Pr – 994/18

REPUBLIKA HRVATSKA                                                                                                                 Pr-994/18

                         OPĆINSKI SUD U SPLIT

                                  Dračevac (ex vojarna Sv. Križ)

                            21000 Split                                                       

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. K., iz Ž., Š., O.:…, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u O. društvu L.-V.&P., S., protiv tužene R. H., za M. O.:…, zastupane po O., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. siječnja 2020., u prisutnosti punomoćnika tužitelja J. M., odvjetnika u S. i zakonske zastupnice tužene M. G., zamjenice O. državnog odvjetnika u S., objavljene dana 16. ožujka 2019.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

              "Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju bruto iznos od 149.807,82 kn uvećan za zakonske zatezne kamate, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

             

-              2.203,02 kn od 16. veljače 2013.godine

-              2.029,54 kn od 16. ožujka 2013.godine

-              2.385,74 kn od 16. travnja 2013.godine

-              2.395,14 kn od 16. svibnja  2013.godine

-              3.317,89 kn od 16. lipnja 2013.godine

-              2.601,68 kn od 16. srpnja 2013.godine

-              2.470,47 kn od 16. kolovoza 2013.godine

-              2.610,81 kn od 16. rujna 2013.godine

-              2.538,85 kn od 16. listopada 2013.godine

-              2.209,45 kn od 16. studenog 2013.godine

-              2.259,08 kn od 16. prosinca 2013.godine

-              2.486,53 kn od 16. siječnja 2014.godine

-              2.041,62 kn od 16. veljače 2014.godine

-              1.535,26 kn od 16. ožujka 2014.godine

-                 661,28 kn od 16. travnja 2014.godine

-                 366,25 kn od 16. svibnja 2014.godine

-              1.396,75 kn od 16. lipnja 2014.godine

-              1.930,64 kn od 16. srpnja 2014.godine

-              1.614,77 kn od 16. kolovoza 2014.godine

-              2.281,26 kn od 16. rujna 2014.godine

-              1.892,36 kn od 16. listopada 2014.godine

-              2.263,76 kn od 16. studenog 2014.godine

-              2.566,70 kn od 16. prosinca 2014.godine

-              2.186,75 kn od 16. siječnja 2015.godine

-              1.033,54 kn od 16. veljače 2015.godine

-              2.016,61 kn od 16. ožujka 2015.godine

-              1.420,21 kn od 16. travnja 2015.godine

-              1.376,72 kn od 16. svibnja 2015.godine

-              1.793,68 kn od 16. lipnja 2015.godine

-              1.589,26 kn od 16. srpnja 2015.godine

-              1.647,06 kn od 16. kolovoza 2015.godine

-              2.716,13 kn od 16. rujna 2015.godine

-              1.578,20 kn od 16. listopada 2015.godine

-              1.882,62 kn od 16. studenog 2015.godine

-              1.206,98 kn od 16. prosinca 2015.godine

-              1.987,47 kn od 16. siječnja 2016.godine

-              1.743,62 kn od 16. veljače 2016.godine

-              2.364,27 kn od 16. ožujka 2016.godine

-              2.022,00 kn od 16. travnja 2016.godine

-              2.049,22 kn od 16. svibnja 2016.godine

-              2.208,15 kn od 16. lipnja 2016.godine

-              2.287,65 kn od 16. srpnja 2016.godine

-              2.121,03 kn od 16. kolovoza 2016.godine

-              3.531,28 kn od 16. rujna 2016.godine

-              1.828,55 kn od 16. listopada 2016.godine

-              2.730,69 kn od 16. studenog 2016.godine

-              2.257,32 kn od 16. prosinca 2016.godine

-              3.301,23 kn od 16. siječnja 2017.godine

-              2.151,82 kn od 16. veljače 2017.godine

-              2.362,88 kn od 16. ožujka 2017.godine

-              1.970,04 kn od 16. travnja 2017.godine

-              3.070,19 kn od 16. svibnja 2017.godine

-              2.335,07 kn od 16. lipnja 2017.godine

-              2.792,11 kn od 16. srpnja 2017.godine

-              2.311,01 kn od 16. kolovoza 2017.godine

-              3.427,92 kn od 16. rujna 2017.godine

-              2.856,17 kn od 16. listopada 2017.godine

-              3.106,80 kn od 16. studenog 2017.godine

-              2.649,52 kn od 16. prosinca 2017.godine

-              3.848,62 kn od 16. siječnja 2018.godine

-              2.077,21 kn od 16. veljače 2018.godine

-              2.613,52 kn od 16. ožujka 2018.godine

-              2.782,63 kn od 16. travnja 2018.godine

-              2.380,84 kn od 16. svibnja 2018.godine

-              2.645,12 kn od 16. lipnja 2018.godine

-              2.910,01 kn od 16. srpnja 2018.godine

-              2.577,33 kn  od 16. kolovoza 2018.godine;

pa sve do 31.7.2015. i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.",

 

              dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom iznosu od 149.807,82 kn, i u dijelu više zatražene zatezne kamate, tekuće na svaki pojedini dosuđeni iznos od 15-og u tekućem mjesecu do 15-og u idućem mjesecu.

 

II Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana nadoknadi  tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja 16.3.2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj pred sudom 13.2.2018. tužitelj navodi da je rješenjem O. za državnu službu K.: U./I..112.07/13-01/473 U.: 566-01/8-18-3 od dana 22. ožujka 2018. godine usvojena je žalba policijskog službenika B. K., ovdje tužitelja te da je poništeno rješenje M.-a  br. … od 6. prosinca 2012. godine. Tim rješenjem, umjesto tužitelja, da je izabran drugi kandidat na mjesto pomoćnika načelnika policijske postaje Omiš, za sigurnost prometa na cestama. Žalba tužitelja da je prihvaćana te da je donijeto novo rješenje od  dana 13. srpnja 2018. godine kojim je tužitelj raspoređen na službu pomoćnika načelnika policijske postaje O. za sigurnost prometa. Rješenjem od dana 14. studenog 2018. godine tužitelj da je trajno raspoređen na radno mjesto Pomoćnika načelnika policijske postaje O. za sigurnost prometa. Tužitelj ističe da je svo vrijeme, od 6. prosinca 2012. godine do 13. srpnja 2018. godine, primao umanjenu plaću i to svaki mjesec od po 2.000,00 kuna. Stoga tužitelj potražuje iznos od 132.000,00 kuna sa kamatama na pojedine mjesečne iznose.

U odgovoru na tužbu od 5.4.2019. tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom. Tužitelj da je rješenjem od 16.1.2013. raspoređen na radno mjesto policijski službenik za sigurnost i preventivu cestovnog prometa u PP Omiš, a na koje rješenje da se nije žalio i koje rješenje da je postalo izvršno dana 6.2.2013. Tužitelj da je na temelju pravomoćnog rješenja o rasporedu raspoređen na radno mjesto pomoćnik načelnika za sigurnost cestovnog prometa u PP O., a plaću da je primao temeljem pravomoćnog rješenja o plaći. Tužitelj nije podnio žalbu na rješenje br. … od 16. siječnja 2013. na temelju kojega mu je isplaćivana plaća u utuženom razdoblju. U sudskom procesu da ne može preispitivati pravomoćna rješenja donesena u upravnom postupku, a kojima je odlučeno o rasporedu tužitelja na radno mjesto odnosno o njegovom pravu na plaću. Radi izloženog se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati ga na naknadu parničnog troška tuženoj.

Nakon što je tužena u spis dostavila izračun razlike primljene plaće i prosjeka plaće usporednih djelatnika (list 24 spisa) za razdoblje od siječnja 2012. do kolovoza 2018. u bruto iznosu od 167.243,67 kn, tužitelj je podneskom od 23.9.2019. zatražio na ime naknade imovinske štete-izmakle koristi za razdoblje od siječnja 2013. do kolovoza 2018. isplatu bruto iznosa od 149.807,82 kn.

Tužena u podneskom od 29.10.2019. traži da sud odbaci tužbu jer da je tužitelj "uređuje tužbeni zahtjev" na način da sada potražuje naknadu štete a zahtjevom za mirno rješenje spora i tužbom potraživao je isplatu razlike plaće pa prema tome nema identiteta između zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe i uređenog tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj potražuje naknadu štete tvrdeći da mu je tužena učinila štetu koju  mu je dužna naknaditi. Nadalje, tužena u podnesku od 4.11.2019. predlaže da ukoliko sud ne odbaci tužbu, da ističe prigovor zastare zahtjeva za naknadu štete jer da ga je tužitelj po prvi put postavio u podnesku od 23.9.2019.

Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem rješenja O. za državnu službu od 22.3.2018., rješenja M.-a od 13.7.2018. i od 14.11.2018., obračunskih isprava (list 25-125 spisa), dva rješenja M.-a od 16.1.2013., obračuna tražbine pod pretpostavkom osnovanosti tužbenog zahtjeva (list 24 spisa) te spisu ostale priložene dokumentacije te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete po osnovi izmakle koristi za razdoblje od siječnja 2013. do kolovoza 2018. u bruto iznosu od 149.807,82 kn.

Člankom 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 8/15., 29/18., dalje ZOO) propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Stavkom 3. je propisano da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

Nije u pravu tužena kada navodi da tužitelj u podnesku od 23.9.2019. po prvi put ističe zahtjev za naknadu štete po osnovi izgubljene zarade. Naime, iz narativnog dijela Zahtjeva za mirno rješenja spora podnesenim pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu (list 5-6 spisa) te iz tužbe proizlazi da tužitelj traži naknadu štete zbog izmakle zarade na temelju općih odredbi ZOO-a zbog nezakonitog rješenja kojim je drugi kandidat izabran na radno mjesto umjesto tužitelja, a koje rješenje je poništeno i nakon čega je tužitelj u ponovnom rješavanju izabran kao najbolji kandidat.

Nije osnovan prigovor tužene da je potraživanje tužitelja za naknadu štete zastarilo jer

čl. 230. st. 1. ZOO propisuje da potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Stavak 2. istog članka propisuje da to potraživanje u svakom slučaju zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala. Tužitelj je u konkretnom slučaju za štetu doznao kada je rješenjem od 22.3.2018. poništeno prvostupanjsko rješenje, a kako je tužitelj Zahtjevom od 7.8.2018. zatražio isplatu od tužene na ime naknade štete proizlazi, da je tužitelj u zakonom propisanom roku podnio zahtjev za isplatu i nakon toga tužbu od 13.12.2018.

Provedbom dokaznog postupka sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je rješenjem R. H., M. unutarnjih poslova od 6.12.2012. u provedenom postupku temeljem internog oglasa u P. upravu splitsko-dalmatinsku, P. postaju O., na radno mjesto pomoćnik načelnika policijske postaje za sigurnost cestovnog prometa, izabran policijski službenik B. B.;

-da su kandidati internog natječaja bili samo izabrani B. B. i tužitelj (tako proizlazi iz iskaza tužitelja, a tužena tu činjenici nije osporila);

- da je po žalbi tužitelja navedeno rješenje od 6.12.2012. poništeno rješenjem O. za državnu službu od 22.3.2018. te da je predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje;

-da se u obrazloženju rješenja O. za državnu službu od 22.3.2018. naveli da je tužitelj u provedenom postupku ostvario najbolje rezultate i to ukupno 17,06 bodova od čega iz pisanog djela testiranja 8,00 bodova te iz razgovora 9,06 bodova, dok je izabrani kandidat B. B. ostvario ukupno 16,83 bodova od čega iz pisanog dijela testiranja 7,50 bodova te iz razgovora 9,33 boda, te se na rang-listi nalazi na drugom mjestu. Stoga, da je tužitelj taj koji je ukupno u postupku testiranja i razgovoru postigao bolji rezultat od izabranog kandidata.

-da je u ponovnom rješavanju, R. H., M. unutarnjih poslova rješenjem od 13.7.2018. tužitelj privremeno premješten u P. upravu splitsko-dalmatinsku, P. postaju O., na radno mjesto pomoćnik načelnika policijske postaje za sigurnost cestovnog prometa, a rješenjem od 14.11.2018. tužitelj je trajno premješten na navedeno radno mjesto.

Tužena ističe, da je tužitelj rješenjem tužene od 16.1.2013. (list 127) koje je doneseno nakon što je drugi kandidat u postupku izabran kao najbolji, raspoređen u P. upravu splitsko-dalmatinsku, P. O., na radno mjesto policijski službenik za sigurnost i preventivu cestovnog prometa i da se na to rješenje tužitelj nije žalio pa da je rješenje postalo izvršno i da mu se po njemu isplaćuje plaća.

Međutim, tužitelj u ovom postupku traži naknadu štete po osnovi izmakle koristi koju je tužitelj mogao osnovano očekivati jer je u dokaznom postupku utvrđeno da je proveden interni natječaj u kojem su se natjecala samo dva kandidata od kojih je tužitelj bio bolji pa kako je izabran drugi kandidat, a ne tužitelj, u žalbenom postupku rješenje o imenovanju je poništeno, a u ponovnom rješavanju tužitelj je izabran kao bolji kandidat.

U cijelom tom razdoblju, od donošenja prvostupanjskog rješenja o izboru kandidata po prvi put, do donošenja rješenja o "trajnom izboru kandidata" po drugi put (6.12.2012. - 13.7.2018.), tužitelj je nesporno primao manju plaću, umjesto plaće koju je mogao osnovano očekivati za radno mjesto pomoćnik načelnika policijske postaje za sigurnost cestovnog prometa, primao je plaću za radno mjesto policijskog službenika za sigurnost i preventivu cestovnog prometa. Kako je tužena unatoč najboljim rezultatima tužitelja u provedenom internom natječaju, donijela rješenje o izboru drugog, "slabijeg kandidata", a koje rješenje je poništeno i u ponovljenom rješavanju je izabran tužitelj kao najbolji kandidat za radno mjesto pomoćnik načelnika policijske postaje za sigurnost cestovnog prometa proizlazi, da je tužitelj dokazao opće pretpostavke odgovornosti tužene za štetu koja je nastala tužitelju u vidu izmakle koristi: subjekte obveznog odnosa odgovornosti za štetu (natječaj nije poništen već je poništeno rješenje o izboru kandidata), štetnu radnju štetnika, štetu, uzročnu vezu i protupravnost.

Nadalje, tužitelj saslušan u svojstvu parnične stranke navodi, da od kada je u službi kod tužene-od 2004. pa do trenutka kada je izabran kao bolji kandidat u natječaju, da je obavljao uvijek iste poslove, poslove radnog mjesta policijskog službenika za sigurnost i preventivu cestovnog prometa, raspoređenog u P. upravu splitsko-dalmatinsku, P. postaju O.. Stoga nije bilo opravdano očekivati da tužitelj izjavljuje žalbu na rješenje M.-a (list 127) kojim ga se raspoređuje na radno mjesto na koje je već bio raspoređen od trenutka zasnivanja radnog odnosa kod tužne i na rješenje M.-a (list 128) kojim mu se određuje plaća za to radno mjesto niti bi navedeno bilo od utjecaja na predmetnu pravnu stvar.

Tužena je u spis dostavila izračun razlike primljene plaće i prosjeka plaće usporednih djelatnika (list 24 spisa) za razdoblje od siječnja 2012. do kolovoza 2018. u bruto iznosu od 167.243,67 kn, a tužitelj je podneskom od 23.9.2019. zatražio na ime naknade imovinske štete-izmakle koristi za razdoblje od siječnja 2013. do kolovoza 2018. isplatu bruto iznosa od 149.807,82 kn, a koji iznos se dobije kada se od 167.243,82 kn oduzme 17.435,86 kn (razdoblje od siječnja 2012. do siječnja 2013.). Kako je tužbeni zahtjev postavljen u skladu s izračunom ružene, sud ga je prihvatio kao osnovanim iz svih naprijed navedenih razloga.

 

Tužitelju je na dosuđeni iznos valjalo priznati zateznu kamatu primjenom odredbe čl. 29. ZOO, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Naime, u skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine" 177/04., 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., Odluka USRH - 120/13.,125/13., 148/13., Odluka USRH - 83/14., 143/14., 136/15., dalje: Zakon) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 95/05, 96/06. ,68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12. i 79/13., dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i čl. 11., 12. i 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni dobitak iz čl. 36. st. 1. i 2. istog Zakona. Obračunani predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata odbijen kao neosnovan.

 

Nadalje, što se tiče tijeka zatezne kamate za navesti je da čl. 84. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09. i 61/11., u tekstu ZR/09) i čl. 92. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., u tekstu ZR/14) propisuje da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, a što konkretno nije slučaj. Dakle, primjenjujući navedeni članak i članak 29. ZOO proizlazi, da je tuženik pao u zakašnjenje tek protekom 15-og dana u idućem mjesecu pa se kamate na plaću i naknadu plaće mogu odrediti tek od 16-og dana u idućem mjesecu, a ne kako je to tužitelj zatražio od 15-og u tekućem mjesecu. Stoga je tužbeni zahtjev u dijelu više zatražene zatezne kamate, tekuće na svaki pojedini dosuđeni iznos od 15-og u tekućem mjesecu do 15-og u idućem mjesecu, valjalo odbiti kao neosnovan. O stopi zatezne kamate sud je odlučio u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., drugdje u tekstu ZPP) jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva. Stoga je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku prema popisanom trošku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) kako slijedi: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, tužbe i 3 podneska, za svaku radnju iznos od 2.500,00 kn, za zastupanje po punomoćniku na 4 ročišta za svako iznos od 2.500,00 kn, a što zbrojeno i uvećano za PDV daje iznos od 11.250,00 kn.

 

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju  pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate na temelju čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.).

 

              Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

Split, 16. ožujka 2019.

 

 

          s u t k i nj a:

 

                                                                                                                             mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v. r.

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjeraka.

 

 

DNA:

-pun. tužitelja

-ODO

-u spis