1                       Poslovni broj Gž Ovr-21/2019-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž Ovr-21/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja G. Z., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku T. R., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika R. T. iz Z., OIB: ..., radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, rješavajući žalbu ovršenika podnesenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj 47 Ovr-1396/2018 od 3. rujna 2018., 17. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

              1. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj 47 Ovr-1396/2018 od 3. rujna 2018. u dijelu izreke pod točkom 1.a kojom je određena ovrha radi naplate novčane tražbine u iznosu od 3.178,92 kn sa zateznom kamatom od 7. srpnja 2008. pa do isplate temeljem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ps-896/07 od 7. srpnja 2008. i u dijelu izreke kojom je određen trošak ovrhovoditelja u iznosu od 200,00 kn.

 

              2. Djelomično se prihvaća žalba ovršenika te se preinačuje citirano rješenje u dijelu izreke pod točkom 1.b kojom je određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate iznosa od 810,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 6. srpnja 2010., a temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovrpl-6676/09 od 6. srpnja 2010. na način da se prijedlog za ovrhu radi namirenja tog dijela tražbine odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja prihvaćen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ps-896/07 od 7. srpnja 2008. te pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovrpl-6676/09 od 6. srpnja 2010., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 3.178,92 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 7. srpnja 2008. pa do isplate, kao i troškova priznatih naprijed citiranim rješenjem o ovrsi u iznosu od 810,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 6. srpnja 2010. pa do isplate, određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika. Troškovi ovršnog postupka određeni su u iznosu od 200,00 kn.

 

              Protiv citiranog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi ovršenik navodeći da je o zahtjevu ovrhovoditelja već pravomoćno odlučeno u postupku Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovrpl-6676/09 i Ovr-1917/15 (prije Ovrpl-6676/09) i  da je u tom postupku obustavljena ovrha koja je određena rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrpl-6676/09 te utvrđeno da je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu na pokretninama i odbačen je prijedlog za promjenu predmeta i sredstava ovrhovoditelja od 22. travnja 2016. Stoga smatra da je pravomoćno odlučeno o zahtjevu ovrhovoditelja te je predložio da se rješenje o ovrsi ukine.

             

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

Žalbeni razlog ovršenika s obzirom na sadržaj istoga predstavlja žalbeni razlog o počinjenoj bitnoj povredi iz čl. 354. st. 2. toč. 9. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), a koja bitna povreda postoji ako je odlučeno o zahtjevu o kojem je već prije pravomoćno odlučeno.

 

Iz sadržaja priloženog spisa pod poslovnim brojem Ovrpl-6676/09 kasnije pod poslovnim brojem Ovr-1917/15 Općinskog suda u Novom Zagrebu vidljivo je da je obustavljena ovrha koja je određena rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrpl-6676/09 iz razloga što je ugašen poslovni račun ovršenika te nadalje utvrđeno da je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu na pokretninama ovršenika te je odbačen prijedlog ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstava ovrhovoditelja od 22. travnja 2016. kao nedopušten. Stoga proizlazi da je obustava postupka nije bila posljedica ispunjenja tražbine od strane ovršenika već zbog povlačenja djelomično prijedloga za ovrhu na pokretninama dispozicijom ovrhovoditelja iz razloga što je poslovni račun ovršenika ugašen niti je obustava ovrhe posljedica zakonskih pretpostavki iz čl. 72. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ) pa se stoga ne radi o presuđenoj stvari pa su stoga u tom pravcu neosnovani žalbeni navodi ovršenika.

 

Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja odredio predloženu ovrhu za iznos troškova ovršnog postupka priznatog rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovrpl-6676/09 od 6. srpnja 2010. u iznosu od 810,00 kn, smatrajući da je rješenje o ovrsi ovršna isprava jer je određivanjem ovrhe za navedeni iznos ostvaren je žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a, a na koji žalbeni razlog ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Citiranom odredbom čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a je propisano kako se protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalba ako isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava. Ovrhovoditelj je zatražio ovrhu iznosa od 810,00 kn na temelju rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave (presude). Međutim, to rješenje o ovrsi prema odredbi čl. 23. OZ-a ne predstavlja ovršnu ispravi ni po jednoj od taksativno navedenih slučajeva a ni po toč. 7. jer se ne radi o drugoj ispravi koja je zakonom određena kao ovršna isprava. Budući da je rješenje o ovrsi u tom dijelu doneseno na temelju ovršne isprave po odredbama OZ-a koji se ovdje primjenjuje koja ne predstavlja ovršnu ispravu to je trebalo djelomično uvažiti žalbu ovršenika te rješenje o ovrsi u dijelu naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 810,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 6. srpnja 2010. pa do isplate preinačiti i prijedlog za ovrhu u tom dijelu odbiti sukladno odredbi čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a u svezi s odredbom čl. 51. st. 2. OZ-a.

 

Napominje se da jedino u situaciji da je ovrha naprijed navedenog iznosa zatražena na temelju rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave tada bi prema odredbi čl. 58. st. 5. OZ-a dio rješenja o ovrsi kojim je ovršeniku naloženo namirenje tražbine imalo svojstvo ovršne isprave. Međutim, to ovdje nije slučaj jer je ovrha troškova ovršnog postupka u iznosu od 810,00 kn zatražena na temelju rješenja o ovrsi donesenog osnovom ovršne isprave.

 

Ispitujući po službenoj dužnosti da li postoji neki od žalbenih razloga iz odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a, utvrđeno je da ne postoji ni jedan žalbeni razlog koji bi utjecao na zakonitost donesenog rješenja o ovrsi.

 

Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, koji se sukladno čl. 21. st. 1. OZ-a primjenjuje u ovom postupku, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

 

              Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a odlučeno je kao u točki 1. i 2. izreke ovog rješenja.

 

 

U Rijeci 17. ožujka 2020.

 

 

Sutkinja

 

Filka Pejković v.r.