog radnog mjesta. S tim u vezi, tuženik ima općenito pravo rasporediti tužitelja na radno mjesto s nižim koeficijentom složenosti poslova za obračun plaće, jer se poslodavcu kod unutrašnje organizacije i rasporeda službenika mora ostaviti određena sloboda kako bi prema svojoj procjeni imajući u vidu potrebe službe, na pojedina radna mjesta rasporedio službenike s traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima. Ovakvo stajalište koje prihvaća i ovaj sud zauzeo je Visoki upravni sud u presudama broj Us-12152/2010 od 28. studenog 2012. i Us-12861/2010 od 28. studenog 2012., jer to njegovo pravo proizlazi iz interesa za što boljim i učinkovitijim obavljanjem službe. Međutim, ta njegova sloboda nije apsolutna već je vezana zakonskim odredbama koje uređuju raspoređivanje službenika kod ukidanja upravnog tijela pa je tako ranije citiranom odredbom članka 103. stavak 1. ZSNLPS propisano kako kod ukidanja upravnog tijela lokalne jedinice službenike preuzima upravno tijelo koje preuzima poslove ukinutoga upravnog tijela. Iz tog razloga, ukoliko se Pravilnikom, ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice upravnog tijela ili pojedina radna mjesta u upravnom tijelu, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete (čl. 105. stavak 2. ZSNLPS). Iz navedenog proizlazi kako se kod nove reorganizacije svi službenici pa tako i tužitelj mogu rasporediti na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete, pri čemu je poslodavac dužan voditi računa o poslovima koje su do tada obavljali.

Pri tome treba imati na umu specifičnu narav i ustrojstvo jedinica lokalne samouprave u kojima se raspoređivanje svih službenika vrši pojedinačnim upravnim aktima koji sami za sebe stječu svojstvo pravomoćnosti i proizvode pravne učinke, kako na osobe na koje se odnosi, tako i na jedinicu lokalne samouprave u kojoj je raspoređen. Zbog takve dinamike kod raspoređivanja službenika često su sužene mogućnosti rasporeda službenika isključivo prema stanju i radnim mjestima u trenutku donošenja akta kojima se mijenja ustrojstvo i broj radnih mjesta. S tim u vezi u uzročnoj je vezi i broj upražnjenih radna mjesta na koja se može vršiti raspoređivanje službenika.

U odnosu na tužiteljeve navode, valja navesti kako rukovodeće radno mjesto nije pravo službenika koje vezuje poslodavca kod raspoređivanja uslijed organizacijskog preustroja, jer radno mjesto višeg klasifikacijskog ranga nije stečeno pravo službenika koje kod raspoređivanja službenika obvezuje poslodavaca. To, naravno, ne znači da se službenika može rasporediti na bilo koje radno mjesto, već poslodavac u smislu članka 105. stavak 2. ZSNLPS službenike raspoređuju na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete, pri čemu prednost može ostvariti službenik koji ima bolje ocjene dosadašnjeg rada i učinkovitosti. Protivno, tužiteljevim tvrdnjama, za primjenu ove odredbe nije nužno da su službenici prije raspoređivanja obavljali poslove istog klasifikacijskog ranga ili složenosti poslova, jer bi to u naravi značilo kako su za rukovodeća radna mjesta konkurentni samo službenici koji su do tada obavljali te poslove.

Tužitelj se u prilog svojim tvrdnjama poziva na stajalište zauzeto u presudi ovog suda pod poslovnim brojem UsIrs-60/19-11 od 27. rujna 2019. Iako je u smislu odredbe članka 3. stavak 1. točka 1. ZUS-a predmet upravnog spora ocjena ovdje osporenih rješenja, s obzirom na tužbene navode kako je riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, sud je izvršio uvid u obrazloženje navedene presude i utvrdio kako se raspored na novo radno mjesto osporava, između ostalog, i zbog identičnih ocjena nezadovoljnog službenika (tužitelja u tom sporu) u odnosu na službenike koji su raspoređeni na rukovodeća radna mjesta, pa se samim time ne može uzeti kako je riječ istovjetnim činjeničnim okolnostima.     

Kod izloženog, stajalište je suda kako su osporena rješenja na zakonu osnovana, a raspored službenika u granicama zakonom dane ovlasti poslodavca, što je u osporenim rješenjima obrazloženo na način koji udovoljava zahtjevima iz odredbe članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09). Tužitelj je raspoređen na radno mjesto u okviru ustrojstvene jedinice koja je preuzela poslove ukinute ustrojstvene jedince u kojoj je tužitelj obavljao poslove pomoćnika pročelnika, za koje ispunjava uvjete, čime nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.

S obzirom na navedeno, sud drži kako su u osporenim rješenjima dani valjani i obrazloženi razlozi kojima se rukovodilo kod raspoređivanja tužitelja na novo radno mjesto te ne nalazi povredu odredaba zakona na koje ukazuje tužitelj kao ni razlog ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje pazi po službenoj dužnosti pa je temeljem odredbe članka 57. stavka 1. istog Zakona tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci ove presude.

Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. stavaka 4. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora.

 

                                                        U Splitu 20. ožujka 2020.

S U T K I N J A

                                                                                               Miranda Gulišija Jurišić, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Matea Feracina

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu