Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              II 112/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: II 112/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Perice Rosandića i Ane Garačić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. T., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. te u vezi s člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 27. veljače 2020. broj Kov-3/20-7, o produljenju primjene mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 20. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

             

Žalba okrivljenog M. T. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. T., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. te u vezi s člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. te kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 98. stavaka 2. točaka 4. i 5. u vezi s člankom 99. stavcima 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje u tekstu: ZKP/08.), protiv okrivljenika je produljena primjena mjera opreza, i to zabrane približavanja žrtvi I. T. iz S., na udaljenost ne bližu od 50 m, te zabrane uspostavljanja ili održavanja bilo kakve veze sa žrtvom I. T., putem telefona, društvenih mreža ili mobitela, s kojom ne smije uspostavljati niti održavati izravne ili neizravne mjere niti ju smije uznemiravati. Nadalje je određeno da, na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08., mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, time da će sud svaka dva mjeseca, računajući od prethodnog rješenja o mjeri opreza, ispitivati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerama opreza te ih rješenjem produljiti ili ukinuti. Na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. i članaka 7., 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza ("Narodne novine" broj 92/09. i 66/14.), djelatnici Policijske postaje S. će svakih 15 dana dostaviti pisano izvješće o tome izvršava li okrivljenik naložene mjere opreza. Na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. okrivljenik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja primijenjenih mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni M. T. po braniteljici, odvjetnici A. S., iz svih žalbenih razloga, predlažući Vrhovnom sudu Republike Hrvatske uvažiti žalbu i ukinuti mjere opreza jer nema zakonske osnove za određivanjem istih.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nakon razmatranja spisa predmeta, razloga pobijanog rješenja te žalbenih navoda, ocjena je ovog drugostupanjskog suda, da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a time i za primjenu mjere opreza. Pri tome je sud pobijanom odlukom, valjanim i za konkretno djelo i počinitelja određenim razlozima, jasno i potpuno izložio zašto smatra da su ispunjene, kako opća, tako i ona posebna pretpostavka iz članka 123. stavka 2. točke 3. ZKP/08. te zašto nalazi da je svrhu istražnog zatvora iz ove zakonske osnove moguće ostvariti blažom mjerom, i to upravo do sada svrhovito primjenjivanim mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08.

 

Ističući da okrivljeni „nije kriv za djelo koje mu se stavlja na teret“ te da stoga nema osnove za primjenom mjera opreza, žalitelj očito nastoji dovesti u pitanje postojanje osnovane sumnje kao temeljnog preduvjeta primjeni mjere istražnog zatvora, a time i mjera opreza. Međutim, nasuprot ovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud u dokazima na kojima se temelji optužnica, a čiji sadržaj detaljno iznosi u razlozima pobijanog rješenja, osnovano i ispravno zaključuje o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećena mu kaznena djela u onoj mjeri koja je dostatna za ovaj stadij kaznenog postupka.

 

Nadalje, protivno daljnjim navodima žalbe kojima se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika i dalje proizlazi iz načina počinjenja terećenih mu kaznenih djela. Naime, okrivljenik se tereti za teško kazneno djelo protiv spolne slobode, na način da je u razdoblju od studenog 2013. do 22. veljače 2014., svoju tadašnju suprugu, koja je u veljači 2014. bila u devetom mjesecu trudnoće, spolno zlostavljao, trgao odjeću s nje, držao je za ruke kako mu se ne bi mogla oduprijeti, sve kako bi s njom, protivno njenoj volji, obavio spolne odnose. Nadalje okrivljenik je osnovano sumnjiv i da je od travnja 2014. pa do 11. kolovoza 2019. istoj oštećenici, od koje se 21. rujna 2016. razveo, prijetio smrću govoreći joj da će je ubiti kao psa, zgaziti autom, da će baciti bombu na kuću u kojoj živi s djetetom i ostalim članovima obitelji, kao i da će ona biti samo njegova i Božja. Na ovaj način, imajući u vidu težinu terećenog mu teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, ustrajnost u izvršenju te dužinu trajanja inkriminiranih mu postupanja, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je okrivljenik pri počinjenju djela za koja je osnovano sumnjiv iskazao znatnu upornost i viši stupanj kriminalne volje od onog inače imanentnog ovim kaznenim djelima. Izloženo, uz akceptiranje činjenice njegove neosuđivanosti, ukazuje na realno predvidivu i konkretnu opasnost od ponavljanja djela, čime su, protivno navodima žalbe,  u cijelosti ostvareni razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Međutim, imajući u vidu da okrivljenik do sada nije osuđivan, a vodeći računa o odredbi članka 95. stavka 1. ZKP/08. i dužnosti primjene blaže mjere ako se njome može postići ista svrha, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je protiv okrivljenika i dalje opravdano primjenjivati pobijanim rješenjem produljene mjere opreza. Značaj ranije izloženih okolnosti koje kod okrivljenika ukazuju na postojanje opasnosti od ponavljanja djela u cijelosti opravdavaju zaključak prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene svih, ranije primjenjivanih mjera opreza i to, kako zabrane približavanja žrtvi, tako i zabrane uspostavljanja ili održavanje veze s njom, sve u svrhu otklona opasnosti od iteracije.

 

Stoga je, protivno stavu žalitelja, zakonito i ispravno protiv okrivljenika prvostupanjski sud produljio primjenu mjera opreza, dok na osnovanost pobijanog rješenja nije od utjecaja ni navod žalbe da je uslijed primjena mjera opreza ograničena mogućnost viđanja okrivljenika s maloljetnim djetetom. Naime, svoje roditeljsko pravo okrivljenik može ostvarivati uz pomoć nadležnog centra za socijalnu skrb, sve neovisno o daljnjoj nužnosti primjene ranije navedenih mjera opreza u svrhu sprječavanja kod okrivljenika utvrđene opasnosti od ponavljanja djela.

 

Stoga je, a budući da navodima žalbe utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju niti je ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., trebalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 20. ožujka 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu