Broj: Rev 2742/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. Z. L. pok. N. iz B., 2. D. N. pok. N. iz K. i 3. M. M. pok. N. iz Z., koje zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Š., protiv tuženika: 1. N. G. pok. V. iz B. i 2. V. P. pok. V. iz B., koje zastupa punomoćnik I. L., odvjetnik u Š., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž - 648/2010-2 od 31. siječnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P - 1202/08-12 od 28. kolovoza 2009., u sjednici održanoj 3. lipnja 2015.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužiteljica na utvrđenje da su tužiteljice temeljem nasljeđivanja iza smrti svoje majke F. G. udove N. stekle vlasništvo nad nekretninom označenom kao čest. zem. 376/99 k.o. K. svaka za 2/8 dijela, dok su za po 1/8 dijela suvlasnici ove nekretnine N. G. pok. V. i V. P. pok. V. (izreka pod 1. prvostupanjske presude), te zahtjev da je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 376/99 z.u. 1040 k.o. K. na ime N. G. pok. V. za 3/8 dijela i V. P. pok. V. za 3/8 dijela, pa se tužiteljice ovlašćuju temeljem presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u skladu s utvrđenjem iz točke 1. ove presude, uz istovremeno brisanje dosadašnje uknjižbe (izreka pod 2. prvostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka obvezani su tuženici naknaditi tužiteljicama iznos 17.000,00 kuna (izreka pod 3. prvostupanjske presude).

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP, a kojeg je u ovom postupku primijeniti temeljem odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 57/11) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 8. ovog Zakona.

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 8. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije počinjena. Isto tako, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji opisno ukazuju tuženici. Naime, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude prihvaćajući u cijelosti činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revidenti opisno ukazuju u reviziji. Glede daljnjih navoda (isto tako opisno iznesenih u reviziji) po osnovu bitne povrede odredaba parničnog postupka, valja reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenata, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje suvlasništva nad nekretninom označenom kao čest. zem. 376/99 z.u. 1040 k.o. K. a sve kao osnova provedbe upisa stečenog prava u zemljišne knjige.

U provedenom postupku utvrđene su slijedeće činjenice:

-                      da je predmetna nekretnina (čest. zem. 376/99 k.o. K.) bila u vlasništvu sad pok. F. G. udove N. koju su temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku br. O – 270/77 od 20. listopada 1977. kao zakonski nasljednici naslijedili njena djeca - tužiteljice i njihov brat V. G. (sad pok. otac tuženika) na jednake dijelove (svaki za po 1/4 dijela),

-                      da su tuženici u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine na jednake dijelove temeljem presude Općinskog suda u Šibeniku br. P – 759/06 donesene u postupku u kojem nisu sudjelovale tužiteljice, već tuženici kao sljednici svog oca V., a za kojeg je u tom postupku bilo istaknuto da je jedini nasljednik pok. F. G. ud. N.,

-                      da sporazum o diobi nasljedstva od 5. ožujka 1982. (potpisan samo od V. G.) na kojeg se pozivaju tuženici nema pravni učinak u odnosu prema tužiteljicama jer ga iste nisu potpisale, te tako da nisu osnovane tvrdnje tuženika da bi njihov pok. otac V. G. za života stekao predmetnu nekretninu kao isključivi vlasnik temeljem provedenog razvrgnuća suvlasničke zajednice navedenim sporazumom s tužiteljicama.

Kako tuženici dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporavaju i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi tuženika kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen zahtjev tužiteljica. Naime, tužiteljice koje su nasljeđivanjem izvanknjižno stekle suvlasnička prava nad predmetnom nekretninom, shodno odredbi čl. 128. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP) ovlaštene su ishoditi upis svog izvanknjižno stečenog prava u zemljišne knjige. Kao izvanknjižne suvlasnice predmetne nekretnine za po 2/8 dijela, upis stečenog suvlasništva ovlaštene su zahtijevati upravo prema tuženicima kao knjižnim prednicima (čl. 40. Zakona o zemljišnim knjigama /"Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13/) koji su bez valjane pravne osnove u pravnom odnosu prema tužiteljicama u zemljišnim knjigama upisani na suvlasničkim dijelovima koji pripadaju tužiteljicama.

Pritom se tuženici u pravnom odnosu prema tužiteljicama neosnovano pozivaju na pravne učinke iz presude Općinskog suda u Šibeniku br. P – 759/06. To iz razloga jer je navedena presuda donesena u postupku u kojem nisu sudjelovale tužiteljice niti njihovi pravni prednici. Tako navedena presuda nema pravnog učinka prema tužiteljicama kao trećim osobama koje u navedenoj parnici nisu sudjelovali. Isto tako, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke predviđenog načina stjecanja prava vlasništva nad nekretninom temeljem sporazuma o razvrgnuću (čl. 55. st. 2. ZVDSP-a, čl. 16. i 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima /"Narodne novine" broj 53/91/ u svezi s odredbom čl. 388. st. 2. ZV-a) provedbom uknjižbe prava vlasništva u zemljišne knjige u korist stjecatelja temeljem tog pravnog posla, čime nisu od odlučnog značaja daljnji revizijski navodi tuženika po osnovu stečenog prava vlasništva tuženika nad predmetnom nekretninom temeljem pravnog posla od 5. ožujka 1982..

Slijedom izloženog, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako i oni na koje se podnositelji revizije pozivaju u reviziji. Zbog toga je ovaj sud na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbio kao neosnovanu.

Zagreb, 3. lipnja 2015.