-    -                     Poslovni broj: Gž-140/2020-2                                 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

             

                                                              Poslovni broj: Gž-140/2020-2

 

 

  R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda mr.sc. Dražanu Penjaku, u pravnoj stvari tužitelja J. J. iz S., … zastupane po punomoćnicima iz Z. odvjetničkog ureda M.. i M., Š., protiv tuženice M. S. rod. J. iz S., N. S., … OIB … zastupane po punomoćniku D. Ć., odvjetniku u V., …, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj 49 P-1576/18 od 25. veljače 2019., dana 20. ožujka 2020.,

 

r i  j e š i o    j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj 49 P-1576/18 od 25. veljače 2019.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem Općinski sud u Šibeniku oglašava se mjesno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu (točka I. izreke). Isto tako, odlučeno je da će se po pravomoćnosti ovog rješenja predmet se ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Vukovaru (točka II. izreke).

 

Protiv navedenog rješenja žali se tužiteljica ne pozivajući određeno na žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se primjenjuje pozivom na odredbu članka 117. stavka 1. Prijelaznih i završnih odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/19) predlažući ovom sudu preinaku pobijanog rješenja.

 

Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

Ispitujući pobijano rješenje, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9.,11., 13. i 14. ZPP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primjenjenjeno materijalno pravo, a činjenično stanje nije nepotpuno ili pogrešno utvrđeno.

 

Iz stanja spisa, u bitnom, proizlazi:

 

- da je dana 24. lipnja 2016. godine pravna prednica tužiteljice, sada pok. S. J. podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti Međusobnog sporazuma zaključenog dana 12. ožujka 2014. između S. J. kao zajmoprimca i tužene kao zajmodavca, a ovjerenog kod V. O., javnog bilježnika iz V. pod poslovnim brojem Ov-1717/14. (dalje: Međusobni sporazum), te je ista tada postavila i eventualni tužbeni zahtjev radi poništenja Međusobnog sporazuma i utvrđenja da je uknjižba založnog prava u iznosu od 980.000,00 kn pogrešna i ništetna, uz ovlaštenje tužiteljici da na temelju presude koja zamjenjuje brisovno očitovanje zatraži i postigne izbris navedenog založnog prava koje je upisano u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Z-175414;

              -tuženica je u odgovoru na tužbu istakla prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Šibeniku;

              - tijekom postupka umrla je tužiteljica S. J.;

              - prvostupanjski sud je 23. studenog 2017. donio rješenje kojim je predmetni postupak nastavljen, te je pozvao nasljednicu J. J. preuzeti predmetni postupak. Na navedeno rješenje stranke nisu izjavile žalbu.

 

              Nadalje, predmetnim Međusobnim sporazumom stranke su, u bitnom, sporazumno utvrdile da je tuženica  pozajmila  10. kolovoza 2010. S. J. (inicijalno tužiteljici sada pok. prednice tužiteljice) iznos od 980.000,00 kn sa rokom povrata najkasnije do 10. kolovoza 2011., te da je radi osiguranja navedene tražbine S. J. dopustila uknjižbu prava zaloga na svim svojim samovlasničkim nekretninama upisanim u zk.ul. 770 k.o. C. (zk odjel Općinskog suda u Šibeniku), a koje se sastoje od k.č. 1625, 1626, 1627 i 2210/2 u korist M. S., uz ovlaštenje  tuženici da na temelju istog izvrši uknjižbu prava zaloga na iznos od 980.000,00 kn.

 

              Iz stanja spisa proizlazi kako tuženica ima prijavljeno prebivalište u N. S., R. S..

 

              Odredbom članka 54. stavka 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja („Narodne novine“ 53/91, 88/01, dalje- ZSRZ) propisano je da u sporovima o imovinskopravnim zahtjevima nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako se na teritoriju Republike Hrvatske nalazi imovina tuženika ili predmet koji se traži tužbom. Stavkom 2. istog članka propisano je da nadležnost suda Republike Hrvatske postoji i u sporovima zbog obveza nastalih za vrijeme boravka tuženika u Republici Hrvatskoj.

 

              Nadalje, odredbom članka 58. stavka 1. ZPP-a propisano je da se tužba o imovinskopravnim zahtjevima protiv osobe koja nema općemjesnu nadležnost u Republici Hrvatskoj može se podnijeti svakome sudu u Republici Hrvatskoj na čijem se području nalazi kakva imovina te osobe ili predmet koji se tužbom traži. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako nadležnost suda u Republici Hrvatskoj postoji zato što je obveza nastala za vrijeme boravka tuženika u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud na čijem je području obveza nastala. Isto tako, u sporovima protiv osobe koja u Republici Hrvatskoj nema općemjesnu nadležnost, za obveze koje treba ispuniti u Republici Hrvatskoj, tužba se može podnijeti sudu na čijem području tu obvezu treba ispuniti (stavak 3.). 

 

              U konkretnom slučaju tužba je prvenstveno podnesena radi utvrđenja ništetnosti Međusobnog sporazuma, te tek podredno radi poništenja Međusobnog sporazuma i utvrđenja da je uknjižba založnog prava u iznosu od 980.000,00 kuna pogrešna i ništetna, uz ovlaštenje tužiteljici da na temelju presude koja zamjenjuje brisovno očitovanje zatraži i postigne izbris navedenog založnog prava koje je upisano u zemljišnim knjigam prvostupansjkog suda pod poslovnim brojem Z-1754/14.

 

              Odredbom članka 20. stavka 1. ZPP-a propisano je da se sud može, u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari. Tužena je predmetni prigovor podnijela u odgovoru na tužbu (list 12 spisa).

 

              Sukladno svemu navedenom, u konkretnom slučaju, pobijana odluka pravilno utemeljena na odredbama članka 54. stavka 2. ZSRZ-a i članka 58. stavka 2. ZPP-a, odnosno pri donošenju odluke o mjesnoj nadležnosti suda, sud je uzeo u obzir područje na kojem je obveza nastala.

 

              Žalbeni navodi tužiteljice nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Sukladno navedenom, trebalo je,  na temelju odredbe iz članka 380. točke  2. ZPP-a, riješiti kao u izreci.

 

                           

U Splitu 20. ožujka 2020.

 

                                                                                                               S U D A C:

 

                                                                                                            mr.sc. Dražan Penjak, v. r.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik