- 1 -              II Kž 122/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 122/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Perice Rosandića i Ane Garačić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. T. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog G. T. i optuženog S. M. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 3. ožujka 2020. broj Kv-I-Us-38/20. (K-Us-39/19.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 20. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalbe optuženog G. T. i optuženog S. M. odbijaju se kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim je rješenjem, pod točkom I./ izreke, Županijski sud u Zagrebu u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog G. T. i drugih, zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavka 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljio istražni zatvor protiv optuženog G. T. i optuženog S. M. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Nadalje je, točkom II./ izreke rješenja, određeno da se u istražni zatvor optuženom G. T. uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 6. ožujka 2019. pa nadalje, a optuženom S. M. od 19. ožujka 2019. pa nadalje.

 

Istim je rješenjem, pod točkom III./ izreke odbijen prijedlog optuženog G. T. za ukidanje istražnog zatvora, kao neosnovan.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi G. T. po braniteljici, odvjetnici M. F. S., „zbog svih zakonom dopuštenih razloga“, no sadržajno proizlazi da osnovanost rješenja pobija prigovorima činjenične naravi. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske, prihvaćajući žalbene navode, pobijano rješenje ukine, odnosno preinači na način da optuženik „bude pušten na slobodu uz eventualnu mogućnost izricanja mjera opreza…“.

 

Žalbu protiv tog rješenja podnio je i optuženi S. M. po branitelju, odvjetniku K. Š., bez navođenja zakonskih osnova pobijanja, dok iz sadržaja žalbenih navoda proizlazi da žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da ovaj drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači na način da ukine optuženom S. M. istražni zatvor i isti zamijeni nekom drugom, blažom mjerom.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Naime, prvostupanjski je sud, prilikom donošenja pobijanog rješenja, potpuno i pravilno utvrdio postojanje, kako opće, tako i posebnih pretpostavki, za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog G. T. i optuženog S. M. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., te je za takvu svoju odluku dao jasne, detaljne, neproturječne i u cijelosti dostatne razloge u odnosu na pojedinog optuženika i konkretna inkriminirana kaznena djela, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga su neosnovani žalbeni navodi optuženog S. M. kojima ističe da pobijana odluka u odnosu na ovog optuženika nije obrazložena takvim razlozima koji bi ukazivali na opravdanost i nužnost primjene mjere istražnog zatvora.

 

Iznoseći razloge za svoju odluku prvostupanjski sud pobijanim rješenjem valjano utvrđuje i pravilno obrazlaže postojanje osnovnog preduvjeta za produljenje istražnog zatvora, dakle osnovane sumnje da su optuženici G. T. i S. M. počinili kaznena djela za koja se optužnicom terete. Tako sud prvog stupnja ispravno utvrđuje da osnovana sumnja u konkretnom slučaju proizlazi iz potvrđene optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 5. rujna 2019. broj K-Us-75/19., kao i dokaza na kojima se ona temelji, slijedom čega nije u pravu optuženi S. M. kada paušalno žalbom ističe da ne postoji osnovana sumnja da bi on počinio kazneno djelo te samim time i opća pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora.

 

Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora zbog utvrđene opasnosti od ponavljanja djela, oba žalitelja zapravo suglasno tvrde da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi kod optuženog G. T. i optuženog S. M. nisu takve da bi i nadalje opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od iteracije.

 

Protivno takvim žalbenim prigovorima, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. protiv oba optuženika, prvostupanjski sud s pravom, prije svega, nalazi u načinu počinjenja terećenih im kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. Naime, prema činjeničnom opisu optužnice, optuženi G. T., kojem se osim netom naznačenog djela inkriminira i kazneno djelo zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. KZ/11., se tereti da je okupio i povezao u zajedničko djelovanje više osoba, između ostalih optuženog S. M., sve kako bi u posebnom, za skrivanje droge prerađenom kamionu, dopremali drogu marihuanu s područja Crne Gore u Republiku Hrvatsku, istu istovarivali, skladištili i dalje distribuirali te prodali na ilegalnom tržištu u Saveznoj Republici Njemačkoj, time da je prema činjeničnom opisu optužnice optuženi S. M. u tom zločinačkom udruženju imao ulogu onoga tko je bio zadužen za istovar i skrivanje droge te u istovaru droge dopremljene s područja Crne Gore i sam sudjelovao. Pri tome, predmet terećenog kaznenog djela je droga marihuana u ukupnoj količini više od pola tone, a njena procijenjena vrijednost u prodaji je oko 5.000.000,00 kuna. Uz navedeno, optuženi S. M. je kod sebe držao 622,59 grama droge amfetamin i 96 mililitara otopine te droge za koju količinu je, prema potvrđenoj optužnici, na ilegalnom narko tržištu moguće ostvariti zaradu od najmanje 120.000,00 kuna.

 

Izloženi, optuženicima inkriminirani način postupanja, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuju na organiziranost, koordiniranost i međusobnu povezanost unutar samog zločinačkog udruženja s jasno razrađenim podjelama uloga, te na iznimnu upornost i ustrajnost u protupravnom postupanju, uz iskazan visok stupanj kriminalne volje. Uzimajući uz to u obzir i duljinu inkriminiranog razdoblja (od rujna 2018. do 6. ožujka 2019.), brojnost protupravnih radnji, količinu inkriminirane droge (više od pola tone), kao i međunarodni element terećene kriminalne aktivnosti, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da na strani optuženika, samo iz već izloženog, postoji neposredna i konkretno predvidiva opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. U tom smislu, a imajući u vidu da inkriminirani način počinjenja doista nadilazi obilježja koja su inače imanentna kaznenom djelu iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11., nisu u pravu oba žalitelja kada tvrde da način počinjenja djela ne može biti osnov ocjene o postojanju iteracijske opasnosti, već samo temelj za odluku o kazni u slučaju donošenja osuđujuće presude.

 

Osim izloženog načina i vremena činjenja djela za koje se terete i to svaki od optuženika, potpuno osnovano prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju iteracijske opasnosti kod optuženog G. T. uzima u obzir da se radi o prethodno kazneno i višestruko prekršajno osuđivanoj osobi. Ove činjenice, neovisno što se ne radi o istom ili istovrsnom kaznenom djelu za koje je ovdje osnovano sumnjiv (ranije osuđen zbog kaznenih djela prijevare, pronevjere i krivotvorenja službene ili poslovne isprave), jasno govori o tome da ni raniji život ovog optuženika nije bio usklađen s pozitivnim propisima društva u kojem živi te da prethodna osuda očito na njega nije preventivno djelovala.

 

Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženog G. T. i optuženog S. M., opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da niti u odnosu na jednog od optuženika, za sada, nije moguće konkretnu i realno predvidivu iteracijsku opasnost zamijeniti nekom drugom, blažom mjerom.

 

Stoga ni žalbeni navod optuženog G. T. da je otac malodobne djece, da loše zdravstveno stanje sadašnje i bivše supruge te majke traži njegovu dodatnu pomoć i skrb, da na slobodi može legalno zarađivati iznadprosječna primanja, kao ni žalbeni navod optuženog S. M. da se mora brinuti za bolesnu majku, te da i on ima mogućnost ostvarivanja legalne zarade, ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Ovo osobito kada se ima na umu da je prema navodima oba optuženika mogućnost ostvarivanja legalnih izvora prihoda kod obojice postojala i kroz inkriminirano vrijeme, no očito, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, ista im mogućnost tada nije bila dostatna.

 

U žalbi optuženog G. T. tvrdi se da ne postoje novi razlozi koji bi upućivali na potrebu daljnje primjene mjere istražnog zatvora, jer se ništa „takvo nije dogodilo nakon inkriminiranog razdoblja“. Prvenstveno je ovdje potrebno reći kako takvo što nije ni moguće, sve s obzirom na to da se ovaj optuženik od 6. ožujka 2019. (kada prema optužnici inkriminirano razdoblje prestaje) nalazi u istražnom zatvoru. Nadalje, sukladno ocjeni ovog suda, pri razmatranju dinamičkog pristupa u primjeni mjere istražnog zatvora, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv oba optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju željenog cilja, jer u konkretnom slučaju, a temeljem ranije izloženih osobitih okolnosti koje opravdavaju primjenu istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. U tom kontekstu nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.

 

U odnosu na žalbene navode oba žalitelja kojima upiru na dugotrajnost njihovog boravka u istražnom zatvoru, te ističu da isti sada predstavlja izvršenje kazne zatvora prije osude, ovaj sud nalazi da načelo razmjernosti u konkretnom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora u kojem se optuženici sada nalaze nešto duže od godinu dana. Naime, prilikom ocjene radi li se o eventualnoj povredi tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine terećenih kaznenih djela, zaprijećenoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati, te s druge strane o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 20. ožujka 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.