Poslovni broj: Gž-1525/2019-2

1

 

Poslovni broj: Gž-1525/2019-2

 

 

 

 

 

 

 

 

  R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda, Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužitelja D. V., iz Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. Ć., odvjetniku u Z., M. 25, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja, te tuženice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj 159 Pn-79/2019-38 od 29. ožujka 2019., dana 18. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

              Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj 159 Pn-79/2019-38 od 29. ožujka 2019. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 87.497,12 kuna sa zateznim kamatama od 29. ožujka 2019. do isplate, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 27. studenog 1998. do 29. ožujka 2019.

 

              Odlukom o trošku naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 13.975,00 kuna sa zateznim kamatama od 29. ožujka 2019. do isplate, dok je zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan.

 

Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu, te u odluci o trošku i to zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u pobijanom dijelu shodno žalbenim navodima, te istom obistini trošak žalbenog postupka.

 

Tuženica pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu, kao i u odluci o trošku i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se ista ukine i u pobijanom dijelu predmet vrati na ponovno suđenje. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.

             

Na žalbe nije odgovoreno.

 

              Žalbe su osnovane.

 

              Tužitelj potražuje naknadu štete po osnovi nezakonitog ili nepravilnog rada državnih tijela zbog privremenog oduzimanja vozila, te dugotrajnosti kaznenog postupka, što je dovelo do dugotrajnog oduzimanja vozila, a time i umanjena njegove vrijednosti kroz razdoblje privremenog oduzimanja.

 

Prvostupanjski sud kada prihvaća tužbeni zahtjev u obrazloženju svoje presude ne iznosi dostatne i relevantne razloge na temelju kojih je zauzeo stajalište da tužitelju pripada naknada štete odnosno uopće se ne očituje o pitanju zakonitosti rada državnih tijela u konkretnom slučaju, kao ni na pitanje dugotrajnosti kaznenog postupka.

 

U navedenom zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj dokazao pretpostavke za naknadu štete za sada se ne može prihvatiti kao pravilan.

 

S tim u vezi treba reći kako je u kaznenim postupcima zakonom propisano oduzimanje predmeta kojima je počinjeno kazneno djelo (članak 218. Zakona o kaznenom postupku mjerodavnog u vrijeme vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja; „Narodne novine“ broj 110/97, 58/99, 112/99, 58/02, 62/03 - pročišćeni tekst i 115/06).

 

„Nezakonit rad“ (tijela državne uprave, jedinica lokalne samouprave i uprave, državnih odvjetnika ili zamjenika državnih odvjetnika, sudaca) predstavlja postupanje protivno zakonu ili drugom propisu ili propuštanje da se zakon ili drugi propis primijeni s voljom ili pristankom da se trećem nanese šteta, a nepravilan rad je činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti s postojanjem volje ili pristanka da se time oštete prava i interesi trećeg.

 

U situaciji kada postoji osnovana sumnja za počinjenje određenog kaznenog djela privremeno oduzimanje predmeta se ne može smatrati nezakonitim radom, već upravo suprotno radi se o postupanju u okviru ovlasti i zakona od strane nadležnih državnih tijela, u konkretnom slučaju policije. U takvim okolnostima, obzirom na funkciju i nadležnost državnog odvjetništva, u odnosu na ovlaštenje za progon i zastupanje optužbe za kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti, nema nezakonitog ili nepravilnog rada.

 

Obzirom na nadležnost i funkciju, isto se odnosi i na postupanje suda u kaznenom postupku u situaciji kada je podignut optužni prijedlog protiv tužitelja, bez obzira što je kazneni postupak dovršen odbijanjem optužbe.

 

 

 

 

 

 

 

Za obveznopravne zahtjeve po toj osnovi, odlučno značenje ima pravomoćno rješenje nadležnog kaznenog suda kojim se nalaže povrat predmeta privremeno oduzetih u okviru kaznenog postupka.

 

              Odlučno značenje tog rješenja može biti dovedeno u pitanje - dokazom nerazmjerne dugotrajnosti oduzimanja predmeta predočenim parničnom sudu (odluka Ustavnog suda RH broj: U-III-2563/2017 14. veljače 2019.), a je li takav dokaz predočen i u konkretnom slučaju iz razloga pobijane presude nije vidljivo.

 

Dugotrajnost postupka sama po sebi nije dovoljna osnova za zaključak da su državna tijela postupala protupravno, već je potrebno cijeniti postupanje sudova u okolnostima svakog konkretnog slučaja odnosno treba utvrditi je li mjera privremenog oduzimanja vozila i trajanje te mjere usklađeno sa zahtjevima zakonitosti, javnog interesa i udovoljava li kriteriju razmjernosti.

 

Nadalje, treba utvrditi je li tužitelj u kaznenom postupku eventualno poduzimao pravne radnje sa svrhom zaštite prava na suđenje u razumnom roku i ubrzavanje sudskih postupaka, u smislu Ustavnog zakona odnosno Zakona o sudovima u vrijeme vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja.

 

Sve navedeno je nužno kako bi se izveli pravilni zaključci na okolnost je li tužitelj eventualno trpio imovinsku štetu u opsegu koji nije dulji ili veći od opsega, nego li je to bio dužan trpjeti i negoli je to bilo nužno.

 

Pritom je za ukazati na pravno stajalište Europskog suda za ljudska prava iskazano u predmetu Vuković protiv Hrvatske (Presuda od 15. 11. 2018., Zahtjev br. 47880/14) da oduzimanje i zadržavanje vozila koje je rezultiralo smanjenjem njegove vrijednosti predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje njegova vlasništva; da kada je ono utemeljeno na odredbama Zakona o kaznenom postupku smatrati ga je zakonitim i s legitimnim ciljem u općem interesu (radi se naime, o osiguranju i zaštititi predmeta koji se može koristiti kao dokaz u kaznenom postupku); međutim, da treba ispitati je li takvo miješanje u svakom pojedinom slučaju bilo razmjerno.

 

Navedenim, svaka mjera koju država u pravcu ograničavanja ili oduzimanja vlasništva poduzima mora biti usklađena sa zahtjevima zakonitosti, javnog interesa i razmjernosti i na njima se zasnivati.

 

Ti zahtjevi bit će povrijeđeni ako tijela državne vlasti (upravne i/ili sudbene) zadiru u vlasništvo na način da provode postupke i/ili donose odluke koje su neprihvatljive s gledišta zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom i Konvencijom.

 

S obzirom da sud prvog stupnja rečene odlučne okolnosti za pravilnu odluku u ovoj pravnoj stvari nije raspravio u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, čime su   u obrazloženju presude o istom izostali i razlozi, ostvaren je istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odredbe članka 355. ZPP-a.

 

Stoga je pozivom na odredbu članka 369. stavak 1. i članka 370. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

U nastavku postupka sud prvog stupnja otkloniti će počinjenu bitnu povredu na koju je ukazano ovim rješenjem, te razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano, nakon čega će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.

 

                                   U Splitu, 18. ožujka 2020.

 

                                                                                                       SUTKINJA

                                                                                                 

                                                                                                        Vedrana Perkušić