- 1 -              II Kž 111/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 111/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ane Garačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. K., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 6. ožujka 2020. broj Kov-6/20-5 (Kov-5/20), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 20. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba okrivljenog D. K. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. K., zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11., protiv okrivljenika je produljen istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), koji može trajati do pravomoćnosti presude, time da će sud svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za primjenu istražnog zatvora.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici, odvjetnici D. K. Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da preinači pobijano rješenje na način da okrivljeniku ukine istražni zatvor i odredi da se odmah pusti na slobodu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji se odnose na postojanje osnovane sumnje i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika te na nemogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama.

 

Okrivljenik žalbom osporava postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. navodeći da je izrazio spremnost da se pridržava svega onoga što mu se naloži te u više navrata iskazao iskreno kajanje zbog događaja kojeg se u glavnom dijelu i ne sjeća, ističući da je žrtva svih okolnosti koje su ga zadesile u ranoj adolescenciji (prekid školovanja radi odlaska u Domovinski rat, borba s ovisnošću kako bi lakše podnosio okruženje i posljedice PTSP-a te strateški socijalni uvjeti u kojima živi s majkom i ujakom koji je deložiran iz svojeg stana radi krajnje bizarnih razloga) i da ima potporu majke.

 

Međutim, protivno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. protiv okrivljenika pravilno utemeljio na njegovoj ranijoj osuđivanosti u dva navrata, zbog istovrsnih kaznenih djela, i činjenici da je terećeno kazneno djelo počinio za vrijeme provjeravanja po presudi Općinskog suda u Zadru od 11. ožujka 2019. broj K-406/18, pravomoćnoj 29. svibnja 2019., kojom je zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, uvjetno na četiri godine i po presudi Općinskog suda u Zadru od 5. lipnja 2019. broj K-392/17, pravomoćnoj 24. srpnja 2019., kojom je zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, uvjetno na četiri godine.

 

Navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upućuju na zaključak da ranije osude nisu imale odvraćajući učinak na njega, već da okrivljenik progredira u svojem postupanju te, uz njegovu nezaposlenost i činjenicu da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je tempore criminis imao poremećaj ponašanja uzrokovan ovisnosti o opijatima i politoksikomaniju, tada i sada u apstinenciji i supstitucionoj terapiji heptanonom, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani okrivljenika.

 

Iz izloženih razloga i ovaj drugostupanjski sud je stava da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nužna te ocjenjuje da se ista svrha za sada, ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera predviđenih ZKP/08. pa tako ni mjerom opreza javljanja dva puta tjedno nadležnoj policijskoj postaji, čijim djelatnicima su on i njegova obitelj poznati.

 

Kraj takvog stanja stvari, žalbenim navodima okrivljenika da je nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11., nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Ujedno su neprihvatljive tvrdnje okrivljenog D. K. da se istražni zatvor pretvara u izdržavanje kazne. Na taj način on upire na načelo razmjernosti. Međutim, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela sud, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Polazeći od iznijetog, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, dosadašnjim boravkom okrivljenika u istražnom zatvoru nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

 

Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 20. ožujka 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.