P-5564/2019

 

       

 

Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU                                                                           

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21 000 Split

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Splitu po sutkinji Boni Gamulin Frleta,  u pravnoj stvari tužitelja G. S., OIB:, S., , kojeg zastupa gradonačelnik, a ovaj po generalnom punomoćniku I. G., protiv tuženika 1. D.- K. I. d.o.o., OIB: ,  Z., a, kojeg zastupa V. Č. odvjetnik u S.,  2. V. G. iz P. – T., -, 3. A. G. iz P. – T., , BIH, 4. K. G. iz P. , 5. A. G. A. iz P. , M. G. iz P. kojeg zastupa Z. B., odvjetnik u S., radi utvrđenja ništetnosti sudske nagodbe, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. veljače 2020., u nazočnosti generalnog punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tuženika pod 1., 16. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev:

„1. Utvrđuje se ništetnom sudska nagodba sklopljena pred Općinskim sudom u Splitu  pod brojem Pn-460/2019 dana 19. rujna 2019.

2. Dužni su tuženici tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u roku od 15 dana nakon dostave ove presude.“

 

2. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku pod. 1. parnični trošak u iznosu od 2.700,00 kuna (dvije tisuće i sedam stotina kuna ) zajedno s zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle od 16. ožujka 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj u tužbi podnijetoj ovom sudu 25. listopada 2019. naveo je da je presudom Općinskog suda u Splitu broj Pnš- 99/13 od 14. lipnja 2013. (potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžp- 1054/13 od 31. listopada 2013.), Grad Split i tuženik pod 1. obvezani su solidarno isplatiti tuženicima od 2) – 6) na ime pravične naknade za neimovinsku štetu iznos od 792.000,00 kn; na ime naknade za imovinsku štetu iznos od 51.537,60 kn; na ime naknade za uzdržavanje tuženoj pod 3) mjesečno iznos od 621,00 kn; na ime naknade za uzdržavanje tuženoj pod 5) mjesečno 414,00 kn; na ime naknade za uzdržavanje tuženoj pod 5) iznos od 25.480,00 kn; sve sa zakonskom zateznom kamatom, te parnični trošak od 272.916 kn. Postupajući po navedenoj presudi Grad Split je s tuženicima pod 2) – 6) dana 4. veljače 2014. sklopio Sporazum  o izvršenju obveza iz presude Općinskog suda u Splitu Pnš- 99/13 kojim je utvrđen ukupan iznos duga s kamatom do 31.siječnja 2014. u visini od 1.956.771,87 kn. Polovicu toga iznosa u visini od 978.385,94 kn Grad je u cijelosti isplatio. Drugu polovicu iznosa dosuđenog presudom Pnš- 99/13 je isplatio tuženik pod 1. Predmetnim isplatama tuženici pod 2) – 6)  po presudi Općinskog suda u Splitu broj Pnš-99/13 od 14. lipnja 2013. u cijelosti namireni, te je time njihova tražbina prestala. Po izjavljenoj reviziji tuženika pod 1) rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1024/2014 od 20. ožujka 2019. ukinute su predmetne presude u odnosu na istoga, te je predmet vraćen na ponovno suđenje. U ponovnom postupku koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodio pod brojem Pn-460/2019, da su tuženici pod 2)- 6) nezakonito sklopili sudsku nagodbu s tuženikom pod 1).Točkom 4. nagodbe da su tužitelji koji nisu u sklapanju iste sudjelovali, navedeni  kao cesus izvršenog ustupa tražbine, čime da isti  dokazuju svoj pravni interes za vođenjem ovog postupka kao i činjenicom da je tuženik pod 1) već koristio predmetnu nezakonitu ispravu u pravnom prometu, te tužitelju time pričinio štetu. Istakli su da je predmetna nagodba sukladno čl.322. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018; i dalje ZOO) ništetna, obzirom da je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Odredbom čl. 321. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ( 53/1991,91/1992,112/1999,129/2000,88/2001, 117/2003,88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008,57/2011,25/2013,89/2014,70/2019) izričito da je zabranjeno sklapanje nagodbe u pogledu zahtjeva kojim stranke ne mogu raspolagati  ( članak 3. stavak 3.) U konkretnom slučaju da su tuženici pod 2)- 6)  protivno izričitoj zakonskoj odredbi raspolagali zahtjevom kojim ne mogu raspolagati, obzirom da je njihov zahtjev prestao namirenjem. Naime, da bi isti mogli raspolagati bilo kakvom tražbinom trebaju imati pravni interes i konkretan tužbeni zahtjev, a te pretpostavke da nisu bile ispunjene u trenutku sklapanja sudske nagodbe, jer su tuženi pod 2)- 6) davno u cijelosti namireni. Naveli su da iz teksta nagodbe također proizlazi da je povrijeđena i odredba čl. 321. st 1. ZPP-a koja navodi da je nagodbu moguće sklopiti samo glede predmeta spora, dok bi tuženici sklapanjem ove nagodbe prekoračili predmet spora te izvršili i cesiju, a koja je s obzirom na gore citirane odredbe nemoguća i nedopuštena, ali i s obzirom na odredbe čl. 80 ZOO-a. Naime da spomenutom odredbom vjerovnik može prenijeti na trećega svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Obzirom da se predmetne tražbine odnose na štetu u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe, a pravo na koje imaju članovi njezine uže obitelji ( bračni drug, djeca i roditelji), te koje su vezane uz osobu ( osobnost) vjerovnika gdje se radi o strogo osobnim pravima vjerovnika , to da je njihov prijenos zabranjen. Zaključno je istaknuto da su tuženici pod 2) – 6) u cijelosti namireni od oba solidarna dužnika, te nema mjesta naplati ili ustupu bilo kakvog potraživanja. Neovisno o tome, da sam tekst nagodbe u kojem se utvrđuje da je tuženik pod 1) isplatio svojih 50%, da bi kasnije navodili "daljnih" 50 %, koji su predmet ustupa, ukazuje da se radi o onih 50% koji su otpadali na Grad, a koje je Grad nesporno isplatio temeljem citiranog Sporazuma. Prema tome takav ustup nikako da nisu tuženici pod 2) – 6) mogli izvršiti s obzirom na tu činjenicu namirenosti. FINA da je protuzakonito i na temelju ovako nespecificirane i nezakonite nagodbe zaplijenila novčana sredstava u visini od 1.211.604,96 kn, čime da Grad već trpi štetu zbog nezakonitog postupanja suda i stranaka. Slijedom navedenog predložio je sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje se ništetnom sudska nagodba sklopljena pred Općinskim sudom u Splitu  pod brojem Pn-460/2019 dana 19. rujna 2019., te da su dužni   tuženici tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u roku od 15 dana.

 

              U odgovoru na tužbu tuženika pod 1. podnijetom ovom sudu dana 25. studenog 2019. tuženik pod 1. je naveo da je vrijednost predmeta spora u tužbi naznačeno prenisko, da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te predlaže da isti bude odbijen kao neosnovan. Naveo je da su netočni navodi tužitelja da su tuženici od 2-6 po presudi Općinskog suda u Splitu broj Pnš-99/13 od 14. lipnja 2019. u cijelosti namireni, te da je time njihova tražbina prestala. Tuženici od 2-6 namireni su samo za 50% iznosa dosuđenog presudom, dok je za preostalih 50% koje su naplatili od tuženika pod 1. osnova za naplatu ukinuta, pa da su tuženici od 2-6 taj iznos dužni vratiti tuženiku pod 1. temeljem odredbe članka 62. st.1. t.1. Ovršnog zakona. Istovremeno isti imaju pravo preostalih 50% dosuđenog iznosa naplatiti od tužitelja, budući da je citiranom presudom Općinskog suda u Splitu utvrđena solidarna odgovornost Grada Splita, što znači odgovornost za cijeli dosuđeni iznos. Tuženici od po 2-6 su odlučili odustati od daljnjeg vođenja postupka protiv D.-C. ing-a te mu umjesto vraćanja primljenog iznosa ustupiti preostalih 50% dosuđenog iznosa. Ovdje da nije riječ o tražbini strogo osobne  naravi koja se ne bi mogla ustupiti, već o novčanoj tražbini na konkretan iznos, koja se temelji na pravomoćnoj sudskoj presudi, pa je raspolaganje takvom tražbinom slobodno i bez ograničenja. Stoga su predložili tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz nalog tužitelju da tuženiku pod 1. naknadi trošak ovog postupka.

 

U odgovoru na tužbu tuženika od pod 2-5 podnijetom ovom sudu dana 5. prosinca 2019. isti su naveli da kako iz dokaza i naracijskog dijela tužbe ne proizlazi osnov tužbenog zahtjeva, te da se predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Sve to iz razloga što nisu utemeljeni navodi tužitelja da bi tuženici od 2-6 bili u  cijelosti namireni po presudi Pnš-99/13 i da bi im prestala tražbina. Naveli su kako to proizlazi iz stanja izvoda da su tuženici namireni za 50% iznosa dosuđenih presudom od tužitelja, dok je preostalih 50% iznosa namireno naplatom od tuženika pod 1. Stoga da bi tuženici imali obvezu povrata 50% iznosa naplaćenih od tuženika pod 1., da su isti odustali od daljnjeg postupka protiv tuženika pod 1., te umjesto vraćanja ustupili mu iznos od 50% naplaćenih od njega. Istakli su da nema govora da je riječ o tražbini koja nije prenosiva, jer kako neosnovano tvrdi tužitelj zbog razloga što je osobne naravi, a što da ne odgovara istini jer je riječ o tražbini nastaloj po izreci presude. Predložili su odbiti zahtjev i obvezati tužitelja na podmirenje parničnog troška tuženima.

 

U postupku su izvedeni dokazi uvidom u cjelokupnu dokumentaciju iz spisa i to: presudu  Općinskog suda u Splitu broj Pnš-99/13 od 14. lipnja 2013. (list 8-18 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu broj Gžp-1054/13 od 31. listopada 2013., (list 4-7 spisa), sporazum o izvršenju obveza iz presude Općinskog suda u Splitu broj Pnš-99/13, zaključen između G. S. i G. V., G. A., 4. veljače 2014., (list 19-21 spisa), liste analitike žiro računa G. S. (list 22 spisa), izvatke Z. banke d.d. od 30. siječnja 2014., 18. veljače 2014.,  D. K. d.o.o. (list 23, 26 spisa), izvatke o stanju i prometu po računu D. K. d.o.o. kod H. banke d.d. na dan 30. siječnja 2014., 31. siječnja 2014., 4. ožujka 2014.,  28. ožujka 2014., (list 24, 25, 27, 28 spisa), zapisnik Općinskog suda u Splitu Pn-460/19 od 19. rujna 2019. s sudskom nagodbom na istom zapisniku (list 29-32 spisa), obavijest FINE Gradu Splitu, s zahtjevom za izravnu naplatu i specifikacijom  (list 33-39 spisa).

 

U postupku je nespornim utvrđeno da je Presudom Općinskog suda u Splitu broj Pnš-99/13 od 14. lipnja 2013., a koja je potvrđena Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžp-1054/13 od 31. listopada 2013. u točci I. naloženo tuženicima u navedenom predmetu Gradu Splitu i Dal koing d.o.o. solidarno isplatiti ovdje tuženima od pod 2-6 na ime pravične  novčane naknade za neimovinsku štetu ukupan iznos od 792.000,00 kn, zajedno s zakonskom zateznom kamatom od 3. rujna 2007., u točci II. iste presude naloženo gore navedenim tuženicima solidarno u roku od 15 dana na ime pravične naknade za imovinsku štetu isplatiti ovdje tuženima od pod 2-6 ukupan iznos od 51.537,60 kn s zakonskom zateznom kamatom, točkom III. naloženo je gore navedenim tuženima solidarno u roku od 15 dana za uzdržavanje počev od 1. rujna 2007. ovdje tuženoj pod 3. A. G. na ime rente isplaćivati mjesečno iznos od 621,00 kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom, točkom IV. naloženo je gore navedenim tuženima solidarno u roku od 15 dana na ime naknade za uzdržavanje počev od 1. rujna 2007. ovdje tuženoj pod 4. K. G. na ime rente isplaćivati mjesečno 414,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, pod točkom V. naloženo je gore navedenim tuženicima solidarno u roku od 15 dana na ime naknade za uzdržavanje u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 8. siječnja 2011. ovdje tuženoj pod 5. A. G. isplatiti ukupan iznos od 25.480,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. U postupku je također nesporno utvrđeno da je zaključen Sporazum o izvršenju obveza iz presude Općinskog suda u Splitu broj Pnš-99/13, između G. S. i G. V., G. A., 4. veljače 2014.,kojim sporazumom je utvrđeno da je gore navedenom presudom utvrđena solidarna obveza plaćanja naknade štete i ostalih davanja Grada Splita s jedne strane i D.-kon inga d.o.o. s druge strane. U točci IV. sporazuma je utvrđeno da je izračunom utvrđen ukupan iznos duga uključujući i zatezne kamate na dan 31. siječnja 2014. od 1.956.771,87 kn, te da stranke utvrđuju da polovica prednjeg iznosa je 978.385,94 kn. U točci V. istog sporazuma da stranke suglasno utvrđuju da je dug Grada Splita prema tužiteljicama 978.385,94 kn, te da Grad Split se obvezao isto dugovanje podmiriti u tri mjesečne rate. U postupku nespornim utvrđeno, a što proizlazi iz priložene dokumentacije da je Grad Split podmirio ovdje tuženima od pod 2-6 50% ukupnog dugovanja po navedenoj pravomoćnoj Presudi, te da je D.- kon ing d.o.o. podmirio tuženima od 2-6 50% ukupnog dugovanja po navedenoj pravomoćnoj presudi. Nesporno je i da je ovdje tuženik pod 1. D. kon ing do.o. izjavio reviziju, te da je Vrhovni sud RH pod brojem Rev-1024/2014 od 20. ožujka 2019. ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu i Županijskog suda u Splitu, te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Nesporno je da je u ponovljenom postupku koji se vodio pod brojem Pn-460/2019 sklopljena sudska nagodba između ovdje tuženika pod 1. kao tuženika, te ovdje tuženika od 2-6 kao tužitelja. Istom nagodbom da je izvršena cesija potraživanja s tuženika od 2-6 na tuženika pod 1., a prema Gradu Splitu u visini 50% svih iznosa dosuđenih presudom Pnš-99/13.

 

Među strankama je sporno je li navedena sudska nagodba ništetna, protivna Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva, jesu li tuženici od 2-6 po presudi Pnš-99/13 od 14. lipnja 2013. u cijelosti namireni, je li njihova tražbina prestala, odnosno jesu li sudskom nagodbom raspolagali zahtjevom kojim ne mogu raspolagati, je li istom nagodbom prekoračen predmet spora, je li se radi o nezakonitoj cesiji tražbine koja je strogo osobne naravi.

 

Punomoćnik tužitelja i tuženika pod 1. su popisali parnični trošak. 

 

              Tužbeni zahtjev je neosnovan.

 

              Predmet spora je utvrđivanje ništetnosti sudske nagodbe sklopljene pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem Pn-460/2019 od 19. rujna 2019.

 

Odredbom članaka 150. Zakona o obveznim odnosima (N/N 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) propisano je da je ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze. U odnosu na sposobnost sklapanja nagodbe članakom 152. ZOO-a propisano je da za sklapanje ugovora o nagodbi potrebna je sposobnost za raspolaganje pravom koje je sadržaj nagodbe. Dok je odredbon članka 154. propisano da za ugovor o nagodbi vrijede opće odredbe o dvostranoobveznim ugovorima, ako za taj ugovor nije što drugo predviđeno, te kad pod nazivom nagodbe ugovaratelji sklope neki drugi pravni posao, na njihove se odnose ne primjenjuju odredbe zakona koje vrijede za nagodbu, već one koje vrijede za stvarno sklopljeni posao.

 

U odnosu na ništetnost nagodbe članak 158. ZOO-a propisao je da je nagodba ništetna ako je zasnovana na pogrešnom vjerovanju obaju ugovaratelja da postoji pravni odnos koji ustvari ne postoji, i ako bez toga pogrešnog vjerovanja ne bi među njima bilo ni spora ni neizvjesnosti. Odredbom članka 159. ZOO-a propisano je da odredbe nagodbe čine cjelinu, te ako je jedna odredba ništetna, cijela nagodba je ništetna, osim kad se iz same nagodbe vidi da se ona sastoji od neovisnih dijelova.

 

Sklapanje sudske nagodbe propisano je u članku 321. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19 – dalje ZPP-a) u kojem stoji da stranke mogu tijekom cijelog postupka pred parničnim sudom do njegovog pravomoćnog okončanja zaključiti nagodbu o predmetu spora (sudska nagodba), pa i tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom do donošenja drugostupanjske odluke u povodu žalbe. Nagodba da se može odnositi na cijeli tužbeni zahtjev ili na jedan njegov dio. Sud da će u tijeku postupka upozoriti stranke na mogućnost nagodbe i pomoći im da zaključe nagodbu. Stavkom 4. istog članka Zakona propisano je da pred sudom se ne može zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3).

Člankom 3. stavak 3. ZPP-a propisano je da sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i propisima javnog morala.

              Po pitanju tražbina koje se mogu prenijeti ugovorom Člankom 80. ZOO-a je propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Člankom 82. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

U odnosu na solidarne obveze Članak 43. ZOO-a propisao je da je svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

              Kako bi se preispitalo je li predmetna sudska nagodba ništetna valjalo je obrazložiti što su stranke ( ovdje tuženi ) htjele postići sklapanjem predmetne sudske nagodbe, a koje okolnosti predstavljaju zakonom propisanu pretpostavku koju je nužno utvrditi radi ocjene radi li se o ništetnosti nagodbe po čl. 158. ZOO-a. Iz svih izvedenih dokaza i nespornih gore navedenih činjenica proizlazi da su tuženi u ovom predmetu sklapanjem sudske nagodbe u predmetu Pn-460/2019 željeli razriješiti sve sporne odnose između ovdje tuženika pod. 1, te tuženika od pod.2. do pod 6. Naime, revizijom Rev-1024/2014 od 20. ožujka 2019. je u odnosu na ovdje tuženika pod. 1. ukinuta presudu Općinskog suda u Splitu i Županijskog suda u Splitu, te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Stoga je u ponovljenom postupku trebalo iznova utvrditi je li ovdje tuženik pod. 1 u odnosu na ovdje tuženike od pod. 2. do pod 6. u obvezi nadoknaditi imovinsku, neimovinsku štetu, naknadu za uzdržavanje. Ovdje tuženik pod. 1 ovdje tuženima od pod.2. do pod 6. isplatio iznos od ukupno 978.385,94 kune, što je nespornim utvrđeno. Stoga bi tuženi od pod.2. do pod 6. bili nakon donošenja revizijske odluke u obvezi temeljem stjecanja bez osnove vratiti ovdje tuženiku pod. 1. primljeni iznos. Slijedom, navedenog među ovdje tuženima je postojao pravni odnos kojeg je trebalo razriješiti.

Sudska              je nagodba sporazum koji sve ili samo neke od stranaka ili eventualno treći, na temelju sudskog odobrenja, zaključuju tijekom parničnog (parnična sudska nagodba) ili nekoga drugog sudskog postupka (neparnična sudska nagodba) potpisivanjem sudskog zapisnika u koji je taj sporazum unesen. Time njegovi potpisnici u cijelosti ili djelomično uređuju svoje odnose u vezi s predmetom spora ili u povodu njega, a koji može imati učinke pravomoćne sudske odluke te, ako je njime utvrđena i obveza na neku činidbu, i ovršne sprave. Sudska je nagodba ugovor kojim stranke uređuju svoje građanskopravne odnose kojima mogu slobodno raspolagati, a koji je zaključen u pisanom obliku pred nadležnim sudom i koji je dopustio sud u parničnom ili u izvanparničnom postupku te ima svojstva pravomoćne presude i posebno ovršne isprave, ako se njime ugovara obveza na neku činidbu. U sudskoj je praksi sudska nagodba mješoviti procesnopravni i građanskopravni ugovor, pa se njezina valjanost prosuđuje i prema građanskom procesnom pravu i prema građanskom materijalnom pravu Sudska nagodba (res iudicaliter transacta) po svojoj je pravnoj prirodi procesnopravna radnja i građanskopravni ugovor stranaka, kojim one uređuju svoje dispozitivne građanskopravne odnose, tako što je sklapaju u posebnom pisanom obliku pred sudom, što joj daje posebna procesnopravna svojstva, tako da ona proizvodi određene procesnopravne učinke. Sudska se nagodba po određenim procesnim učincima izjednačava s pravomoćnom sudskom presudom. Sudska nagodba sklopljena u parničnom postupku dovodi do okončanja parnice, a sklopljena u izvanparničnom postupku otklanja potrebu vođenja parnice.

U odnose na navode tužbe da je tražbina tuženika od pod.2. do pod 6. prestala, da su isti u cijelosti namireni, da je tužitelj temeljem Sporazuma isplatio svojih 50% po presudi, te da su tuženi od pod. 2 do pod. 6. u cijelosti namireni, za istaći je da plaćanjem nespornih 978.385,94 kuna, a što je 50% od ukupnog iznosa po presudi Pnš-99/13 od strane Grada Splita tuženima od pod 2. do pod. 6. nije prestala solidarna obveza Grada Splita za isplatu punog dosuđenog iznosa po navedenoj presudi, a koja je pravomoćna i izvršna u odnosu na Grad Split. Naime, solidarna obveza prestaje tek namirenjem vjerovnika.

U odnosu na primljeni iznos od ovdje tuženika pod 1., kao što je gore navedeno tuženi od pod.2. do pod 6. nakon donošenja revizijske odluke su u obvezi temeljem stjecanja bez osnove vratiti ovdje tuženiku pod. 1. primljeni iznos. Iz čega proizlazi tražbina od 978.385,94 kuna tuženika od pod.2. do pod 6. prema tužitelju kao solidarnom dužniku na temelju pravomoćne sudske presude Pnš-99/13.

Imajući u vidu da je sudska nagodba i ugovor, to je sudskom nagodbom moguće izvršiti cesiju potraživanja u smislu odredbe 80 ZOO-a, tužitelj je naveo da je ove prigode prenijeta tražbina koja je strogo osobne naravi, pa da kao takva nije mogla biti predmetom cesije. Ovaj sud smatra da je sudskom nagodbom u predmetu Pn-460/2019 prenijeta tražbina, koje ovdje tuženi od pod.2. do pod 6. imaju prema ovdje tužitelju na temelju pravomoćne i ovršne sudske presude u predmetu Pnš-99/2013, pa je riječ o prenosivoj tražbini koja nije strogo osobne naravi. Za napomenuti je da obavijest o ustupu tražbine, nije pretpostavka valjanosti Ugovora o cesiji. Ugovor o cesiji je dvostranoobvezni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog ugovornika na novog, pa tako na niti jedan način za valjanost cesije u sudskoj nagodbi kao dvostranoobveznom ugovoru nije bila nužna obavijest ovdje tužitelju, ili pak njegova suglasnost za istu, niti sudjelovanje na bilo koji način u ugovaranju iste.

Slijedom, navedenog razvidno je da su sudskom nagodbom u predmetu broj Pn-460/19 ovdje tuženi razriješili gore opisani pravni odnos koji je među njima postojao, sudska nagodba sklopljena o predmetu spora, i u vezi s istim, te je sudskom nagodbom razriješen cjelokupni gore opisani sporni odnos među strankama. Sudska nagodba nije sklopljena u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati odnosno u suprotnosti s prisilnim propisima, a kao što je gore opisano ista je u suglasju s navedenim pozitivno pravnim propisima, te ovaj sud nije našao da je ista u suprotnosti s propisima javnog morala.

 

Stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19  – dalje ZPP-a), te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 107/15, dalje: Tarifa).

 

S obzirom na potpuni uspjeh tuženika u sporu tuženiku pod. 1. koji je popisao parnični trošak su priznati troškovi i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, sukladno Tbr. 8. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu od 3. 2. 2020. 100 bodova sukladno Tbr. 9. 1. Tarife, a je ukupno 200 bodova, što pri vrijednosti boda od 10,00 kn Tbr. 50 Tarife daje iznos od 2.000,00 kuna. Navedeni iznos trebalo je uvećati za PDV od 25 % , odnosno PDV od 500,00 kuna, što ukupno iznosi 2.500,00 kuna. Navedeni iznos uvećan je za pristojbu na odgovor na tužbu od 200,00 kuna, što daje ukupan iznos od 2.700,00 kuna koje je tužitelj dužan platiti tuženiku pod. 1. Za više traženo na ime troškova potupka tuženika pod. 1. zahtjrv je odbijen kao neosnovan. Naime sud je raspravnim rješenjem odredio VPS od 10.001,00 kuna, pa je u odnosu na određeni VPS izračunat trošak postupka.

 

Zakonska zatezna kamata teče od dospijeća duga time da obveza tužitelja prema tuženiku u pogledu isplate troškova postupka dospijeva tek kada tužitelj sazna za visinu troška kojeg treba platiti zbog čega ni obveza plaćanja zakonske zatezne kamate na troškove postupka za tužitelja ne može nastati prije donošenja prvostupanjske odluke, dakle prije presuđenja.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

 

Split, 16. ožujka 2020.

 

 

 

Sutkinja

Boni Gamulin Frleta,v.r.

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od  15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

 

 

DNA:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika pod. 1.

-punomoćniku tuženika od pod. 2. do pod. 6.

-u spis

 

1