Broj: Gžst-24/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

             Županijski sud u Splitu,  postupajući kao stvarno nadležni sud prema rješenju Vrhovnog suda R. H. broj: Su-IV-1491/14-2 od 24. prosinca 2014. godine, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, te  Dragice Samardžić, kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. R. koga zastupaju punomoćnice D. K. i J. P., odvjetnice u R., protiv tuženika 1. I. Š. iz R.,   2. M. D. rođ. Š. iz  R.,  3. M. R.- P. iz R..,  radi ostvarivanja založnog prava iz vrijednosti založene nekretnine, odlučujući o žalbama tuženica  M. D. i  M. R.-P. protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj P-2844/13 od 18. studenoga 2013. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja   2015. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

                           Odbijaju se žalbe tuženica   M. D. i  M. R.-P. kao neosnovane i u odnosu na ove tuženice se potvrđuje  presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2844/13 od 18. studenoga  2013. godine.

 

Obrazloženje

 

                              Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženicima da su dužni  trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 38.875,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja na pojedine iznose glavnice teče kako je to navedeno u izreci presude i to od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do 30. lipnja 2002.g. po stopi od 18% godišnje, te od dana 01. srpnja 2002.g. do 31. prosinca 2007.g. po stopi od 15 % godišnje, a od 01. siječnja 2008.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena iz vrijednosti založene nekretnine – stana u R., , kat I, stan br.01 ukupne površine 71.98 m2, koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na kč.br. ….., upisan u poduložak br. 7661/zk.ul. br. …, u knjizi položenih ugovora Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u R. dobivene sudskom prodajom založene nekretnine, kao i naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.185,00 kn,  sa propisanom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena od dana donošenja odluke do isplate sve u roku od 8 dana.

 

Protiv navedene  presude  žale se tuženice   M. D. i  M. R.-P. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353.st.1.  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11,148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 43/13-rješenje USRH, 89/14 - dalje ZPP) s prijedlogom da se  pobijana presuda  ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

Žalbe su neosnovane.

 

                 U postupku nisu počinjene  bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354.st.2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, dok žaliteljice na druge postupovne povrede posebno ne ukazuju.

 

Predmet ovog spora je hipotekarna tužba radi ostvarenja tužiteljeva založnog prava upisanog na nekretnini tuženika, a u svrhu namirenja tim zalogom osiguranog potraživanja.

                   Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio da je tužitelj sa A. R. kao kupcem,  zaključio ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo na adresi R., stan br. I, na prvom katu, da je  između stranaka ugovorena cijena stana u iznosu od  73.552,568 HRD, da se  kupac obvezao navedenu cijenu otplatiti prodavatelju kroz 28 godina od dana sklapanja ugovora u mjesečnim obrocima, da se kupac usuglasio da prodavatelj revalorizira neisplaćene obroke sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo,  da je kupac dopustio u korist prodavatelja uknjižbu založnog prava na kupljenom stanu u zemljišnim knjigama, odnosno knjizi  položenih ugovora za iznos ostatka cijene i kamata od 82,153,680 HRD, da su kao vlasnici stana iz citiranog ugovora u zemljišnoj knjizi upisani tuženici kao nasljednici sada pok. A. R., da je na dan 24. rujna 2013.godine R. A. dugovala tužitelju sveukupan iznos od 38.875,50 kuna.

 

                       Temeljem iznesenih činjeničnih utvrđenja koja tuženice nisu dovele u sumnju u žalbi iznesenim navodima prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima     ( «Narodne novine» broj  91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,125/14 - u daljnjem tekstu: ZV) kada je prihvatio tužbeni zahtjev, jer osigurana tražbina nije namirena po dospijeću, pa je tužitelj kao založni vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti založenih stvari, na način kako je određeno upisanom hipotekom u zemljišnim knjigama.

                       Prema odredbi članka 297.st.1.   ZV-a, založno pravo  ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti.

 

                       Odredbom članka 336.st.3. ZV-a propisano je da založni vjerovnik ima pravo od svagdašnjega vlasnika založene stvari, a i od svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno.

 

                       Slijedom navedenog, tuženici su kao (su)vlasnici nekretnine opterećene založnim pravom dužni trpjeti namirenje tražbine tužitelja, kao hipotekarnog vjerovnika  iz vrijednosti te nekretnine, neovisno što oni nisu založni dužnici, odnosno što sa tužiteljem nisu sklopili nikakav pravni posao.

                        Pri nedvojbenoj činjenici da je založno pravo (hipoteka) u tužiteljevu korist upisana u zemljišnim knjigama, neupitno je tužiteljevo pravo hipotekarnom tužbom zahtijevati od tuženika, kao vlasnika založene nekretnine, da trpe namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

                    Visinu tražbine tužitelja prvostupanjski je sud pravilno utvrdio na temelju izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, a žaliteljice tako utvrđenu visinu tražbine posebno i ne osporavaju.

 

                       Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154.st.1.  ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

 

    S obzirom na  naprijed izneseno, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženica M. D. i  M. R.-P., trebalo je na osnovu odredbe članka 368.st.1.ZPP-a odbiti žalbu ovih tuženica kao neosnovanu i u odnosu na njih potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu 28. svibnja 2015. godine