Poslovni broj Gž-950/2019-2

 

             

                                                                         Poslovni broj Gž-950/2019-2

 

 

 

                                         

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. Z., OIB ..., kao pravnog slijednika V. d.o.o. Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva L. i P. iz Z., protiv tuženika N. R. iz Ž., OIB ..., zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku iz V., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-17113/12 od 14. ožujka 2019., 17. ožujka 2020.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-17113/12 od 14. ožujka 2019. za iznos glavnice od 178,00 kn, za iznos troška ovršnog postupka od 381,30 kn te u odnosu na zateznu kamatu na iznos troška ovršnog postupka od 405,90 kn za razdoblje od 12. rujna 2011. do 14. ožujka 2019.

 

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-17113/12 od 14.ožujka 2019. u preostalom dijelu, te točka II. i III. izreke i sudi:

 

„Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. R. iz Z. poslovni broj Ovrv-19069/11 od 12. rujna 2011. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.236,86 kn sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena a koja teče na iznose kako slijedi:

 

-          na iznos od 468,49 kn počev od 18. rujna 2010. do isplate,

-          na iznos od 164,27 kn počev od 19. listopada 2010. do isplate,

-          na iznos od 305,27 kn počev od 19. studenog 2010. do isplate,

-          na iznos od 298,83 kn počev od 18. prosinca 2010. do isplate,

 

kao i dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 405,90 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od 15. ožujka 2019. do isplate, sve to u roku od 8 dana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog troška kao neosnovan.

 

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.912,50 kn, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.“

 

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 590,63 kn, u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Točkom I. izreke pobijane presude ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. R. iz Z., poslovni broj Ovrv-19069/11 od 12. rujna 2011. te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

              Točkom II. izreke te presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan, dok je točkom III. izreke naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.937,50 kn u roku od 8 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan.

             

Protiv te presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) koji se primjenjuje u vezi sa člankom 457. ZPP-a.

 

Predlaže uvaženjem žalbe preinačiti presudu suda prvog stupnja, odnosno podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak sudu prvog stupnja, a potražuje i trošak sastava žalbe.

 

              Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

              Žalba tužitelja je osnovana.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 6., 8., 9. i 11. ZPP-a u vezi sa odredbom članka 467. stavak 1. i 457. stavak 1. ZPP-a nije utvrđeno da bi kod donošenja pobijane presude bila počinjena neka od tih povreda zakona, pa ni ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tužitelj jer presuda sadrži jasne i neproturječne razloge te se može ispitati.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.414,86 kn na ime troškova telekomunikacijskih usluga za razdoblje od kolovoza 2010. do 22. studenog 2010. za pretplatnički broj 091 121 0165 iznad limita od 50,00 kn mjesečno te troškova opomena u razdoblju od kolovoza 2010. do veljače 2011. 

 

              Prvostupanjski sud je utvrdio:

 

              -da je Izjavom o prihvaćanju platežne odgovornosti ugovoreno da će korisniku biti uskraćena privatna platežna odgovornost i dodijeljena ugovaratelju usluge ( trgovačko društvo D. I. d.o.o. ) kada V. pregledom stanja računa korisnika linije utvrdi da nije evidentirana uplata po jednom dospjelom računu niti nakon datuma dospijeća navedenog u izdanoj opomeni,

 

              -da je uvidom u najstariji utuženi račun (iz kolovoza 2010.) utvrđeno da je već na dan izdavanja tog računa ukupan nepodmireni iznos prethodnih računa tuženika iznosio 493,78 kn.

 

Sukladno tom utvrđenju, sud prvog stupnja je zaključio da je već u trenutku izdavanja najstarijeg utuženog računa tuženiku trebala biti uskraćena privatna platežna odgovornost i da je ta obveza već tada trebala biti dodijeljena trgovačkom društvu D. I. d.o.o. Stoga prihvaća tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovanim i u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

 

U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tadašnji poslodavac tuženika, trgovačko društvo D. I. d.o.o., zahtijevao za navedeni pretplatnički broj uključenje V. usluge kojom se to trgovačko društvo obvezalo plaćati telekomunikacijske usluge za potrošnju po tom pretplatničkom broju do iznosa od 50,00 kn mjesečno. Nije sporno ni da je tuženik 26. svibnja 2009. potpisao Izjavu o prihvaćanju platežne odgovornosti za troškove potrošnje za taj pretplatnički broj iznad 50,00 kn mjesečno do uskrate privatne platežne odgovornosti, da je tuženiku privatna platežna odgovornost uskraćena 22. studenog 2010., kao i da utuženi računi nisu plaćeni.

 

Sporno je je li tuženik odgovoran za plaćanje telekomunikacijske usluge za iznos preko 50,00 kn za razdoblje do uskrate privatne platežne odgovornosti (22. studeni 2010.).

 

Pogrešno je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u dijelu glavne tražbine.

 

Naime, tuženik je potpisivanjem Izjave o prihvaćanju platežne odgovornosti koja je potpisana po tužitelju i tuženiku sukladno odredbi članka 247. u vezi sa člankom 292. stavak 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) u bitnome sklopio ugovor o telekomunikacijskoj usluzi i obvezao se isplatiti naknadu za tu uslugu iznad ugovorenog limita od 50,00 kn (do tog ugovorenog limita temeljem ugovora sklopljenog između tužitelja i trgovačkog društva D. I. d.o.o. troškove telekomunikacijske usluge obvezno je podmiriti trgovačko društvo D. I. d.o.o.) za sporno razdoblje do uskrate privatne platežne odgovornosti.

 

Zato, kako je platežna odgovornost tuženiku uskraćena 22. studenog 2010. (neovisno o tome kada su nastupili uvjeti za eventualnu uskratu), tuženik je sukladno odredbi članka 342. stavak 1. u vezi s člankom 9. ZOO-a obvezan podmiriti ugovorenu naknadu za telekomunikacijske usluge za navedeni pretplatnički broj preko iznosa od 50,00 kn do dana uskrate platežne odgovornosti.

 

Stoga je, a obzirom tuženik visinu utužene tražbine nije ni sporio, valjalo pozivom na odredbu članka 373. stavak 3. ZPP-a preinačiti pobijani dio presude i usvojiti tužbeni zahtjev održavanjem na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi u odnosu na tu tražbinu u iznosu od 1.236,86 kn.

 

Preostali iznos od od 178,00 kn koji se odnosi na troškove opomene pravilno je odbijen jer tužitelj nije dokazao da se tuženik obvezao podmiriti tu tražbinu a teret dokaza te tvrdnje bio je na tužitelju (članak 7. i 221. a ZPP-a) pa je u tom dijelu valjalo sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi točku I. izreke presude suda prvog stupnja.

 

Također, kako tužitelj u ovom sporu nije uspio s neznatnim dijelom zahtjeva, valjalo je preinačiti pobijanu presudu u dijelu troška postupka te naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi opravdani trošak postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a.

 

Tužitelju je tako priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu (Tbr. 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14 i 118/14;dalje: Tarifa) i trošak javnobilježničke nagrade u ukupnom iznosu od 405,90 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. broj Su-IV-204/17), dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadom troška ovršnog postupka odbijen kao neosnovan jer tužitelj nije dokazao da bi on nastao.

 

Tužitelju je sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a priznat i opravdani trošak parničnog postupka, i to trošak zastupanja na ročištima od 5. prosinca 2012., 3. prosinca 2013., 12. lipnja 2014., 7. studenog 2016., 11. ožujka 2018. i 7. veljače 2019. u iznosu od 250,00 kn za svako ročište ( Tbr. 9. točka 1. u vezi s Tbr 7. Točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 15. listopada 2015. u iznosu od 125,00 kn ( Tbr. 9. Točka 2. Tarife ), trošak zastupanja na ročištu od 14. ožujka 2019. u iznosu od 125,00 kn ( Tbr. 9. točka 3. Tarife ), trošak sastava podneska od 20. siječnja 2012. i podneska od 24. veljače 2017. u iznosu od 250,00 kn za svaki od tih podnesaka ( Tbr. 8. točka 1. Tarife ), što uvećano za iznos PDV-a i trošak podmirene sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn ukupno iznosi 2.912,50 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška odbijen kao neosnovan jer ostali potraživani trošak nije bio potreban za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

 

Tužitelju koji  u žalbenoj fazi postupka nije uspio samo u neznatnom dijelu, valjalo  je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a dosuditi i trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 kn ( Tbr. 10. točka 1. Tarife), što uvećano za iznos PDV-a i podmirene sudske pristojbe na žalbu ukupno iznosi 590,63 kn.

 

              Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

U Rijeci, 17. ožujka 2020.

 

Sutkinja

 

Brankica Malnar, v.r.