1              Poslovni broj: Gž-149/2017-2

         

   Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-149/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu toga suda Borisu Mimica, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja, M. Š. sina M. iz M., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. Ć., odvjetniku u S., protiv tuženika pod 1. Hrvatske ceste d.o.o. Z., Sektor za pravne, kadrovske i opće poslove S., i tuženika pod 2. L. D. K. D., D., zastupanog po punomoćnicima H. A. i J. T., odvjetnicima u Z.O.U. u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika pod 2. protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-558/12 od 7. listopada 2016., 18. ožujka 2020, presudio je

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-558/12 od 7. listopada 2016., u dijelu pod točkom I. Hrvatske ceste d.o.o. Z. kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 1. Hrvatske ceste d.o.o.,

 

 

r i j e š i o   je

 

Usvaja se žalba tuženika pod 2. L. D. K., D., pa se ukida presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-558/12, od 7. listopada 2016. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je usvojen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 2. L. D. K., D., kao i u odluci o troškovima parničnog postupka (točka II. izreke), pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Dužan je tuženik pod 2. L. D. K., D., na ime naknade imovinske štete tužitelju M. Š. iz M., isplatiti ukupan iznos od 16.208,55 kuna naznačen u kalkulaciji broj … od 28. listopada 2011. izrađenoj od H. o. d.d., a koja čini sastavni dio ove presude, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja zahtjeva radi naknade štete u mirnom postupku od 6. ožujka 2012. pa do 31. srpnja 2015. po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženi tijek zakonske zatezne kamate od 2. veljače 2012. do 5. ožujka 2012., kao i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti u odnosu na tuženika pod 1. odbijaju kao neosnovani.

 

Dužan je tuženik pod 2. L. D. K., D., naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 18.524,00 kuna, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

Protiv navedene presude žali se tužitelj u dijelu pod točkom I. izreke u odbijajućem dijelu u odnosnu na tuženika pod 1. Hrvatske ceste d.o.o. Z. i to zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz članka 353. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima.

 

Žali se i tuženik pod 2. L. D. K., D i to zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 355. stavka 1. točke 1.- 3. ZPP-a, kao i odluke o parničnom trošku s prijedlogom da se pobijana presuda preinači s skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na žalbu tužitelj je u cijelosti osporio žalbene navode tuženika pod 2. pa predlaže da se žalbe odbije kao neosnovana.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Žalba tuženika pod 2. L. D. K., D je osnovana.

 

Stranke u žalbi prigovaraju da je u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer sud za svoju odluku nije naveo pravilne i jasne razloge, a koji se rezultat pravilne ocijene izvedenih dokaza, čime upućuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Suprotno takvim prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude iznio jasne i razumljive razloge o svim pravno odlučnim činjenicama za odluku u ovoj pravnoj stvari koje imaju podlogu i izvedenim dokazima, a odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Ispitivanjem pobijane presude sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a nisu utvrđene postupovne provedbe iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na automobilu tužitelja nastale 23. listopada 2011. uslijed naleta divljači na tužiteljevo vozilo na državnoj cesti D 33, Šibenik – Drniš (predio Goriša).

 

Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio sljedeće:

 

- da je do navedenog štetnog događaja došlo na dionici državne ceste D-33, Šibenik – Drniš (predio Goriša)

- da je tužitelj upravljao svojim motornim vozilom marke Alfa Romeo 2, reg. oznake ST…,

- da je ispred njegovog vozila naletjela životinja (divlja svinja), koja je nakon udarca pobjegla,

- da su na licu mjesta uredovali policijski službenici PU Šibensko-kninske, Postaja prometne policije Šibenik, te sačinili zapisnik o očevidu, poslovni broj 511-13-11-109-332/11, od 23. listopada 2011.,

-da je stalni sudski vještak N. K., vršeći uvid u cjelokupan spis predmeta dao svoje mišljenje iz kojeg je proizašlo da se mjesto predmetne prometne nezgode nalazi na kolniku državne ceste D-33, na trećoj dionici 13 km + 700 metara, koja dionica je dopunom vještva sudskog vještaka ispravljena jer je u zaključku vještaka omaškom naznačeno da se radi o 13 km + 700 metara, umjesto 12 km + 700 metara.,

-da je prije naleta osobno vozilo Alfa Romeo 156 reg. oznake ST … gibalo se istočnim prometnim trakom iz pravca juga u pravcu sjevera, te da se neposredno prije poduzimanja intenzivnog kočenja gibalo brzinom od 60,32 km/h ili 16,7 m/s.,

-da do sraza dolazi na udaljenosti od oko dva metra od početne točke mjerenja u pravcu juga i oko 0,5 metara od istočnog ruba kolnika u pravcu zapada, i na način da je nepoznata divljač naletjela na prednji više desni dio prednjeg branika, nakon čega da je uslijedilo gibanje osobnog vozila na putu od 29 metara do mjesta konačnog smirivanja.

-da obzirom na brzinu kretanja predmetnog vozila od 60,32 km/h, noćne uvjete vožnje, mjesto naleta uz sam istočni rub kolnika, a što je vidljivo po oštećenjima na prednjem desnom dijelu prednjeg branika predmetnog osobnog vozila, a koji je najbliži istočnom rubu kolnika, da se sraz dogodio unutar vremenskog intervala od 1 sekunde, dakle, unutar vremenskog intervala reakcije vozača, zbog čega vozač da nije imao niti vremena niti prostora za izbjegavanje predmetne prometne nezgode.

-da na predmetnom osobnom vozilu, ukupna visina štete (rad i materijal) iznosi 15.298,65 kuna, te da ukupno s PDV-om iznosi 19.123,31 kunu.

-da je u nastavljenom tijeku postupka vještak otklonio prigovore tuženika pod 2., te je istaknuo da vertikalna signalizacija koja označava divljač na pravcu gibanja tužitelja iz dokumentacije u spisu izdane od strane Cesta Š., jasno pokazuje da na dionici D-33, trećoj dionici, 12 km + 300 metara je postavljen je znak A44, koji označava divljač na cesti, te stoga da bi se znak prema dokumentaciji nalazio 400 metara prije mjesta naleta.,da u odnosu na dinamiku nastanka nezgode, da obzirom na sudarni položaj, vozač predmetnog vozila (tužitelj) nije imao niti vremena niti prostora da bilo kojom svojom reakcijom izbjegne nalet na divljač. Nadalje, vještak je istaknuo da ukoliko postoji raskrižje, a što se smatra sječenje cesta s jednakom kolničkom površinom, u ovom slučaju asfaltnom, da bi značilo da znak vertikalne signalizacije funkcionira da samog raskrižja. Vještak je također istaknuo da on nije izlazio na lice mjesta, te da ne može ništa govoriti o zaštitnom pojasu, kao i da ne zna koje širine bi trebao biti zaštitni pojas.,

-da je (pregledom obrasca o evidenciji zamjene vertikalne prometne signalizacije Cesta Š. d.o.o. od 22. travnja 2010. godine) razvidno da je na cesti D-33, dionici trećoj, stacionaže (km) 12 + 300, postavljen znak A44., što je potvrdio i vještak dopunskim vještvom s ročišta od 30. svibnja 2016. godine, koji tvrdi da je na dionici D-33 i to trećoj, stacionaže 12 + 300 postavljen znak A44, koji označava divljač na cesti.

-da je pregledom ortofoto-snimka koji prileži spisu razvidno da na samom mjestu nezgode te prije i nakon mjesta nezgode ne postoji nikakvo raskrižje koje bi eventualno poništavalo vertikalnu signalizaciju, u konkretnom slučaju postavljeni znak opasnosti od divljači.

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da do štetnog događaja nije došlo krivnjom vozača jer je vozač prilagodio kretanje vozilima uvjeta na cesti, te nije mogao na vrijeme vidjeti nailazak dvije svinje koje su došle sa desne strane, i da tuženik pod 2. kao osoba koja gospodari lovištem na predjelu gdje se dogodila prometna nesreća odgovara za nastalu štetu po načelu objektivne odgovornosti, jer se divljač na cesti smatra opasnom stvari, pa je kod činjenice da tuženik pod 2. nije u smislu odredbe članka 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), dokazao postojanje razloga koji bi isključivali njegovu odštetnu odgovornost, pozivom na odredbu članka 1045. stavka 3. ZOO-a, prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete, i naložio tuženiku pod 2. L.D. K., D da naknadi tužitelju tu štetu od 16.208,55 kuna, dok je u odnosu na tuženika pod 1. Hrvatske ceste d.o.o. Z. zahtjev odbio kao neosnovan, smatrajući da nije bilo odgovornosti na strani ovog tuženika.

 

Međutim, gornja utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda žalbenim prigovorima tuženika pod 2. L. D. K., D dovedena su u sumnju pa ih stoga ovaj drugostupanjski sud ne može za sada prihvatiti.

 

S obzirom da je štetni događaj nastao 23. listopada 2011. na snazi je bila odredba članka 50. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, dalje: ZC), koji je u stavku 1. propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, pa prema stavku 2. istog članka pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovog članka, nastalu na javnoj cesti, ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Pravna osoba koja upravlja cestom na temelju odredbe članka 50. stavka 1. ZC-a za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, dok osoba koja gospodari lovištem, odnosno Lovačko društvo za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara na temelju odredbe članka 1963. ZOO-a, odnosno kao za štetu od opasne stvari – po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom članka 1063. ZOO-a je propisano da se smatra kako šteta nastala u vezi s opasnom stvari potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, pri čemu je divljač opasna stvar, te sukladno odredbi članka 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. S obzirom na to da je divljač dobro od interesa Republike Hrvatske i ima njezinu osobitu zaštitu kako to proizlazi iz odredbe članak 4. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 140/05, 75/09, 153/09 i 14/14, dalje: ZL-a), te da se sukladno pravnom statusu divljači, ona nije u ničijem vlasništvu, odgovorna za štetu je osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik), sukladno odredbi članka 1066. stavak 1. ZOO-a.

 

Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je ispravno stao na stajalištu da je u konkretnom slučaju odgovornost tuženika pod 2. L. D. K., D potrebno prosuditi po kriteriju objektivne odgovornosti, ali je pogrešno na temelju ocjene provedenih dokaza došao do zaključka da je šteta prouzrokovana od strane divljači, konkretno divlje svinje kako to tvrdi tužitelj.

 

Naime, tuženik pod 2. L. D. K., D u tijeku prvostupanjskog postupka a i u žalbi osporava činjenicu kao i utvrđenje prvostupanjskog suda da je divlja svinja naletjela na vozilo tužitelja, s lovišta kojim upravlja drugotuženik, međutim, prvostupanjski sud unatoč prigovorima tuženika izneseni u prvostupanjskom postupku, izostavlja odgovarajuće razloge vezane uz činjenicu je li šteta koja je na vozilu tužitelja počinjena doista počinjena od strane divljači i to konkretno divlje svinje, koja pripada lovištu drugotuženika.

 

Tako sud prvog stupnja u obrazloženju svoje odluke olako prihvaća kao dokazanu činjenicu da je šteta nastala od strane divljači – divlje svinje, i olako vjeruju tužitelju da se radi o divljoj svinji, bez da je u predmetu proveden ijedan relevantan dokaz koji bi upućivao na tu okolnost.

 

Stoga se za sada ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da je divljač počinila štetu na vozilu tužitelja, obzirom da je na tužitelju u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a, teret dokaza za navedene bitne okolnosti, jer nije utvrđeno kome pripadaju izuzeti materijalni tragovi u vidu dlaka koje su zatečene na vozilu tužitelja prilikom sačinjenja policijskog zapisnika i koje su priklopljene ovom spisu. Naime, o toj odlučnoj činjenici u presudi suda prvog stupnja nema nikakvih utvrđenja pa se zbog u tom dijelu presuda ne može ispitati, a niti se iz dugih podataka u spisu može zaključiti je li šteta nastala od divljači konkretno divlje svinje, čime je ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odredbe članka 353. stavka 1. točka 2. ZPP-a.

 

Nadalje, neosnovano je pozivanje tuženika ad. 2. na odredbu članka 37. izmjena i dopuna Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 75/09), kojim je propisano:

- članak 86. mijenja se i glasi:

 

1. Osoba koja nanese štetu divljači u lovištu bespravnim lovom ili na drugi način obvezatna je nadoknaditi štetu.

 

2. Naknada štete stavka 1. ovog članka ostvaruje se u postupku pred redovnim sudom, prema mjestu nastanka štete, ako se u roku od mjesec dana od dana nastale štete ne postigne sporazum o visini naknade sa štetnikom i ako naknada u tom roku ne bude isplaćena.

 

3. Odgovornost za nastalu štetu na vozilu snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku, a u protivnom pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojom je šteta nastala. Iznimno od ove odredbe štetu snosi ovlaštenik prava lova, ako je šteta uvjetovana vršenjem skupnog lova.

 

4. Oštetni cjenik za štete na divljači te mjerila i kriterije za naknadu štete na divljači i lovištu donosi Ministarstvo.

 

Novelirana odredba članka 86. stavka 3. ZL-a prvenstveno propisuje opće pravilo da za nastalu štetu od divljači na prometnici odgovara pravna osoba koja gospodari prometnicom. Od tog općeg pravila, propisani su izuzeci i to: 1. da za štetu na vozilu odgovara vozač, ako nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, odnosno, 2. izuzetak, da za štetu odgovara ovlaštenik prava lova ako je ista nastala vršenjem skupnog lova. Dakle, zaključiti je da ako nema gore navedenih izuzetaka, za štetu odgovara pravna osoba koja gospodari prometnicama, što jasno proizlazi iz dikcije odredbe. Ova odredba je jasna, nedvosmislena i nedvojbeno propisuje da za štetu na vozilu nastalu usred naleta divljači na javnoj cesti odgovara pravna osoba koja upravlja prometnicom, ako je vozač prilagodio kretnje uvjetima na cesti i ako šteta nije uvjetovana skupnim lovom.

 

U konkretnom slučaju nesporno je da tužitelj je prilagodio kretanje uvjetima na cesti, a isto tako da šteta nije uvjetovana skupnim lovom (štetni događaj dogodio se noću).  Međutim, gubi iz vida tuženik pod 2. L. D. K., D da se predmetna odredba ne odnosi na štetni događaj (23. listopada 2011), obzirom da je ista prestala važiti stupanje na snagu člankom 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 153/09), zbog čega njegov prigovor nije osnovan.

 

Nadalje, odredbom članka 50. ZC uređuju se isključivo pitanje odštetne odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara javne ceste za štetu, koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači i koja propisuje krivnju pravne osobe samo u slučaju propusta da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na okolnosti do mogućeg naleta divljači. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, na temelju stavka 1. članka 50 ZC-a, odgovara za štetu po osnovi krivnje, ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno propisima koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

 

Odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja ZC-a. Njihova odgovornost i to kao objektivna odgovornost – uređena je Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava, te nije derogirana člankom 50. stavkom 1. ZC-a.

 

Takvo stajalište zauzeo je Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: U-1-64/2014, od 4.ožujka 2015. ("Narodne novine", broj 31/15), od 18. ožujka 2015.

 

U ostalom i tijekom postupka tuženik pod 1. Hrvatske ceste d.o.o. Z. je dokazao da je na predmetnoj dionici ceste postavljena signalizacija koja upozorava na moguće nalete divljači, a kod tog proizlazi iz relevantnih isprava koje je ovaj tuženik priložio u spisu.

 

Ovim je ujedno i odgovoreno na žalbene navode tužitelja i tuženika pod 2.

 

Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, dok je žalbu tuženika pod 2. L. D. K., D valjalo uvažiti te u smislu odredbe članka 370. ZPP prvostupanjsku presudu ukinuti u dosuđujućem dijelu koja se odnosi na ovog tuženika kao i odluku o trošku, i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, čime je odlučeno kao u izreci.

 

U nastavku postupka sud prvog stupnja otklonit će uočene nedostatke te će na temelju provedenih dokaza te eventualno dokaza koje mu predlože stranke, jasno i nedvosmisleno utvrditi je li šteta potječe od divljači – konkretno divlje svinje ili je pak riječ o nečem trećem, pa nakon što postupi po prednjoj uputi sud prvog stupnja će ponovno donijeti na zakonu utemeljenu odluku za koju će biti dužan navesti jasne razloge.

 

U Splitu 18. ožujka 2020.