Broj: Rev 2504/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Bruna Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja J. H. iz D. L., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda „T. K. i D. K.“, odvjetnicima u V., protiv I. tuženice Š. K. iz D. L. i II. tuženika B. H. iz D. L., zastupanih po punomoćnici N. H., odvjetnici u V., uz umješača na strani tuženika S. L. iz D. L., zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku u I., radi ukidanja prava služnosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1985/11-2 od 8. lipnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj P-2794/09-25 od 28. listopada 2010., u sjednici održanoj 9. lipnja 2015.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

              „I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja J. H. iz D. L., da se ukine pravo služnosti kolnog provoza, gonjenja stoke i pješačkog prolaza koje postoji za korist čkbr. 1952 pašnjak B. od 352 m2, iz posjedovnog lista br. 126 k.o. D. L., te za korist čkbr.1970/1 pašnjak B. 1014 m2, iz z.k.ul. br. 1018 k.o. D. L., a na teret čkbr.1971 kuća i dvorište od 662 m2, iz z.k.ul. br. 859 k.o. D. L., te da se tuženicima Š. K. iz D. L. i B. H. iz D. L., naloži da mu solidarno naknade trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, kao neosnovan.

 

              II. Tužitelj J. H. dužan je tuženicima Š. K. i B. H. naknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 4.735,50 kn, te umješaču S. L. iz D. L., u iznosu od 1.691,25 kn, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

 

              Drugostupanjskom presudom kao neosnovana  odbijena je  žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv ove presude reviziju je sadržajno temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – u daljnjem tekstu: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, podnio tužitelj. Predlaže reviziju prihvatiti i ukinuti nižestupanjske presude te vratiti predmet na ponovno suđenje.

 

              Tuženici su odgovorili na reviziju i predlažu njezino odbijanje.

 

              Revizija je nedopuštena.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu ju podnijeti protiv drugostupanjske presude po čl. 382. st. 2. ZPP ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskoga suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

              Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Navedeni uvjeti iz čl. 382. st. 3. ZPP moraju biti ispunjeni kumulativno.

 

              Prema tome, da bi se moglo pristupiti prosudbi je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u svezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, kao i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Slijedom toga, ako u sadržaju revizije izostane bilo koji od navedenih elemenata tada nisu ostvarene postupovnopravne pretpostavke za razmatranje izvanredne revizije u smislu odredbe članka 382. stavak 2. i 3. ZPP-a.

 

              Revident u reviziji kao pravno pitanje označava slijedeće:

 

              „Da li su granice razumne svrhe služnosti (čl. 175. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u vezi sa čl. 242. st. 1. istog Zakona), toliko široke da služnost ostaje razumna čak i u slučaju očitog i neusporedivog nesrazmjera između koristi koju ostvaruje ovlaštenik neukidanjem služnosti (izbjegavanjem troška planiranja terena, neznatno produljenje puta) i koristi koja nastaje ukidanjem služnosti (mogućnost izgradnje na poslužnom dobru)?“

 

              Izlažući razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni revident samo paušalno ističe da je „rješavanje ovog pitanja bitno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer bi bilo potrebno preciznije odrediti smisao i značaj odredbe čl. 175. st. 1. ZV-a u vezi sa čl. 242. st. 1.ZV-a koja zbog svoje općenitosti u praksi može izazvati oprečne sudske odluke, koje ovise o načinu razmišljanja i tumačenja gornjih odredaba pojedinog suda.“

 

              Pri tome ne izlaže nikakve posebne razloge zbog kojih bi odluka u sporu ovisila o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti navodi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, niti prilaže odluke ovog revizijskog suda u kojima bi o sličnom materijalnopravnom pitanju bilo zauzeto drugačije pravno shvaćanje koje nije podudarno sa tim shvaćanjem.

 

              Osim toga, odredbe čl. 175. st. 1. i 242. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 – dalje: ZV) kojima je definirana svrha služnosti i zakonske pretpostavke za njezino ukinuće su posve jasne zakonske odredbe koja su već duže vrijeme u uporabi i sadržajno ne ostavljaju nikakve dvojbe, a njihova primjena zavisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja pa se ne može očekivati da bi o postavljenom pravnom pitanju drugostupanjski sudovi u praksi mogli imati različito shvaćanje.

 

              Naime, obrazlažući važnost pitanja zbog kojeg je revizija podnesena revident zapravo samo na uopćen način osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, pa sadržaj takve revizije ne ispunjava minimum uvjeta propisanih čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije.

 

              Zbog izloženog na temelju članka 392.b) st. 2. ZPP riješeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 9. lipanj 2015.