1                  P-3689/2018

 

            

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

Dračevac bb

21 000 Split                  Posl. broj: P – 3689/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Splitu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Irmi Dujić,u pravnoj stvari tužitelj J. G. - J., OIB: …, iz S.,  zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. L. i Ž. V., protiv tuženika: 1. I. Č., OIB: .., iz K. Š.,  zastupanog po privremenom zastupniku P. T., odvjetniku u S. i 2. K. J., OIB: …, iz K. N.,  zastupane po punomoćniku S. B., odvjetnik u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 17. veljače 2020. godine u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika M. L., na ročištu za objavu i uručenje presude dana 18. ožujka 2020. godine

 

                                                   p r e s u d i o    j e

 

I. Dužan je tuženik pod 1., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju tržišnu vrijednost nekretnine označene kao čest. zem. 1556 Z.U. 2320 K.O. K. N., u iznosu od 397.035,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. studenoga  2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po visini stope zateznih kamata iz članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne Novine“ broj: 19/95, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04; dalje: Uredba), a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. Nalaže se tužitelju J. G. - J. u roku od 15 dana isplatiti tuženoj pod 2. K. J. parnični trošak u iznosu od 20.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2020. godine pa do isplate, dok tužitelj i tuženik pod 1. snose sami troškove koji su im nastali.

 

 

 

 

Obrazloženje

Kod Općinskog suda u K. L. ( sada Općinskog suda u Splitu) dana 10. studenoga 2007. godine zaprimljena je tužba tužitelja u kojoj navodi kako je tuženik pod 1. I. Č. dvaput prodao zemljište i to jednom 10. listopada 1986. godine njemu, a drugi put dana 9. lipnja 2004. godine tuženoj pod 2. K. J..

U  odgovoru na tužbu tuženik pod 1. I. Č. je osporio u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane te je naveo kako nikada nije tužitelja uveo u posjed sporne nekretnine te da je naveo kako je u vrijeme ugovora od 10. listopada 1986. godine vratio dugovanja dok je za podredni tužbeni zahtjev istaknuo prigovor zastare.

Tužena pod 2. K. J. je navela kako je nekretninu stekla valjanim pravnim poslom nakon čega se upisala u zemljišne knjige te je predložila odbijanje tužbenog zahtjeva uz obvezivanje tužitelja na plaćanje parničnog troška.

Podneskom od 25. siječnja 2012. godine ( l- 93.-95.) tužitelj je precizirao podredni tužbeni zahtjev tako da glasi kako je navedeno u izreci ove odluke pod točkom I.

Presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću, posl. broj P-747/09, od 17. svibnja 2012. godine odbijen je glavni tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetan i bez pravne važnosti kupoprodajni ugovor sklopljen između tuženika pod 1. I. Č., kao prodavatelja s jedne strane i tuženice pod 2. K. J., kao kupca s druge strane od 09. lipnja 2004. godine, koji je ovjeren pred javnim bilježnikom D. M. dana 09. lipnja 2004. godine, pod brojem OV-2785/04, kao i na utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 1556 Z.U. 2320 K.O. K. N., pa da je ovlašten na temelju presude u zemljišnoj knjizi suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime za cijelo, uz istovremeni upis brisanja toga prava s imena tužene za cijelo (točka I. izreke). Istom je presudom odbijen i drugi (podredni) tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se obveže tuženika pod 1. da mu isplati tržišnu vrijednost nekretnine označene kao čest. zem. 1556 Z.U. 2320 k.o. K. N. u iznosu od 397.035,00 kuna sa zatraženim zateznim kamatama (točka II. izreke). Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku pod 1. parnični trošak u iznosu od 28.213,75 kuna (točka III. izreke), a tuženoj pod 2. iznos od 25.000,00 kuna (točka IV. izreke).

Presudom Županijskog suda u Splitu, posl. broj Gžst-32/2013, od 28. veljače 2014. godine potvrđena je naprijed navedena presuda.

Međutim, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. broj Rev-2632/14-2, od 6. lipnja 2018. godine ukinut je dio presude Županijskog suda u Splitu, br. Gžst-32/2013, od 28. veljače 2014. godine kojim je potvrđena toč. II., III. i IV. izreke presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću, posl. broj P-747/09, od 17. svibnja 2012. godine ( u odnosu na podredni tužbeni zahtjev i troškove postupka) i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju se navodi kako Vrhovni sud Republike Hrvatske za sada ne može prihvatiti ranije shvaćanje nižestupanjskih sudova u pogledu zastare podrednog tužbenog zahtjeva za isplatu tržišne vrijednosti nekretnine.

Naime ranije je ovaj sud smatrao, s obzirom da je pravni odnos između tužitelja i prvotuženika po osnovi zajma nastao ugovorom od 10. listopada 1986., a da je tužba tužitelja podnesena 12. studenog 2007.,  da je potraživanje tužitelja zastarjelo iz te ugovorne osnove, kao i iz osnove naknade štete te iz osnove stjecanja bez osnove dok je Županijski sud u Splitu dodao da potraživanje iz osnove naknade štete u smislu odredbe čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96,112/99, 88/01 – u daljnjem tekstu: ZOO), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj  35/05, 41/08 i 125/11)  zastarijeva za tri godine, dok potraživanje po osnovi stjecanja bez osnove zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina u smislu odredbe čl. 371. ZOO. Vrhovni sud drži kako činjenična utvrđenja u pogledu početka tijeka zastarnog roka, a u vezi tužiteljevog saznanja za možebitnu štetu koja mu je nastala, nisu dostatna, što da je dovelo i do pogrešnog materijalnopravnog pristupa kod ocjene osnovanosti podrednog tužbenog zahtjeva, a ovo imajući u vidu da tužitelj nije ostvario ono na ime čega je platio kupoprodajnu cijenu, jer prvotuženik nije ispunio prema njemu preuzetu obvezu - omogućio mu da bez pravnih zapreka stekne vlasništvo predmetne nekretnine, isto ukazuje da je prema tužitelju mogla biti počinjena povreda ugovorne obveze od strane prvotuženika i na možebitno njegovu odgovornost za štetne posljedice (takvo shvaćanje da je zauzeto i u odluci broj Rev-x 1177/13-2 od 3. siječnja 2017.). Zbog navedenog je predmet u tom dijelu vraćen na ponovni postupak.

 

Tijekom dokaznog postupka izvedeni su slijedeći dokazi: čitanjem kupoprodajnog ugovora od 9. lipnja 2004. godine, izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. 1556 k.o. K. N., ugovora zaključenog između I. Č. i J. G. dana 10. listopada 1986. godine, poreznog rješenja MF- Porezna uprava od 27.06.2005., Vodoprivrednih uvjeta Vodoprivredne RO za vodno područje dalmatinskih slivova Split od 20.11.1990., Ugovora o zajmu zaključenog između J. G.. i I. Č., nacrta parcelacije, presude Općinskog suda u Splitu posl. broj K-1892/09  od 16. lipnja 2010. godine i presude Županijskog suda u Splitu od 14. siječnja 2011. godine, posl. broj Kž-626/10, pregledom priloženih fotografija, saslušanjem svjedoka T. B., B. M.., S. M., J. K. tužitelja te tuženika pod 1.

 

Podredni tužbeni zahtjev je osnovan.

 

S obzirom da je pravomoćno odbijen glavni tužbeni zahtjev sud ovdje, a radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja, ostaje kod svih ranije iznijetih obrazloženja glede istog koja je dao u obrazloženju presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću, posl. broj P-747/09, od 17. svibnja 2012. godine, a koje obrazloženje su u tom dijelu prihvatili i viši sudovi.

 

Iz Ugovora od 10. listopada 1996. godine proizlazi da je da je zaključen između tužitelja, kao zajmodavca i tuženika pod 1., kao zajmoprimca, te da se istim stranke u članku 1. pobliže utvrđuju svoj odnos vezan za zajam određenih novčanih iznosa, kao i vraćanje istih,

dok su člankom 2. tog ugovora, ugovorili: "Budući da zajmoprimac (tuženik pod 1. u ovom predmetu) nije u mogućnosti zajam povratiti to izjavljuje da prepušta u isključivu vlasnost i posjedovanje zajmodavcu (tužitelju u ovom predmetu) svoju nekretninu označenu kao čest. zem. 1556 Z.U. 2320 k.o. K. N. u ukupnoj njenoj površini, ….".

              Dopunski saslušan tužitelj je naveo kako je predmetnu tužbu podnio dan nakon što je na Internetu vidio da se promijenio upis vlasništva te je nadodao da se on pokušao i ranije uknjižiti, ali da mu je rečeno da treba novu punomoć.

              Provjerom u zemljišnoj knjizi utvrđeno je da je na nekretnini oznake čest. zem. 1556 K.O. K. N.. temeljem upisa od 14. lipnja 1983. godine kao vlasnik bio upisan tuženik pod 1., a da je temeljem prijedloga od 16. kolovoza 2004. godine pod brojem Z-1638/2004 upisana tužena pod 2. i to temeljem kupoprodajnog ugovora od 9. lipnja 2004. godine.

 

              Kako je tužba podnijeta ovom sudu dana 10. studenoga 2007. godine, a tužena pod 2. je upisana kao vlasnica čest. zem. 1556 K.O. K. N. dana 16. kolovoza 2004. godine to ovaj sud drži da zastara tužbenog zahtjeva na isplatu nije nastupila budući da je trenutak od kada tužitelj nije u mogućnosti izvršiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime trenutak od kada počinje teći objektivni zastarni rok, a to je upravo dan od kada je tužena pod 2. upisana kao vlasnica naprijed navedene nekretnine. Zbog navedenoga ovaj sud drži da podredni tužbeni zahtjev nije zastario u smislu odredbe 376. stavka 2. ZOO-a kojim je propisano da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala. Svakako sud poklanja vjeru iskazu tužitelja kada navodi da je za upis tužene pod 2. saznao dan prije podnošenja tužbe, odnosno da je tada saznao da je tuženik prekršio članak 2. Ugovora od 10. listopada 1996. godine, pa drži da je tužbeni zahtjev postavljen i prije isteka roka iz članka 376. stavka 1. ZOO-a.

              Iz poreznog rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostave Kaštela, Klasa: UP/I-410-20/2004-001/00732, od 27. lipnja 2005. godine proizlazi da je osnovica na promet nekretnine oznake čest. zem. 1556 K.O. K. N. u površini od 8823 m2 utvrđena u iznosu od 397.035,00 kuna. Ovu procjenu sud prihvaća za točnu te drži da predstavlja tržišnu vrijednost navedene nekretnine u trenutku zaključenja ugovora od 09. lipnja 2004. godine. Iako je na ročištu od 2. svibnja 2012. godine tuženik pod 1. osporio vrijednost nekretnine na ovu okolnost nije predložio ni jedan dokaz radi čega sud drži ovaj prigovor neosnovanim i nedokazanim.

 

              Slijedom navedenoga prihvaćen je podredni tužbeni na isplatu iznosa od 397.035,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe. S obzirom na izmjenu Zakonskih odredaba glede tijeka kamate sud je intervenirao u tužbeni zahtjev te je u ovom dijelu izmijenio isti na način da ga je uskladio sa člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05,41/08, 125/11,  78/15  i 29/18).

 

S obzirom da je uspjeh tužitelja i tuženika pod 1. podjednak pozivom na odredbu članka 154. stavka 4. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine" broj: 53/91,91/92,58/93,112/99,88/01,117/03, 88/05, 02/07, 84/08,96/08, 123/08,57/11,148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu ZPP).

Tužitelj je u osnosu na tuženu pod 2. u cijelosti izgubio parnicu pa je odlučeno da pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a ima istoj nadoknaditi trošak koji joj je nastao.

Tako je tuženoj pod 2 . priznat sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250 bodova, zastupanja na 4 ročišta po 250 bodova ( 11.11.2008., 28.05.2009., 02.12.2009. i 02.05.2012.), zastupanja na 2 ročišta ( 21.09.2009. i 11.01.2012.) u iznosu od po 125 bodova, pristupa na 2 ročišta  ( 11.02.2009. i 26.10.2010.,24.10.2011.) u iznosu od 50 bodova, sukladno Tbr.8.t.1., 9.t.1., 2.i 5., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine" broj: 142/12, 103/14 i 107/15 dalje u tekstu Tarifa), a što ukupno iznosi 1600 bodova, a što pomnoženo sa 10 sukladno Tbr. 50. i uvećano za pdv od 25% sukladno Tbr. 42. iznosi 20.000,00 kuna.

 

U Splitu, 18. ožujka  2020. godine.

 

              S u t k i nj a

              Irma Dujić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

         Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

          Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke.

         Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje, sud neće dostavljati odluku prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

         Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Ovjereni prijepis odluke  stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

        Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje, sud će istu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

 

DNA:1.  pun. tužitelja

          2.    privrem. zastupniku tuženika pod 1.     

          3. pun. tuženika pod 2.

 

- za točnost otpravka ovlaštena službenica

Marina Pavić-