- 1 -              II Kž 121/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 121/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ane Garačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. S., zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00., 129/00. i 51/01. - dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 19. veljače 2020. broj Kv I-6/2020-6, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon dopuštene obnove kaznenog postupka, u sjednici održanoj 20. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog S. S. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, u tijeku postupka nakon dopuštene obnove kaznenog postupka protiv optuženog S. S., zbog jednog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 91. točke 4. KZ/97. i jednog produljenog kaznenog djela teške krađe iz članka 217. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 216. stavkom 1. i člankom 61. stavcima 1. i 2. KZ/97., pod točkom I. produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), određen rješenjem toga suda od 11. prosinca 2019. broj Kv I-73/2019-7, koje je postalo pravomoćno 3. siječnja 2020.

 

Pod točkom 2. izreke tog rješenja odbijen je prijedlog optuženog S. S. za određivanje mjera opreza, kao neosnovan.

 

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi S. S. osobno, s prijedlogom „da mi se omogući odbrana sa slobode uz meru opreza GPS nanogice i ograničenja kretanja na centar O. uz obavezno redovno javljanje nadležnom policajcu uz to da odmah po puštanju na slobodu imam obavezu da prijavim mjesto boravka u stanu u centru O.“.

 

Optuženik se žali i po braniteljici, odvjetnici S. D. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. ZKP/08., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje „te preinače rješenje u odluci o jamstvu“.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu optuženi S. S. kada u žalbi tvrdi da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni da su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da pobijano rješenje uopće nema razloge koji bi opravdavali odbijanje jamstva ili određivanje mjera opreza, čime da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

Protivno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, tako i one koji se odnose na nemogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama. Stoga nije osnovan prigovor o počinjenju navedene postupovne povrede.

 

Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. jer optuženiku nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika pri čemu nije povrijeđena presumpcija nevinosti.

 

Protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. S. u vidu postojanja osnovane sumnje, a koja proizlazi iz pravomoćne optužnice i podataka u spisu. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi kojima optuženik takav zaključak nastoji osporiti iznoseći obranu i dajući svoju ocjenu dokaza, jer će analizu i ocjenu svih dokaza, a potom i odluku o njegovoj kaznenoj odgovornosti donijeti raspravno vijeće tek nakon provedene rasprave. Ujedno se žalitelja upućuje da zakonitost dokaza nije predmet ispitivanja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora.

 

Optuženik, nadalje, u žalbi osporava postojanje opasnosti od bijega tvrdeći da je samostalno pristupio u policijsku postaju u Crnoj Gori tražeći azil zbog postupanja BIA-e prema njemu, a da je prethodno tome cijelo vrijeme živio na istoj adresi u Republici Srbiji i da se spreman odazvati svakom pozivu suda i prijaviti mjesto boravka u Republici Hrvatskoj.

 

Međutim, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani optuženika postoje one osobite okolnosti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. zbog realne i razborito predvidive opasnosti od bijega.

 

Naime, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je optuženik državljanin Republike Srbije koji u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno prebivalište, niti boravište, niti ga bilo koja druga okolnost veže za područje Republike Hrvatske.

 

Jednako tako, prema podacima u spisu predmeta, optuženik je bio nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske još od listopada 2002., kada datiraju kaznena djela za koja je sada pravomoćno osuđen, te je optuženiku već u stadiju istrage bio određen pritvor iz osnove u članku 102. stavku 1. točkama 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 62/03. - pročišćeni tekst), rješenjem istražnog suca Županijskog suda u Vukovaru od 15. veljače 2005. broj Kio-3/05. Nakon toga je optuženiku suđeno u odsutnosti, te je u daljnjem tijeku postupka pravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju 21 godinu. Optuženik je uhićen tek 1. srpnja 2019., nakon što su tijekom postupka izvršenja navedene kazne zatvora 16. ožujka 2012. izdane tuzemna i međunarodna tjeralica, a zatim i europski uhidbeni nalog 17. rujna 2018.

 

Prema tome, povezujući ove činjenice s težinom kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret i visinom izrečene mu jedinstvene kazne dugotrajnog zatvora za terećena mu kaznena djela u postupku čija je sada obnova dopuštena, kao moguće motivacije za bijeg, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je protiv optuženika nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. i da se ista svrha ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. pa tako ni jamstvom ili mjerama opreza.

 

Stoga, budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 20. ožujka 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.