Poslovni broj: 7 Gž-712/2019-2

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca  Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. G. J. iz B., OIB…., 2. R. J. iz B., i 3. N. T. iz B., , koje zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u K., protiv tuženika M. R. iz V. , OIB…, kojeg zastupa D. J., odvjetnik u Đ., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu broj 15 P-332/2016-33 od 3. siječnja 2019., 18. ožujka 2020..

 

p r e s u d i o j e

 

              Žalba tuženika se uvažuje, te se presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu broj 15 P-332/2016-33 od 3. siječnja 2019. (točke I. i II. izreke) preinačuje tako da sada glasi:

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan, a koji glasi:

 

Ovrha u predmetu Općinskog suda u K. broj Ovr…. je nedopuštena.

 

II. Nalaže se tužiteljicama 1., 2. i 3. da naknade tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.406,25 kn u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom odlukom doslovce je odlučeno:

 

"I. Ovrha u predmetu Općinskog suda u K. broj Ovr… je nedopuštena.

 

II. Tuženi je dužan tužiteljicama platiti trošak parničnog postupka u iznosu od 5.525,00, u roku od 8 dana."

 

              Protiv te odluke tuženik je izjavio pravodobnu i dopuštenu žalbu i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne i nepravilne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima (članak 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), te se žalbom traži da se ista uvaži, pobijana odluka preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljica i obvežu iste da tuženiku naknade troškove postupka ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

              Predmet ove parnice je zahtjev tužiteljica 1. – 3. da je ovrha u predmetu broj Ovr… koja se vodi pred Općinskom sudom u K., a po ovršnoj ispravi pravomoćne presude broj P… od 21. ožujka 2013.  Općinskog suda u K. nedopuštena, s tim da su na ovu parnicu upućeni rješenjem Općinskog suda u K. broj Ovr… od 22. rujna 2016.

 

              Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka zaključuje da se ne može protiv tužiteljica 1. – 3. voditi ovrha radi naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave (pravomoćne presude broj P…. od 21. ožujka 2013. (Općinskog suda u K.), te  prihvaća tužbeni zahtjev s tim da pri tome utvrđuje da su tužiteljice 1. i 2. platile dugove pok. ostavitelja N. J. u visini većoj od vrijednosti naslijeđene imovine, dok trećetužiteljica nije ništa platila od dugova ostavitelja, ali je svoj nasljednički dio ustupila svojoj majci i sestri, tj. tužiteljicama 1. i 2.

 

              To sve s pravom dovodi u pitanje žalba tuženika.

 

              Mada se pobijana odluka ne pobija zbog bitnih povreda parničnog postupka, ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti, a su smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud ne nalazi neku od tih povreda naznačenih u tom članku.

 

              Dalje, iz provedenih dokaza relevantno činjenično stanje za ovu parnicu je:

 

              - da je protiv prednika tužiteljica tuženik podnio tužbu radi isplate i to 2. veljače 2012., da je prednik tuženika umro tako daje bio prekinut parnični postupak (list spisa 15 u spisu P… Općinskog suda u K., Stalna služba u Đ.), te je isti nastavljen sa tužiteljicama 1. – 3. u ovom postupku (tuženicama u tom postupku), te da je donesena prvostupanjska presuda od 21. ožujka 2013., te naloženo tuženicama (tužiteljicama u ovom postupku) da solidarno isplate tužitelju (tuženiku u ovom postupku) iznos od 102.046,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 2. listopada 2009. do isplate (list spisa 37 u tom spisu), koja odluka je u tom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u V. broj Gž…. od 17. rujna 2014., a preinačena glede parničnih troškova na način da su tuženice dužne tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 11.531,25 kn u roku od 15 dana,

 

              - da iz ostavinskog spisa O…. Općinskog suda u K. proizlazi da je iza ostavitelja pok. N. J. vođen ostavinski postupak, da su na nasljedstvo pozvane tužiteljice 1. – 3., te da su nasljednicima proglašene 1. i 2. tužiteljice, s tim da se 3. tužiteljica prihvatila nasljedstva temeljem zakona iza ostavitelja, te svoj dio ustupila sestri i majci.

 

              Uzimajući to u obzir, te mada nasljednik vrijednosno ograničeno odgovara za dugove ostavitelja (članak 139. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje: ZN), relevantno je za ovu parnicu da li su nasljednici u parničnom postupku iz kojeg potječe ovršna isprava mogli isticati prigovor materijalnopravne ograničenosti svoje odgovornosti.

 

              A u konkretnom slučaju kada su tužiteljice 1. – 3. u parničnom postupku iz koje je proizašla ovršna isprava stupile kao tuženice u tom postupku i u njemu sudjelovale (spis P….Općinskog suda u K., Stalna služba u Đ.), nasljednik ne može tek u ovršnom postupku pozivati se na ograničenje vlastite odgovornosti. Stoga se ovrha protiv nasljednika može provesti bez ograničenja. Ovo iz razloga jer se ovršna isprava odnosi na nasljednike i oni su sve prigovore koji se odnose na pitanje ograničenja vlastite odgovornosti mogli i morali isticati u toj parnici iz koje je proizašla ovršna isprava.

 

              Uostalom iz spisa P…. Općinskog suda u K., Stalna služba u Đ. proizlazi da se i u tom spisu raspravljalo o prigovoru materijalnopravne ograničenosti odgovornosti nasljednika, no da iste (tuženice u tom postupku, a tužiteljice u ovom postupku) nisu dokazale, a na njima je teret dokaza da je taj prigovor osnovan (presuda Gž…. od 17. rujna 2014 Županijskog suda u V. – list spisa 45 – 46 u spisu P….).

 

              To što je trećetužiteljica ustupila prvoj i drugoj tužiteljici svoj zakonski dio ne znači ništa jer ista odgovara za dugove ostavitelja, a to iz razloga jer ustupanje prethodno prihvaćenog nasljednog dijela nekom od nasljednika nema pravni značaj odricanja od nasljedstva.

 

Slijedom navedenog, trebalo je, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava na štetu tuženika preinačiti pobijanu odluku i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

              O ostalim žalbenim navodima (glede utvrđivanja vrijednosti naslijeđene imovine i dr.) nije se potrebno osvrtati jer su ti navodi irelevantni s obzirom na prije navedeni stav ovog suda.

 

              Kako je tuženik uspio u ovom parničnom postupku to mu treba dosuditi i parnični trošak, dakako uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te koji su troškovi bili potrebni za vođenje ove parnice.

 

              Krećući se u granicama zahtjeva, a imajući u vidu važeću Tarifu na nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) tuženiku za zastupanje po punomoćniku pripada za sastav odgovora na tužbu 500,00 kn (Tbr. 8. stavak 1. u vezi Tbr. 7. stavak 1. Tarife), za podnesak od 27. ožujka 2017. 125,00 kn (Tbr. 8. stavak 3. u vezi sa Tbr. 7. stavak 1. Tarife), za zastupanje na ročištu 23. studenog 2018. 500,00 kn (Tbr. 9. stavak 1. u vezi sa Tbr. 7. stavak 1. Tarife) što ukupno iznosi 1.125,00 kn, te PDV 25 %, daje iznos od 1.406,25 kn, te je taj trošak i trebalo dosuditi tuženiku (članak 166. stavak 2. u vezi sa člankom 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a).

 

              Nije prihvaćen trošak podneska od 13. prosinca 2016. jer isti nije bio potreban, odnosno predstavlja nadopunu odgovora na tužbu, a za što je, kako je prije navedeno, i dosuđen trošak, te trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude jer punomoćnik nije pristupio, kao ni pristojba  za odgovor na tužbu jer ista nije ni plaćena, a niti je obveza dospjela (članak 4. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama - "Narodne novine", broj 118/18; obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastane po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici).

 

              Tuženik u žalbi nije zatražio trošak žalbe.

 

              Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci, a temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 18. ožujka 2020.

 

Predsjednica vijeća:

 

Verica Perić Aračić, v.r.

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

 

Miranda Hodžić