- 1 -              II Kž 116/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 116/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ane Garačić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. F., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 26. veljače 2020. broj Kov-1/2020-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 20. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

             

Žalba optuženog L. F. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv optuženog L. F., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Nadalje, određeno je da se optuženom L. F. u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme do sada provedeno u istražnom zatvoru od 9. prosinca 2019., pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi L. F. po branitelju, odvjetniku M. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači na način da optuženiku ukine istražni zatvor, podredno da istražni zatvor zamijeni nekom blažom mjerom opreza.

 

Žalba nije osnovana.

 

Iako žalitelj uvodno, kao razloge pobijanja prvostupanjskog rješenja, naznačuje bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, povredu kaznenog zakona te pogrešno utvrđeno činjenično stanje, iz razloga i sadržaja žalbe proizlazi da rješenje zapravo pobija samo prigovorima činjenične naravi.

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog L. F. i to, kako glede postojanja opće, tako i one koje se odnose na posebnu pretpostavku iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, po kojoj je zakonskoj osnovi istražni zatvor pobijanim rješenjem i produljen, te je potom za svoju odluku dao valjane, jasne i u svemu dostatne razloge.

 

Naime, osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11. na štetu K. I. proizlazi iz sada potvrđene optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 24. veljače 2020. broj K-DO-57/2020. i dokaza na kojima se ona temelji, a koje prvostupanjski sud detaljno nabraja u razlozima pobijanog rješenja. Iako optuženik žalbenim navodima ni ne spori postojanje osnovane sumnje kao opće zakonske pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZPK/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, za dodati je da u ovom trenutku njegovo osporavanje motiva počinjenja terećenog mu djela, kao i inzistiranje na navodnoj vlastitoj ispričivoj jakoj prepasti prouzročenoj napadom na njegov život i tijelo, nije od utjecaja na odluku o postojanju osnovane sumnje na učin sada terećenog mu djela.

 

Nadalje, nije u pravu optuženik ni kada, osporavajući zaključak prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti, ističe da po tom sudu utvrđene činjenice ne predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na slobodi. Naprotiv navedenom, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i ocijenio sve činjenice temeljem kojih je osnovano zaključio o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika upravo iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Naime, optuženi L. F. je sada potvrđenom optužnicom osnovano sumnjiv da je poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva, na način da je oštećeniku, novom partneru njegove bivše djevojke, nožem zadao ubodnu ranu u predjelu lijeve strane prsišta ispod lijeve bradavice na dojci s lezijom arterije između 3. i 4. rebra. Opisani način postupanja optuženika, kada on, protivno navodu žalbe, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda bezrazložno oštećenika ubada nožem u predjelu lijeve strane prsa, gdje je smješten vitalan organ - srce, uz psihijatrijski nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je optuženik osoba s disocijalnim poremećajem ličnosti umjerenog stupnja, uz dominantne crte naglašenije emocionalne nezrelosti, impulzivnosti i agresivnosti te sniženog praga tolerancije na frustracije, predstavlja u svojoj ukupnosti one osobite okolnosti koje, za sada, upućuju na realno predvidivu opasnost da će na slobodi optuženik nastaviti s činjenjem kaznenih djela. Pri tome, iako je točan navod žalbe kojim se upire na zaključak vještaka da kod optuženika nije dijagnosticiran psihički poremećaj zbog kojeg bi on trebao biti upućen na liječenje ili zbog kojeg bi mogao počiniti teže kazneno djelo, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da po vještaku utvrđene crte ličnosti optuženika ne mogu biti jedan od osnova za zaključak i ocjenu prvostupanjskog suda o tome da kod ovog optuženika postoji opasnost od ponavljanja djela. Ovo osobito kada se u razmatranje uzme i dio nalaza i mišljenja vještaka iz kojeg proizlazi da je optuženik osoba koja olako prihvaća rizične oblike ponašanja, slabije predviđa posljedice istog i olako podliježe agresivnim ispadima u frustrativnim situacijama. 

 

S obzirom na sve navedeno, uz akceptiranje činjenice prethodne neosuđivanosti optuženika, zaključak je i ovog Vrhovnog suda Republike Hrvatske da se produljenje mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, sve radi otklona postojeće, kod optuženika utvrđene iteracijske opasnosti, u ovom trenutku, ukazuje potrebnim i opravdanim. Također, imajući u vidu izložene razloge pobijanog rješenja, s pravom prvostupanjski sud zaključuje da se, za sada, ista svrha ne može ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom ZKP/08, pa niti žalbom predloženim jamstvom, koje uostalom sukladno članku 102. stavku 1. ZKP/08. niti ne može predstavljati zamjenu mjere istražnog zatvora određenog iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 20. ožujka 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.