Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 7 P-65/2019-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Varaždinu, u ime Republike Hrvatske, po sucu M. L.-Š., u pravnoj stvari tužitelja H.Z.Z.M.O., Z., A. M. ….., OIB: ……., P. u.V., K. ….., kojeg zastupa punomoćnica J. J., d.i., u radnom
odnosu kod tužitelja, protiv tuženika C. O. d.d. Z., V.J. …., OIB: ……., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u O.d. Ž.&p. …, Z., R. c. …., radi naknade štete u iznosu od
12.015,31 kuna, nakon zaključene glavne rasprave dana 5. veljače 2020. u prisutnosti
punomoćnice tužitelja, te zamjenice punomoćnika tuženika J. T. S., odvjetnice iz
V., na ročištu za objavu i uručenje presude 19. ožujka 2020.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku C. O. d.d. Z., V. J. ….., OIB:
…….. isplatiti tužitelju H. z. z. m. o., Z.,
A. M. …., OIB: ……., iznos od 9.119,36 kn zajedno sa zakonskom
zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 2.973,33 kn od 23. veljače 2018. do isplate,
- na iznos od 6.146,03 kn od dana podnošenja tužbe 24. travnja 2019. do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena,
sve to u roku 8 (osam) dana.
II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim od tuženika traži isplatu iznosa od
2.895,95 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2016.
do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Poslovni broj: 7 P-65/2019-8
Obrazloženje
Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od
12.015,31 kn, pozivom na čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br.
157/13).
U tužbi se navodi da je u prometnoj nesreći koja se dogodila 02.04.1990. koju je
skrivio Ž. K. upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika, stradao osiguranik
tužitelja Đ. B.. Nakon provedenog medicinskog vještačenja kod osiguranika tužitelja
utvrđena je invalidnost na koju ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi utječu sa 30%, a
bolest 70%. Rješenjem tužitelja istome je priznato pravo na invalidsku mirovinu u omjeru
30% ozljeda izvan rada, 70% bolest.
Isplatom invalidske mirovine za tužitelja je nastala šteta, za naknadu koje se tužitelj
obratio tuženiku temeljem čl. 160. i čl. 163. Zakona o mirovinskom osiguranju, a tuženik je
podmirio cjelokupnu štetu na ime isplate mirovinskih primanja do 31.12.2014.
Kako je isplatom mirovinskih primanja za tužitelja nastajala i daljnja šteta, tužitelj je
odštetnim zahtjevom od 22. veljače 2016. zatražio od tuženika da mu podmiri štetu za 2015. u
iznosu od 5.791,91 kn, odštetim zahtjevom od 29. ožujka 2017. zatražio je naknadu štete za
2016. u iznosu od 5.837,00 kn, te odštetnim zahtjevom od 2. veljače 2018. naknadu štete za
2017. u iznosu od 5.946,66 kn. Tuženik je tražbinu za 2016. godinu podmirio u cijelosti, dok
je za 2015. ostao dug u iznosu od 2.895,95 kn, a za 2017. ostao dug u iznosu od 2.973,33 kn.
Daljnjim isplatama invalidske mirovine korisniku Đ. B. za tužitelja je nastala daljnja
šteta koja za 2018. iznosi 6.146,03 kn.
Za razdoblje do 31.12.2014. tužitelj je štetu obračunavao u razmjernom iznosu prema
čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi do 31.12.2013. (NN 102/98),
dok za razdoblje od 01.01.2015. tužitelj štetu potražuje u punom iznosu isplaćenih
mirovinskih primanja, primjenom čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju koji je stupio na
snagu 01.01.2014. (NN 157/13).
U odgovoru na tužbu tuženik navodi da priznaje činjenične navode iz tužbe. Ističe
prigovor zastare za utuženi iznos od 2.895,95 kn zbog proteka trogodišnjeg zastarnog roka.
Osim toga tuženik ističe da je u konkretnom slučaju sporna primjena Zakona o mirovinskom
osiguranju i pravo tužitelja da od tuženika potražuje isplatu punog iznosa mirovine isplaćene
osiguraniku tužitelja u razdoblju od 13.03.2016. do 31.12.2018. Tuženik smatra da tužitelj i za
navedeno razdoblje ima pravo samo na naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, a ne
na puni iznos isplaćene mirovine i to primjenom zakona koji je bio na snazi u trenutku štetnog
događaja, odnosno Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba, Službeni list
SFRJ br. 17/90.
Tijekom postupka izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu i to presudu Općinskog
suda u Varaždinu br. K-474/90-13 (list 4-9 spisa), rješenje o profesionalnoj nesposobnosti za
rad od 11.5.2011 (list 11-12), te od 12.5.2011. (list 13), nalaz i mišljenje vještaka o
invalidnosti (list 14-17), prikaz proknjiženih stanja i prometa (list 18), dopise tužitelja
tuženiku i potvrde o isplaćenim mirovinskim primanjima (list 19-26).
Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
Poslovni broj: 7 P-65/2019-8
Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži naknadu štete nanesene mu
isplatama mirovine osiguraniku tužitelja Đ. B., koji je stradao u prometnoj nezgodi
koja se dogodila 02.04.1990. koju je skrivio Ž. K. upravljajući vozilom osiguranom
kod tuženika.
Tužitelj traži naknadu štete u visini mirovine isplaćene tijekom 2015., 2017. i 2018.,
temeljeći tužbeni zahtjev na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne
novine“ br. 157/13) koji je stupio na snagu 01.01.2014.
U ovome postupku sporno je pitanje zastare (u odnosu na dio tražbine s osnove
isplaćene mirovine tijekom 2015.), kao i visina štete (u odnosu na preostali iznos isplaćene
mirovine za 2017. i cijeli iznos za 2018.).
Tuženikov prigovor zastare je djelomično osnovan.
Predmetno je riječ o naknadi štete koju tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženika na
temelju Zakona o mirovinskom osiguranju, a koja proizlazi iz novčane obveze tužitelja koju
on ima prema korisniku mirovine, u smislu odredbe čl. 161. st. 2. toga Zakona. O tuženikovu
prigovoru zastare stoga je ovdje odlučeno primjenom odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o
obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu:
ZOO-a), kojom je za tražbine naknade štete propisan trogodišnji zastarni rok (tako i Visoki
trgovački sud R.H. poslovni broj Pž 1404/2018-4 od 29. kolovoza 2019.).
Tužitelju šteta nastaje tek isplatom invalidske mirovine (tada mu je imovina umanjena)
i tim trenutkom nastaje i dospijeva njegovo potraživanje prema osobi odgovornoj za štetu.
Prema tome, za pojedina davanja isplaćena nakon konačnosti rješenja kojim je tužiteljevom
osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu, zastara počinje teći prvog dana poslije
dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze u smislu odredbe čl. 215. st. 1.
ZOO-a, a to je dan kada je izvršena isplata svakog pojedinog davanja.
Kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 24. travnja 2019. primjenom trogodišnjeg
zastarnog roka iz čl. 230. st. 1. ZOO-a proizlazi da su potraživanja tužitelja po osnovi isplata
izvršenih ranije od 24. travnja 2016. zastarjela. Stoga je u zastari dio tužiteljeve tražbine
obuhvaćene tužbenim zahtjevom u iznosu od 2.895,95 kn koji se odnosi na mirovinu
isplaćenu tijekom 2015. godine, zbog čega je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, kao
pod točkom II izreke ove presude.
U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iznos od 2.973,33 kn s
osnova mirovine isplaćene tijekom 2017., te na iznos od 6.146,03 kn s osnova mirovine
isplaćene tijekom 2018. sporna je primjena prava, odnosno posljedično tome visina naknade
štete.
Visina naknade štete ovisi o primjeni pravnog propisa, te je odlučno pitanje ima li
tužitelj pravo na isplatu utuženog iznosa prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju
koji je bio na snazi u razdoblju isplate mirovine za 2017., odnosno 2018., ili prema
odredbama Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba, Službeni list SFRJ br.
17/90., koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja.
Poslovni broj: 7 P-65/2019-8
Prema shvaćanju ovoga suda tužitelju pripada pravo na naknadu štete u visini koja se
utvrđuje prema odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a ne zakon
koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (tako i VS RH broj Rev-x 436/10-2 od
2. veljače 2011., te broj Rev-x 1262/11-2 od 22. listopada 2014., kao i VTS RH Pž-
2954/2016-2 od 19. siječnja 2018.).
Predmetna šteta tužitelju je nastala sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine,
pa je svaka isplata za tužitelja predstavljala novu štetu, te se zbog toga visina naknade te štete
treba utvrđivati na temelju zakona koji je važio u vrijeme njezina nastanka, a ne onaj koji je
bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja, kako to pogrešno smatra tuženik.
Zbog toga su za naknadu štete koja je tužitelju nastala isplatom mirovina u razdoblju
od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. mjerodavne odredbe čl. 161.-164. Zakona o
mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015 i
120/2016), odnosno u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. odredbe čl. 161.-
164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj157/2013, 151/2014, 33/2015,
93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018 i 115/2018).
Člankom 161. st. 1. ZOMO je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete
za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih
davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a stavkom 3. istog članka je
propisano da zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete
(kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se
odnosi na određeno razdoblje.
Člankom 164. st. 1. ZOMO je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete
u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su
vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo
na naknadu štete), dok je u st. 5. istoga članka propisano da su za utvrđivanje visine stvarne
štete u slučajevima iz stavaka 1. do 3. toga članka mjerodavne odredbe toga Zakona.
Prema tome, tužitelju primjenom odredbi čl. 161. – čl. 164. ZOMO pripada pravo na
naknadu isplaćene mirovine u punom iznosu, što čini upravo (preostalu) utuženu tražbinu u
iznosu od 9.119,36 kn, odnosno iznos od 2.973,33 kn s osnova preostale mirovine isplaćene
tijekom 2017., te iznos od 6.146,03 kn s osnova mirovine isplaćene tijekom 2018. Na
navedene iznose glavnice tužitelj ima pravo na zatezne kamate primjenom čl. 29. st. 1. i. 2.
ZOO-a.
Temeljem svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.
U Varaždinu 19. ožujka 2020.
Sudac:
M. L.-Š.
Poslovni broj: 7 P-65/2019-8
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dana
kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o
tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku
od osam (8) dana od dana primitka prijepisa presude.
Žalba se podnosi putem ovoga suda V. t. s. RH u tri (3) istovjetna primjerka.
DNA:
1. tužitelj
2. za tuženika, O.d. Ž.&p. …., Z, R. c. …..
