Poslovni broj: K-20/2018-36

 

 

 

 

 

Poslovni broj: K-20/2018-36

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Dinka Mešina, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika B. P. i M. B., kao članova vijeća, uz sudjelovanje Božene Penić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika V. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11), na temelju optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem K-DO-29/2016, nakon javno održane i zaključene rasprave 11. ožujka 2020., u nazočnosti optuženika V. V., branitelja optuženika, J. F. i I. Š., odvjetnika u S., opunomoćenika žrtava, D. M., odvjetnika u S., i zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, V. B., a objavljene 16. ožujka 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

OPTUŽENIK: V. V. (OIB…), sin S. i M. rođene V., rođen …. u S., gdje i prebiva, na adresi V. …, državljanin R. H., po zanimanju ugostitelj, sa završenom osnovnom školom, zaposlen, s mjesečnim primanjima od oko 1.000,00 eura, razveden, otac jednog djeteta, bez imovine, neosuđivan

 

k r i v   j e

 

što je 02. svibnja 2016. oko 13,00 sati u S. u V. ulici, ispred kućnog broja … gdje su se s njim povodom njegovih ranijih fizičkih sukoba s gostima u caffe baru M. i klubu V. sastali M. T., vlasnik zaštitarske tvrtke V. i. i G. J., pa kada mu se G. J. obratio riječima "Što ti imaš protiv mene?", svjestan da ih na taj način može usmrtiti i pristajući na to, iz torbice koju je nosio preko ramena izvadio pištolj nepoznate marke, kalibra 7,65 mm, te u pravcu G. J. ispalio najmanje jedan hitac zadavši mu prostrijelnu površinsku ranu u vidu razderotine lijeve natkoljenice koja ozljeda je lake naravi, a kada mu je M. T. kazao Nemoj, zašto to radiš?", u njegovom pravcu ispalio hitac zadavši mu prostrijelnu ranu lijevog koljena s kompliciranim napuknućem bedrene kosti unutar zgloba koja ozljeda je teške naravi, pa za vrijeme dok je zbog zadobivene ozljede M. T. padao na tlo u njegovom pravcu ispalio još jedan hitac, a nakon što je G. J. počeo bježati trčeći za njim, ponovo ispalio hitac vičući: "Ubit ću te!",

 

dakle, s namjerom da ubije dvije osobe poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenih djela ubojstva,

 

čime je u stjecaju počinio dva kaznena djela protiv života i tijela – ubojstva u pokušaju – djela označena i kažnjiva po članku 110. u svezi sa člankom 34. KZ/11, a u svezi sa člankom 51. KZ/11.

 

Najprije se optuženiku V. V. utvrđuju pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo kako slijedi:

 

- zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi sa člankom 34. KZ/11, a na temelju članka 110. u svezi sa člankom 34. st. 2. KZ/11 a uz primjenu članka 48. st. 1. i članka 49. st. 1. toč. 2) KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine

 

- zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi sa člankom 34. KZ/11, a na temelju članka 110. u svezi sa člankom 34. st. 2. KZ/11 a uz primjenu članka 48. st. 1. i članka 49. st. 1. toč. 2) KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine

 

Potom se optuženik V. V., temeljem članka 110. u svezi sa člankom 34. st. 2. KZ/11 u svezi sa člankom 51. st. 1. i 2. KZ/11,

 

o s u đ u j e

 

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine

 

 

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku V. V. u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme koje je proveo u pritvoru i istražnom zatvoru, i to od 12. svibnja 2016. do 23. svibnja 2016..

 

Na temelju članka 148. st. 1. u vezi sa člankom 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku dužan je optuženik V. V. na ime troškova postupka platiti ukupan iznos od 29.062,00 kuna (dvadesetdevettisućašezdesetdvije kune), od čega iznos od 27.062,00 kuna (dvadesetsedamtisućašezdesetdvije kune) predstavlja troškove vještačenja, a iznos od 2.000,00 kuna (dvijetisuće kuna) predstavlja paušalnu svotu.

 

Obrazloženje

 

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred Županijskim sudom u Splitu optužnicu, pod poslovnim brojem K-DO-29/2016 od 21. srpnja 2016., protiv okrivljenika V. V. zbog dva kaznena djela protiv života i tijela – ubojstva u pokušaju – djela opisanih u članku 110. u svezi sa člankom 34. KZ/11. Tužiteljstvo je u dva navrata uređivalo činjenični opis optužnice, i to prvi put  na raspravi održanoj 08. svibnja 2017. (list 365 spisa), a drugi put na raspravi održanoj 11. ožujka 2020. (list 481 spisa).

 

Ovaj sud je u predmetu pod poslovnim brojem K-21/16 od 20. studenog 2018. donio osuđujuću presudu, a koja je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem I Kž 529/2017-8 od 20. studenog 2018., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

Prilikom očitovanja o optužnici, optuženik V. V. izjasnio se kako se ne smatra krivim zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 110. u svezi sa člankom 34. KZ/11 koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret, te kako će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

 

U dokaznom postupku ispitan je svjedok I. S. (list 462 spisa), dok su suglasnošću stranaka pročitani iskazi žrtava M. T. od 23. svibnja 2016. (list 135-140 spisa) i od 07. veljače 2017. (list 344-347 spisa), te G. J. od 24. svibnja 2016. (list 141-145 spisa) i od 07. veljače 2017. (list 346-347 spisa), kao i svjedoka D. G. od 16. svibnja 2016. (list 91-93 spisa) i 29. ožujka 2017. (list 352-353 spisa), I. G. od 16. svibnja 2016. (list 94-96 spisa) i 29. ožujka 2017. (list 355 spisa), J. G. od 16. svibnja 2016. (list 97-99 spisa) i 29. ožujka 2017. (list 353-354  spisa), I. P. od 17. svibnja 2016. (list 101-104 spisa) i 15. veljače 2017. (list 349-350 spisa), J. Š. od 17. svibnja 2016. (list 105-107 spisa), A. I. od 17. svibnja 2016. (list 111-113 spisa), D. T. od 18. svibnja 2016. (list 115-116 spisa), J. V. od 18. svibnja 2016. (list 117-119 spisa) i 29. ožujka 2017. (list 355-356 spisa), N. M. od 14. lipnja 2016. (list 206-207 spisa), F. Š. od 15. lipnja 2016. (list 208-209 spisa), D. M. od 15. lipnja 2016. (list 210-211 spisa), A. M. od 15. lipnja 2016. (212-214 spisa), I. K. od 16. lipnja 2016. (list 215-217 spisa), S. M. od 20. lipnja 2016. (list 218-220 spisa), M. V. od 21. lipnja 2016. (list 224-225 spisa), zatim stalnih sudskih vještaka dr. D. B. od 29. ožujka 2017. (list 356-357 spisa) i dr. A. A. od 29. ožujka 2017. (list 357-358 spisa) i 08. svibnja 2017. (list 363 spisa). I. tako, u dokaznom postupku, suglasnošću stranaka, pročitano je sudsko medicinsko vještačenje izvršeno po stalnom sudskom vještaku dr. A. A. od 01. lipnja 2016. (list 155-156 spisa), biološko vještačenje izvršeno po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. od 31. svibnja 2016. (list 194-197 spisa), DKT vještačenje izvršeno po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. od 25. svibnja 2016. (list 203-204 spisa), balistička vještačenja izvršena po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. od 13. lipnja 2016. (list 230-253 spisa) i od 05. srpnja 2016. (list 280-286 spisa), kao i psihijatrijsko vještačenje izvršeno po stalnoj sudskoj vještakinji dr. D. B. od 19. srpnja 2016. (list 288-297 spisa). Nadalje, u dokaznom postupku pregledana je i pročitana potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 03. svibnja 2016. (list 17 spisa), zapisnik o očevidu od 02. svibnja 2016. (list 35-37 spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 02. svibnja 2016. (list 38 spisa), zapisnik o očevidu od 02. svibnja 2016. (list 39-40 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 02. svibnja 2016. (list 41 spisa), izviješća o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja od 02. svibnja 2016. (list 42-44 spisa), izvješće od 02. svibnja 2016. (list 45 spisa), izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku jedinicu od 12. svibnja 2016. (list 47-52 spisa), pritvorski zapisnik od 12. svibnja 2016. (list 60-61 spisa), kroki skica od 30. svibnja 2016. (list 161-162 spisa), fotodokumentacija od 27. svibnja 2016. (list 163-186 spisa), preslik propuštenog poziva (list 222-223 spisa), uvid u zbirke i registre podataka TK operatora (list 255-276 spisa), preslik novinskog članka (list 375-377 spisa), preslik ugovora o radu na neodređeno vrijeme (list 378 spisa), te su pregledani sadržaji DVD snimki (list 21 i 374 spisa). Na kraju dokaznog postupka za optuženika V. V. pročitan je izvadak iz kaznene evidencije (list 30 spisa).

 

Stranke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka, niti drugih dokaznih prijedloga.

 

Prilikom ispitivanja pred Županijskim državnim odvjetništvom u Splitu 13. svibnja 2016. (list 67a spisa), optuženik V. V. je naveo kako je prije ovog događaja imao jedan sukob u caffe baru „M.“ u S., te kako je vezano za taj događaj dobio nekoliko telefonskih poziva kojima je kazao kako mu je žao zbog tog događaja i kako više neće dolaziti u caffe bar „M.“, kao i kako se vezano za taj incident preko mobitela čuo i s J. G. i kojem je kazao kako ne želi daljnje sukobe. Nadalje, optuženik je naveo kako nazvao M. T. i tražio da se s njim sastane, kao i sa još dvojicom mladića, a kako bi ovaj problem na neki način riješili i kako mu je on odgovorio da za to nema potrebe, kao i kako se pravdao da se ne njim ne može sastati i iz razloga jer ga boli noga. Optuženik je naveo kako je T. bio uporan da će doći u stan kod njega, a kako on živi sa suprugom i maloljetnim djetetom, kako je ipak pristao naći se s T., ali ispred zgrade u kojoj stanuje, te kako su se ove prigode vozilom ispred zgrade dovezli M. T. i G. J. i kako ga je T. upitao što će sada, kako mu je on odgovorio da neće ništa i kako mu se onda J. unio u lice pri čemu mu je govorio da što on ima protiv njega. Isto tako, optuženik je naveo kako je njega to zbunilo jer su sva trojica trenirala u istom klubu i nije bilo nikakvih problema, a posebno jer ga je J. pokušao i udariti, ali nije uspio jer se on izmaknuo i kako ga je samo okrznuo, pa kako je on nakon toga iz torbice izvadio pištolj i ispalio dva metka, s tim kako je jedan metak ispalio prema J., a drugi prema T. koji je krenuo prema njemu i za kojeg je vidio da se hvata za nešto, kao i kako zna da T. posjeduje službeni pištolj i kako je pomislio da ga ima kod sebe. U obrani optuženik je naveo kako su J. i T. profesionalni sportaši, kako se bave boksom i kako im se on nije mogao fizički suprotstaviti, posebice iz razloga jer je imao ozlijeđenu nogu, pa tako nije mogao niti bježati. Na kraju obrane, optuženik je naveo kako je on njih dvojicu mogao usmrtiti jer su bili blizu njega, ali kako to nije bila njegova namjera, već kako je samo ispalio dva metka u njihovom smjeru, te još dva prema podu i to samo kako bi zastrašio J. koji je krenuo prema njemu.

 

Iznoseći obranu na raspravi održanoj 08. svibnja 2017. (list 365 spisa), optuženik V. V. je ostao kod ranijih navoda, te je tome dodao kako je kada je krenuo unatrag od T. i J. bio udaljen od jedan do jedan i pol metar, kao i kako se nakon toga pomakao unatrag još negdje oko pola metra, pa kako je nakon takvog odmicanja od ove dvojice bio udaljen oko metar i pol. Nadalje, optuženik je naveo kako ga je G. J. „okrznuo“ rukom u predjelu brade, a da se nije odazvao na poziv T. da se nađu u caffe baru „M.“ jer se bojao da bi mogao biti napadnut jer su uz T. tu bile i neke druge osobe, kao i kako nije bilo nikakve potrebe da on dolazi u caffe bar „M.“ i kako ga oni uopće nisu trebali zvati da tamo dolazi. Isto tako, optuženik je naveo kako je S. upozorio kako će biti napadnut ako dođe u caffe bar „M.“, kao i kako je on visok 193 centimetra i kako ima 110 kilograma, te kako se rekreativno bavio boksom, ali kako se nikada nije natjecao.

 

U obrani koju je iznio na raspravi održanoj 11. ožujka 2020. (list 481 spisa), optuženik V. V. je ostao kod ranijih navoda, te je tome dodao kako je on uradio sve da bi izbjegao sličnu situaciju ili bilo kakav sukob s T. ili J., a što je u svom iskazu potvrdio i I. S., kako nije bilo nikakve potrebe da oni njega zovu i s njim se nalaze, obzirom da je prije toga već rekao da neće dolaziti u taj klub i da neću raditi probleme. Nadalje, optuženik je naveo kako je iz iskaza žrtava razvidno da ne govore dosljedno, odnosno kako ne govore onako kako je uistinu i bilo, pa da su tako prilikom prvog davanja iskaza u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu izjavili kako je on u njihovom pravcu pucao sa 10-12 metaka, da bi prilikom ispitivanja na sudu kazali da se radilo o 6-7 metaka, ali kako ni to ne odgovara istini budući da je on, kako je to već i naveo, ispalio samo 4 metka. Optuženik je naveo kako žrtve u svojim iskazima njemu samo žele otežati situaciju, a kako se radi o dva momka koji su profesionalni sportaši i koji rade po klubovima kao zaštitari i izbacivači, kako s J. nije bio u nikakvim odnosima, a T. da je poznavao i kako su bili u dobrim odnosima. Optuženik je u svojoj obrani naveo kako je on ove prigode napravio ono što je smatrao da mora učiniti, a kako bi sebe zaštitio, kako ne odgovaraju istini  navodi da je on njih želio ubiti, jer da je to uistinu želio onda da je to mogao i napraviti, kako je on od njih dvojice bio udaljen nekih metar do metar i pol, te kako je, a da bi sebe zaštitio, ispalio četiri metka, ali kako je to bilo prema podu i njihovim nogama i da ih je zaista htio ubiti onda da bi pucao prema njihovom tijelu ili glavi. Isto tako, optuženik je naveo kako se tužiteljstvo poziva na jednu čahuru koja je nađena na stepenicama, ali kako je do dolaska policije i ograđivanja mjesta događaja tu čahuru bilo tko mogao gurnuti do mjesta gdje je pronađena, a u odnosu na J. je naveo kako ima saznanja da je on ranije osuđen na kaznu zatvora gdje je kao redar u jednom klubu drugoj osobi zadao teške tjelesne ozljede, dok je da je T. nakon ovog događaja bio prijavljivan jer je kao zaštitar ušao u tuđu nekretninu u blizini prodajnog centra M. o. S. u S., dok on nakon ovog događaja nije imao nikakvih doticaja s kršenjem zakona, tako ni prekršajnog, pa nije kažnjen niti za prometni prekršaj. Nadalje, optuženik je naveo kako ova četiri metka koja je ispalio nisu ispaljena odjednom, već je jedan metak ispalio prema J., a drugi prema T., te kako je nakon toga prestao s pucanjem, a kada je J. krenuo u smjeru prema svom automobilu, pri čemu je vikao nešto u smislu "vidit ćeš ti", da je onda ispalio dva metka u smjeru poda, a iz čega da bi proizlazilo kako je samo spriječio napad na sebe i kako nikoga nije napadao, kao i kako je zaposlen posljednje dvije godine i radi u N., a ujedno i skrbi o svojoj maloljetnoj kćerki koja ima pet godina. Optuženik je naveo kako se nije dogovorio s T. naći na nekom javnom mjestu, gdje ima više ljudi, jer se s njim uopće nije želio naći, kako je on to kazao T. kada ga je zvao, međutim kako je on inzistirao da se nađu, a kako je on u tom trenutku bio kod kuće i uz to je imao i ozlijeđenu nogu, tako je ipak pristao da se nađu ispred zgrade u kojoj živi, s tim kako su oni željeli da se nađu u njegovom stanu, ali kako je on rekao da će se naći ispred zgrade. Na kraju obrane, optuženik je naveo kako je istina da je on te prigode sa sobom uzeo pištolj, ali ako nije imao nikakvu namjeru na njih pucati, niti bi to napravio da njih dvojica nisu krenula prema njemu, a uz ga je J. išao udariti i kako ga je te prigode i okrznuo u predjelu brade, s tim što je on taj udarac izbjegao jer je glavu povukao malo unatrag, te je nakon toga napravio korak natrag i u tom trenu da je zapucao prema njima, kao i kako u pištolj koji je te prigode koristio stane 6-7 metaka, a kako je on ispalio samo 4, na način kako je ranije opisao.

 

Nakon ovako provedenog postupka, ovaj sud smatra da je na nedvojben način utvrđeno kako je optuženik V. V. u stjecaju počinio dva kaznena djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi sa člankom 34. KZ/11, a kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.

 

Tijekom postupka nije bilo prijeporno kako su se 02. svibnja 2016. oko 13,00 sati u S., u V. ulici, ispred kućnog broja 116 sastali optuženik V. V., te žrtve M. T. i G. J., kao i kako je povod tog sastanka bio raniji fizički sukob optuženika V. u caffe baru M. i klubu V. tijekom postupka nije bilo prijeporno kako je žrtva M. T. vlasnik zaštitarske tvrtke V. i., te kako se ove prigode žrtva G. J. obratio optuženiku riječima "Što ti imaš protiv mene?".

 

Isto tako, nije bilo prijeporno kako je tijekom ovog sastanka optuženik V. V. iz torbice koju je nosio preko ramena u jednom trenutku izvadio pištolj nepoznate marke, kalibra 7,65 mm, te u pravcu G. J. ispalio najmanje jedan hitac zadavši mu prostrijelnu površinsku ranu u vidu razderotine lijeve natkoljenice koja ozljeda je lake naravi.

 

Također, nije bilo prijeporno kako je optuženik V. nakon toga u pravcu žrtve M. T. ispalio hitac zadavši mu prostrijelnu ranu lijevog koljena s kompliciranim napuknućem bedrene kosti unutar zgloba koja ozljeda je teške naravi.

 

Isto tako, nesporno je kako je optuženik V. ove prigode ispalio četiri hica. Naime, optuženik navodi kako je ispalio četiri hica, dok žrtve navode između sedam do devet, pa je nesporno kako su sigurno bila ispaljena četiri hica.

 

Ranije spomenuta utvrđenja proizlaze iz dokaza izvedenih tijekom dokaznog postupka, u prvom redu navoda obrane samog optuženika V., tako i žrtava G. J. i M. T., kao i sudsko-medicinskog vještačenja izvršenog po stalnom sudskom vještaku dr. A. A., s tim kako niti jedna od stranka nije imala primjedbi na ranije navedena utvrđenja.

 

Ono što je tijekom postupka bilo prijeporno jest je li optuženik V. V. prema žrtvama ispalio više od ukupno dva metka, je li on ove prigode imao namjeru ubiti žrtve ili je na opisani način postupao samo da sebe obrani i radi svoje sigurnosti.

 

Optuženik V. V. u svojoj obrani negira počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, pri čemu navodi kako nije sporno da je on pucao u pravcu žrtava, ali da je prema svakom od njih pucao samo jednom, te da je druga dva metka ispalio u pod, kako nije prema njima pucao u namjeri da ih ubije, jer da je to htio napraviti onda bi i napravio, već kako je to napravio iz razloga jer se bojao za svoju sigurnost.

 

Tijekom postupka ispitane su žrtve M. T. i G. J.

 

Tako je žrtva M. T. u svom prvom iskazu naveo kako su on i G. J. ove prigode došli naći se sa optuženikom V., te nakon što su izašli iz automobila kako su krenuli prema optuženiku V. i kako se u tom trenutku nekoliko  iza optuženika nalazio I. P., te kako je vidio optuženika V. da oko vrata ima torbicu i kako mu je desna ruka bila u toj torbici. Nadalje, naveo je kako je on pozdravio ovu dvojicu, te kako je J. optuženiku V. uputio riječi „V., imaš li ti nešto protiv mene?“ i kako nije bilo nikakvih povišenih tonova, na što da se optuženik V. isprsio i povišenim tonom kazao „Šta je li ja iman protiv tebe?“, kako mu je na to J. ponovio ranije pitanje, a na što da je optuženik V. napravio korak unatrag i iz torbice izvadio pištolj i odmah počeo pucati. (list 138 spisa).

 

Isto tako, T. je naveo kako prije nego je počeo pucati prema J. se nagnuo prednjim dijelom tijela prema natrag i kako je tako s uzdignutom rukom u visini svoje glave počeo pucati u smjeru J., kako je prema njegovom mišljenju ispalio tri ili četiri hica, kao i kako je J. od njega bio sa strane i bio udaljen neka dva do tri metra, pa da je on pitao optuženika V. zašto to radi i kako je krenuo u svoju desnu stranu kako bi pobjegao i kako je onda optuženik V. okrenuo pištolj prema njemu i ispalio dva hica od čega je odmah prvi pogodio u nogu radi čega je pao na pod (list 138 spisa).

 

U svom iskazu T. je naveo kako je nakon toga J. počeo bježati i kako je optuženik V. u njegovom pravcu ispalio još jedan hitac i kako je nakon toga, sekundu-dvije kasnije, ispalio još tri hica (list 139 spisa).

 

Prilikom ispitivanja na raspravi održanoj 07. veljače 2017. M. T. je ostao kod ranijih navoda, te je dodao kako je ove prigode prema njemu i G. J. ove prigode ispaljeno 7-8 do 9 metaka (list 345 spisa).

 

Žrtva G. J. je u svom iskazu naveo kako je ove prigode sa M. T. došao se naći sa optuženikom V. V. i kako je upitao „V., što ti imaš protiv mene?“ i kako je optuženik na ovakav njegov upit jednostavno skočio, unio mu se u lice i kazao „Šta, šta ja iman protiv tebe?“, na što da mu je on odgovorio „E, šta, šta ti imaš protiv mene?“, da bi nakon toga optuženik V. napravio korak do dva natrag, nagnuo se prednjim dijelom tijela natrag, izvukao iz torbice pištolj držeći ga u visini glave, a cijev prema dolje, i ispalio prema njemu 3-4 hica (list 144 spisa).

 

Nadalje, G. J. je naveo kako mu je ovaj prvi metak bio usmjeren prema nogama, dok je nakon toga ispravio pištolj i pucao u pravcu njegovog gornjeg dijela tijela i glave, kako mu je T. na to kazao da to ne radi da je okrenuo pištolj prema T. i zapucao i kako je prvi metak pogodio T. i dok je on padao kako je ispalio još jedan metak (list 144 spisa).

 

U svom iskazu J. je naveo kako je on nakon toga počeo bježati prema stepenicama i kako je optuženik V. krenuo prema njemu i ispalio još jedan hitac, pri čemu mu je vikao kako će ga ubiti, kako se on spustio niz ove stepenice i kako je optuženik došao na vrh istih i onda prema njemu ispalio još 3-4 hica (list 144 spisa).

 

Ispitivan na raspravi održanoj 07. veljače 2017. G. J. je ostao kod ranijih navoda, te je dodao je ove prigode optuženik V. V. ispalio negdje između 7 do 9 hitaca (list 347 spisa).

 

Osim optuženika V. V., te žrtava M. T. i G. J. još je jedna osoba bila nazočna na mjestu događaja, i to prijatelj optuženika V., I. P.

 

Svjedok P. je u svom iskazu naveo „…..V. je krenuo prema T. da ga pozdravi, pružio mu je ruku, međutim T. mu nije uzvratio pozdrav. Za to vrijeme, G. J. krenuo je prema V. „unoseći“ mu se u lice govoreći „Što ti imaš protiv mene?“ na što je V. odgovorio „Ne razumijem, što bi ja trebao imati protiv tebe?“. U tom trenutku vidio sam da je G. J. krenuo šakom prema V., tj. prema njegovoj glavi, ali nisam vidio da ga je zaista i udario. Naime, V. se nekako izmaknuo, pa mislim da je izbjegao taj udarac. Odmah tada, V. je iz pištolja u pod ispalio jedan hitac. Mislim da je čak pištolj ostao u torbici, a da je on samo uvukao ruku i povukao obarač, ali hitac je, ponavljam, ispalio u pod…..“ (list 102-103 spisa).

 

Isto tako, svjedok P. je naveo „…..vidio u kojem položaju je bila torbica, bila je usmjerena prema podu, a ne prema T. i J. U tom trenutku vidio sam da je M. T. desnom rukom krenuo prema pojasu, tj. rukom prema natrag kao da nešto hoće „izvaditi“, pretpostavljam pištolj. Međutim, ja nisam vidio je li on nešto izvadio, točnije ja u njegovoj ruci isti nisam vidio. Mislim da je tom trenutku V. ispalio još jedan hitac u smjeru M. noge i on je pao na pod. Naglašavam da sam ja tada vidio pištolj u ruci V., najvjerojatnije je on u međuvremenu izvukao pištolj iz torbice. Inače radilo se o pištolju malog kalibra, crne boje. Nakon toga, J. je krenuo prema svom vozilu, dok sam se ja uputio u svoje vozilo. Pozvao sam V. da krene sa mnom. Međutim, J. se ponovno vratio i krenuo prema V. i meni govoreći „pičko, ubit ću te!“. Ja sam utrčao u svoje vozilo, krenuo u rikverc kako bi izašao iz volta i u tom trenutku čuo sam još, mislim, dva hica…..“ (list 103 spisa).

 

Prilikom ispitivanja na raspravi održanoj 15. veljače 2017. svjedok P. je ostao kod ranijih navoda (list 350 spisa).

 

Dakle, imamo iskaze žrtava T. i J., optuženika V. i svjedoka P. koji se razlikuju.

 

Možemo kazati kako se iskazi razlikuju u vremenu koje neposredno prethodi pucanju od strane optuženika V., pa do prestanka pucanja.

 

Ovdje je potrebno navesti kako ovaj sud nije prihvatio iskaz svjedoka P. jer je očito kako se radi o prijatelju optuženika V., te svojim kazivanjem iskazuje u korist optuženika V..

 

Razlog zbog kojeg ovaj sud nije prihvatio iskaz svjedoka P. jest jer se isti razlikuje i od samih navoda optuženika V.. Naime, optuženik V. u svojoj obrani navodi kako je prvi hitac bio kada je pištolj bio izvan torbe i koji je bio u pravcu J., kako je drugi hitac bio u pravcu T., te kako su treći i četvrti bili u pravcu poda.

 

Nasuprot tome, svjedok P. navodi kako je prvi hitac bio u pod, i to dok je pištolj još bio u torbi, te kako je drugi hitac bio u pravcu T., kao i kako je onda nakon što je on otišao u svoj automobil čuo još dva hica, ali nije vidio u kojem pravcu su bili usmjereni.

 

I same žrtve u svojim iskazima u jednom dijelu potvrđuju navode obrane optuženika V., gdje su u suprotnosti sa navodima svjedoka P., a to je da je optuženik V. prvo pucao u pravcu J., a tek onda u pravcu T. Međutim, svjedok P. uopće ne govori da je optuženik V. prvo pucao u pravcu J., već navodi kako je prvo pucano u pod, pa u T., te da su bila još dva hica, ali kako nije vidio u kojem pravcu.

 

Prema tome, a kako je to već ranije navedeno, očito je kako svjedok P. iskazuje u korist svog prijatelja, u ovom slučaju optuženika V., pa tako da bi mu išao u prilog iskazuje različito od ostalih osoba koje su se nalazile na mjestu događaja, zbog čega ovaj sud njegov iskaz nije mogao prihvatiti kao vjerodostojan.

 

Tijekom ovog postupka ispitano je još nekoliko svjedoka, ali niti jedan od tih svjedoka nije bio nazočan na mjestu događaja, niti je vidio što bi se događalo između optuženika i žrtva prilikom korištenja vatrenog oružja.

 

Ispitane svjedokinje N. M., F. Š., D. M., A. M., S. M. i M. V. su osobe koje su živjele u blizini mjesta događaja i koje nisu imale neposrednih saznanja o samom događaju, već su iskazivale kako su bile u svojim stanovima i kako su čule pucnjeve, pa je tako N. M. navela kako je čula tri pucnja, svjedokinja Š. da je čula dva ili tri pucnja, a možda i više, svjedokinja D. M. je navela kako je čula tri do četiri pucanja, svjedokinja M. je navela kako je čula tri pucnja, a svjedokinja V. kako je čula dva ili tri pucanja, dok je svjedokinja A. M. navela kako nije čula ništa jer je u to vrijeme spavala.

 

Nadalje, tijekom postupka su ispitani svjedoci D. G., I. G., J. G., J. Š., I. S., A. I., D. T., J. V. i I. K. koji su iskazivali vezano za događaj koji se zbio u noćnom klubu „M.“ prije događaja koje je predmet ovog postupka, a u kojem je sudjelovao optuženik V. V..

 

Potrebno je navesti kako nitko od stranaka tijekom postupka ne dovodi u pitanje kako je prije ovog događaja došlo određenog sukoba u kojem je sudjelovao optuženik V. i kako se taj sukob dogodio u caffe baru M. i klubu V.

 

Isto tako, potrebno je navesti kako je do sastanka između optuženika V. i žrtava T. i J. došlo upravo zbog ovih događaja, točnije kako bi se optuženiku V. kazalo da više ne dolazi u caffe bar M. a sve kako bi se izbjegli daljnji problemi.

 

Optuženik V. V. u svojoj obrani navodi kako je s njim prije ovog sastanka razgovarao I. S., redar u caffe baru M. kako mu je on kazao da više ne dolazi u klub, te kako je on rekao da neće više dolaziti i raditi probleme, pa kako nije bilo potrebe da se radi toga nalazi sa M. T.

 

Bez obzira je li bilo potrebe ili nije sa sastankom između optuženika i žrtava, do njihovog sastanka je ipak došlo, a isti se dogodio 02. svibnja 2016. oko 13,00 sati u Splitu u Velebitskoj ulici, ispred kućnog broja 116.

 

Iz podataka u spisu proizlazi kako se optuženik V. nije želio naći sa T., ali kako je T. na tome inzistirao, kako ga je prvo pozvao da se nađu u caffe baru M. međutim kako optuženik V. nije htio tamo doći, pa kako je T. onda tražio da će doći u stan kod optuženika V., koji u početku ni na to nije pristao, da bi na kraju ipak pristao se naći s njim, ali dogovor je bio ispred zgrade gdje živi.

 

Dakle, unatoč tome što se ne želi naći sa T., optuženik V. ipak na to pristaje, te se dogovaraju kako će se naći ispred zgrade gdje on živi. Optuženik V. je u svojoj obrani naveo kako se nije želio naći s njim jer se bojao za sebe, točnije kako je znao da se oni s njim žele naći da ga fizički napadnu.

 

Optuženik V. je upitan zbog čega, a ako se već odlučio naći s T., se nije dogovorio na nekom javnom mjestu, kao na primjer nekakvom prodajnom centru ili na splitskoj rivi, gdje ima veći broj ljudi i gdje ga sigurno nitko neće napasti na što je naveo kako se on s njima uopće nije želio naći.

 

Ukoliko je optuženik V. zaista mislio da će T. njega napasti i ako se bojao sastanka s njim, onda se s njim uopće nije trebao naći, a ako bi T. na tome nastavio inzistirati, onda je mogao to nekome prijaviti, u prvom redu policiji.

 

Međutim, za razliku od navedenog optuženik V. se odlučuje naći sa T., s kojim dolazi i G. J., te na sastanak dolazi sa svojim prijateljem P., a što je najvažnije sa sobom nosi pištolj.

 

Uzimajući u obzir iskaze žrtava M. T. i G. J. razvidno je kako optuženik V. pištolj drži u torbici koja mu se nalazi oko vrata, te mu je po dolasku žrtava desna ruka u torbici, dakle ruka mu se već nalazi na pištolju i prije nego je stupio u bilo kakav kontakt sa žrtvama.

 

Ovaj sud navode obrane optuženika V. kada navodi kako se bojao za sebe i kako je radi toga pucao iz pištolja na način da je prvo pucao u žrtve, a nakon toga u pod, ocijenio kao nelogične i neživotne.

 

Naime, logično i životno bi bilo da ukoliko se netko boji za sebe i očekuje na sebe napad, a na sastanak je donio pištolj, u slučaju nekakve ugroze prvo izvadi pištolj i pokaže da ga ima. Ukoliko druge osobe vide oružje, a nisu naoružane, što je bio slučaj ove prigode, onda se povuku jer ne žele dovesti svoj život u pitanje.

 

Nadalje, ukoliko se te osobe ne bi povukle i krenule bi prema osobi s pištoljem i ta osoba želi upotrijebiti pištolj, onda se kao upozorenje puca u zrak ili u pod, a ne puca se prvo u jednu osobu, zatim u drugu i kada su te osobe ranjene puca se u pod, kako navodi optuženik.

 

Optuženik V. navodi kako ga je žrtva J. pokušao udariti u predjelu glave, ali kako se on izmaknuo na način da je glavu pomaknuo unatrag, te kako je nakon toga gornjim dijelom tijela krenuo unatrag i potom iz torbice izvadio pištolj, pa da bi onda zapucao prvi put u smjeru J., a potom u smjeru T.

 

Ako bi prihvatili ovakve navode samog optuženika V. onda je razvidno kako isti u trenutku kada je pucao nije bio u mirnom stanju, već je pucao kada mu je gornji dio tijela bio nagnut unatrag. Isto tako, potrebno je navesti kako optuženik V. nije osoba za koju možemo navesti kako svaki dan radi koristeći oružje, kao na primjer policijski ili vojni službenik tako da ne možemo kazati kako optuženik V. ima iskustva sa korištenjem vatrenog oružja i kako zna i može očekivati kako će se vatreno oružje u kojem trenutku ponašati.

 

Naprotiv, optuženik V. je osoba koja nema velikih i stručnih znanja o vatrenom oružju, pa uzimajući isto u ruke i koristeći ga na način da puca u pravcu drugih osoba svjestan je kako na taj način može doći na najtežih posljedica i na taj način pristaje na posljedice koje bi mogle nastati njegovim radnjama.

 

Obrana navodi kako je razmak između optuženika i žrtava bio negdje oko metar ili metar i pol, kako na gornjem dijelu odjeće žrtava nema tragova baruta, a što ukazuje kako optuženik ove prigode nije imao namjeru ubiti žrtve, već kako je samo pucao u njih, i to u donji dio njihovih tijela (noge) kako bi sebe obranio, s tim kako da je imao namjeru ih ubiti kako bi onda pucao u gornji dio njihova tijela ili u pravcu glave.

 

Sud ne može prihvatiti ovakve navode obrane, jer kada netko puca u pravcu druge osobe, koja nije naoružana, onda namjera osobe koja puca nije namjera se obraniti. Naime, sud bi prihvatio ovakve navode obrane da je optuženik V. ove prigode prvo izvadio pištolj i samo ga pokazao ili da je kao upozorenje ispalio prvi hitac u zrak ili u pod, međutim on ne radi na taj način već prvo puca, bez ikakvog upozorenja, u nenaoružane žrtve.

 

Isto tako, optuženik V. puca u pravcu žrtava, a što ih pogađa predjelu donjeg dijela tijela (točnije u noge) ne opravdava njegovo postupanje. Kada netko uzme vatreno oružje, točnije pištolj, i kada iz njega ispali hitac u pravcu neke osobe onda nakon ispaljenja hica on metak ne može više kontrolirati i ne zna gdje će završiti, u kojem dijelu tijela osobe u koju puca, posebno kada osoba koja puca nije vična uporabi vatrenog oružja, točnije kada se ne radi o profesionalcu koji svakodnevno koristi oružje u opisu svog posla.

 

Nadalje, to što netko puca u pravcu nečijeg tijela ne znači da nema namjeru nekoga lišiti života, jer on puca u pravcu tijela neke osobe, a gdje će ispaljeni metak završiti to ne može znati i ne može znati koji organ na tijelu može pogoditi. Potrebno je navesti kako je istina da se vitalni organi nalaze u gornjem dijelu ljudskog tijela, ali i pogotkom metka u određenje dijelove u donjem dijelu tijela može doći do smrtnih ozljeda (ukoliko bi metak osobu pogodio u bedrenu arteriju gdje bi došlo do iskrvarenja osobe koja je pogođena).

 

Optuženik V. navodi kako žrtve T. i J. ne govore istinu, kako ne opisuju događaj kako je zapravo i zbio, pa tako navode kako su čuli da je ispalio oko 8 hitaca, dok je on ispalio samo četiri, a što potvrđuju i ostali svjedoci koji su čuli pucnjavu, pa kako to ukazuje da njihovi iskazi nisu vjerodostojni.

 

Ranije je spomenuto kako je žrtva G. J. u svom iskazu naveo kako je nakon hitaca počeo bježati prema stepenicama i kako je optuženik V. krenuo prema njemu i ispalio još jedan hitac, pri čemu mu je vikao kako će ga ubiti, kako se on spustio niz ove stepenice i kako je optuženik došao na vrh istih i onda prema njemu ispalio još 3-4 hica (list 144 spisa).

 

Ovakvi navodi žrtve J. potkrijepljeni su sadržajem zapisnika o očevidu i pobijaju navode obrane optuženika J. kada navodi kako je on ispalio četiri hica, jer da je tomu tako onda bi na mjestu gdje je ispalio prve hice i gdje su pronađene tri čahure bila i četvrta, budući da navodi kako je sva četiri hica ispalio sa istog mjesta.

 

Uvidom u zapisnik o očevidu utvrđeno je kako je na obrasloj zemljanoj površini između vanjskog stepeništa i ulice P. R., na razini devetog gazišta u odnosu na vertikalnu liniju vanjskog parkirališta pronađena jedna čahura (list 36 spisa).

 

Nadalje, kroki skici (list 162 spisa) je označeno gdje su na mjestu događaja pronađene čahure, pa su tako tri čahure pronađene u neposrednoj blizini (označene brojevima 2, 3 i 6), dok je jedna čahura pronađena dosta dalje od ranije tri spomenute čahure i kako se nalazi na travnatoj površini kraj stepenica (označena brojem 7). Također, iz fotodokumentacije mjesta događaja fotografirano je gdje su se pronađene čahure nalazile, a što je razvidno iz fotografija F10-F17 (list 171-173 spisa), te fotografija F26-F-29 (list 175-176 spisa), kao i fotografija F30-F37 (list  176-178 spisa).

 

Iz ranije spomenute dokumentacije je razvidno kako je jedna čahura pronađena na stepenicama, a što ide u prilog navodima žrtve G. J., pa kada se u obzir uzmu navodi žrtve J. i zapisnik o očevidu, kroki skica, te fotodokumentacija mjesta događaja razvidno je kako optuženik V. sve hice ispalio s istog mjesta, već kako je većinu hitca ispalio sa jednog mjesta, barem jedan na stepenicama, a da je tomu tako proizlazi iz pronađene jedne čahure kraj stepenica.

 

Također sve ranije navedeno ukazuje kako optuženik V. ispalio samo dva hica u pravcu žrtava (jedan u pravcu T., jedan u pravcu J.), a dva u pod, jer da je tomu tako onda bi sve četiri čahure bila u blizini, te jedna čahura nije mogla završiti na daljem mjestu od ostale tri, kako je to ranije opisano. Prema tome, ne stoje navodi optuženika kako je samo dva metka ispalio u pravcu žrtava, a dva u pod, već je iz svega razvidno kako je sa sva četiri hica (koliko je čahura i pronađeno) pucao u pravcu žrtava.

 

Isto tako, potrebno se osvrnuti na odnos optuženika V. i žrtava T. i J., pa su tako žrtve navele kako nisu imali nikakvih problema sa optuženikom, niti da su imali bilo kakvih nesuglasica, a što je u svojoj obrani potvrdio i sam optuženik V. kada je naveo kako su sva trojica trenirala u istom klubu i kako između njih nije bilo nikakvih problema.

 

Dakle, očito je kako su žrtve pokušale iskoristiti svoj dobar odnos sa optuženikom V., obaviti s njim razgovor, a kako više ne bi dolazio u caffe bar M. iz razloga jer je u istom izazvao nered i čak napao sina vlasnika. Nadalje, žrtva T. nije za to izabran „samo tako“ budući da je njegova tvrtka V. I. obavljala zaštitarske poslove u caffe baru M., pa je tako u tom svojstvu i kao poznanik optuženika V. pokušao izgladiti taj nesporazum.

 

Ovaj sud je prihvatio iskaze žrtava M. T. i G. J. iz razloga jer su isti logični i životni, a i isti su potkrijepljeni ostalim dokazima koji se nalaze u spisu, dok je navode obrane optuženika V. ocijenio kao nelogične i neživotne, te očito usmjerene izbjegavanju kaznene odgovornosti u ovom postupku.

 

Prema tome, nakon provedenog dokaznog postupka i izvedenih dokaza utvrđeno je kako je optuženik V. V., 02. svibnja 2016. oko 13,00 sati u S. u V. ulici, ispred kućnog broja … gdje su se s njim povodom njegovih ranijih fizičkih sukoba s gostima u caffe baru M. i klubu V. sastali M. T., vlasnik zaštitarske tvrtke V. i. i G. J., pa kada mu se G. J. obratio riječima "Što ti imaš protiv mene?", svjestan da ih na taj način može usmrtiti i pristajući na to, iz torbice koju je nosio preko ramena izvadio pištolj nepoznate marke, kalibra 7,65 mm, te u pravcu G. J. ispalio najmanje jedan hitac zadavši mu prostrijelnu površinsku ranu u vidu razderotine lijeve natkoljenice koja ozljeda je lake naravi, a kada mu je M. T. kazao "Nemoj, zašto to radiš?", u njegovom pravcu ispalio hitac zadavši mu prostrijelnu ranu lijevog koljena s kompliciranim napuknućem bedrene kosti unutar zgloba koja ozljeda je teške naravi, pa za vrijeme dok je zbog zadobivene ozljede M. T. padao na tlo u njegovom pravcu ispalio još jedan hitac, a nakon što je G. J. počeo bježati trčeći za njim, ponovo ispalio hitac vičući: "Ubit ću te!".

 

Kod takvog stanja stvari, kod navoda žrtava M. T. i G. J., pa i navoda obrane optuženika V. V., iskaza ispitanih svjedoka, te vještaka, kao i analize svih materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, te ocjenjujući ih zasebno i dovodeći ih u međusobnu povezanost, ovaj sud smatra kako je činjenično stanje nedvojbeno utvrđeno, odnosno da je optuženik V. V. s namjerom da ubije dvije osobe poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenih djela ubojstva, čime su ostvarena obilježja dva kaznena djela ubojstva u pokušaju opisanih u članku 110. u svezi sa člankom 34. KZ/11.

 

Obrana se u završnom govoru poziva kako je optuženik V. V. u ovom slučaju postupao u nužnoj obrani.

 

Sukladno svemu navedenom, ovaj sud smatra kako je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi koja je obrana potrebna da bi bila nužna, drugim riječima utvrditi mjeru potrebne obrane. Vezano za institut nužne obrane, a na koju se poziva obrana optuženika, potrebno je navesti kako svrha ovlaštenja sadržanog u nužnoj obrani jest zaštita pravnog dobra protiv napada, te kako mora postojati razmjernost između djela obrane i djela napada obzirom na uklanjanje opasnosti. Obrana je samo ono ponašanje koje ima za posljedicu prestanak opasnosti. Napadnuto pravno dobro treba sačuvati najmanjom mogućom povredom dobra napadača, točnije da je najmanja moguća povreda ona kojom se otklanja opasnost, a što je smisao zahtjeva da obrana mora biti potrebita. Isto tako, optuženik je trebao, a u slučaju kada se može birati između više raznih djelotvornih načina obrane, izabrati onaj koji je blaži za osobe za koje tvrdi da su ga napadale.

 

Obzirom na sve ranije navedeno, ovaj sud je zaključio kako nisu izvedeni bilo kakvi dokazi da su žrtve M. T. i G. J. na bilo koji način napali optuženika, a da je i bilo onako kako to navodi optuženik V. (da ga je G. J. pokušao udariti šakom u glavu), onda nije upotrijebio prijeko potrebno sredstvo za otklanjanje napada, jer je to mogao postići razne načine koji ne bi doveli do ovakve posljedice, npr. mogao je upozoriti žrtve (s tim kako je utvrđeno da žrtve ove prigode nisu kod sebe imale bilo kakve oružje), mogao je samo izvaditi pištolj, mogao je u krajnjem slučaju i zapucati u zrak kao znak upozorenja.

 

Stoga ovaj sud ne može prihvatiti da bi se radilo o nužnoj obrani, već naprotiv, da je optuženik V. V., a u odnosu na subjektivni odnos optuženika prema kaznenim djelima, obzirom na ranije navedeno i utvrđeno, postupao s neizravnom namjerom, dakle bio je svjesan svojih radnji i postupaka, te je tako pristao na ugrožavanje života osoba prema kojim je pucao, čime su se u njegovom postupanju ostvarila obilježja kaznenih djela iz članka 110. u svezi sa člankom 34. KZ/11. Naime, optuženik V. je izvadio pištolj na udaljenosti od žrtava od oko jedan metar-metar i pol, kako je sam naveo malo nagnut unatrag, i takvom položaju ispaljuje najmanje hice u pravcu žrtava M. T. i G. J. Dakle, kao osoba koja nije vična rukovanju oružjem (ne bi se radilo o policijskom ili vojnom službeniku) bio je svjesan činjenice da takvim svojim postupanjem izaziva opasnost i ugrožava živote osoba prema kojim puca iz vatrenog oružja, te je svojom konkretnom radnjom pristao na to ugrožavanje. Prema tome, poduzete radnje optuženika V. V. prema žrtvama T. i J. koristeći vatreno oružje u ovom postupku, u smislu ugrožavanja života žrtava, jest s neizravnom namjerom, a ne nikako sa nekom drugom vrstom namjere ili nehajem.

 

Vezano za ubrojivost optuženika V. V. potrebno je navesti kako se stalna sudska vještakinja dr. D. B. u svom vještačenju osvrnula na ubrojivost optuženika, te je navela kako je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv (list 297 spisa), a kod kojeg nalaza i mišljenja je ostala i na raspravi održanoj 29. ožujka 2017. (list 357 spisa).

 

Nakon što je utvrđeno da je optuženik V. V. počinio dva kaznena djela iz članka 110. u svezi sa člankom 34. KZ/11 za koja je proglašen krivim, bilo je potrebno donijeti odluku o kaznenoj sankciji, uzimajući u obzir sve one okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani optuženika, a koje su od značenja za donošenja ove odluke.

 

Kao olakotne okolnosti sud je optuženiku V. V. u prvom redu cijenio njezinu raniju kaznenu neosuđivanost (list 30 spisa), dakle kako prije, a niti nakon ovog događaja nije osuđivan za bilo kakva kaznena djela. Nadalje, ovaj sud je optuženiku u obzir uzeo činjenicu kako je otac jednog maloljetnog djeteta i kako je zaposlen. Isto tako, optuženiku je u obzir uzeta činjenica kako žrtve M. T. i G. J. ove prigode nisu zadobili teže ozljede, kao i kako je od događaja koji je predmet ovog postupka prošle skoro četiri godine. I na kraju, sud je optuženiku cijenio i činjenicu kako je u vrijeme počinjenja kaznenog djela koje mu se u ovom postupku stavlja na teret bio smanjeno ubrojiv, a kako je to utvrdila stalna sudska vještakinja dr. D. B.

 

Ovaj sud nije utvrdio postojanje otegotnih okolnosti na strani optuženika V. V..

U članku 34. st. 2. KZ/11 je propisano kako se počinitelj pokušaja kaznenog djela može blaže kazniti, a kako se u ovom postupku optuženiku V. na teret stavljaju dva kaznena djela ubojstva u pokušaju, tako su ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu odredbe ranije citiranog članka.

Dakle, na strani optuženika V. V. ovaj sud je utvrdio olakotne okolnosti, te su kao takve cijenjene kako se optuženik prije, a ni nakon učina ovih kaznenih djela ne pojavljuje kao počinitelj bilo kakvih kaznenih djela (list 30 spisa). Nadalje, sud je u obzir uzeo kako žrtve ove prigode nisu zadobile, na sreću, teške ozljede, kako i kako je prošlo dosta vremena od počinjenja kaznenih djela (skoro četiri godine), kao i kako je optuženik zaposlen i kako je otac jednog maloljetnog djeteta, te kako je zaposlen i kako je u vrijeme kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv.

 

Uzimajući u obzir sve ove okolnosti, ovaj sud smatra kako ove okolnosti predstavljaju opravdan osnov za ublažavanje kaznene sankcije u odnosu na optuženika V. G. ispod propisanog minimuma za kaznena djela iz članka 110. KZ/11, ali isto tako da upućuju i na društvenu opasnost ovog kaznenog djela, te zapriječenu kaznu za ovo kazneno djelo nema nikakve dvojbe kako se samo kazna zatvora ukazuje odgovarajućom počinjenim kaznenim djelima.

 

Stoga je sud optuženika V. V., za svako od dva kaznena djela ubojstva u pokušaju, na temelju članka 110. u svezi sa člankom 34. st. 2. KZ/11, a uz primjenu članka 48. st. 1. i članka 49. st. 1. toč. 2) KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od po 3 (tri) godine. Potom je optuženik V. V., temeljem članka 110. u svezi sa člankom 34. st. 2. KZ/11 u svezi sa člankom 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

 

Imajući u vidu sve naprijed iznesene okolnosti, posebno one koje se odnose na neosuđivanost optuženika, težinu ozljeda žrtava, protek vremena od počinjenja kaznenih djela, te njegovu zaposlenost, kao i činjenicu da je otac maloljetnog djeteta i smanjenu ubrojivost prilikom počinjenja kaznenih djela, s tim kako je zakonom moguće ublažavanje za kaznena djela u pokušaju, sud je smatrao primjerenim za svako kazneno djelo iz članka 110. u svezi sa člankom 34. KZ/11 ublažiti kaznu do tri godine, dakle na kaznu zatvora ispod propisanog minimuma. Pritom je sud vodio računa da je i ovako ublažena kazna za kaznena djela iz članka 110. u svezi sa člankom 34. KZ/11 u potpunosti primjerena kaznenim djelima, njihovoj težini i ugroženosti zaštićenog dobra, te osobi optuženika i da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja, u smislu specijalne i generalne prevencije.

 

Po ocjeni ovog suda, izricanjem ovako odmjerene kazne mogu se ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije, tj. u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da promijeni svoje ponašanje, suzdrži se od činjenja kaznenih djela, odnosno utjecanja i na sve ostale možebitne počinitelje ovakvih i sličnih kaznenih djela, ali i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

Ovdje je potrebno istaknuti kako je u vrijeme počinjenja kaznenog djela koje se optuženiku V. V. stavlja na teret na snazi bio Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15), s tim kako su u međuvremenu nastupile izmjene i dopune navedenog Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 101/17, 118/18, 126/19), koje izmjene nisu na štetu optuženika vezano za utuženo kazneno djelo i ovaj postupak, pa je stoga trebalo primijeniti Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19).

 

Kako se optuženik V. V. određeno vrijeme nalazio u pritvoru i istražnom zatvoru tako se, na temelju članka 54. KZ/11, optuženiku u jedinstvenu izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u pritvoru i istražnom zatvoru, i to od 12. svibnja 2016. do 23. svibnja 2016.

 

Opunomoćenik žrtava, D. M., odvjetnik u S., je u završnom govoru naveo kako žrtve neće postavljati imovinskopravni zahtjev, tako da nije bilo o istome donositi odluku.

 

Prilikom počinjenja kaznenih djela koja su predmet ovog postupka upotrijebljen je pištolj, ali koji nije oduzet od optuženika, a niti je do kraja dokaznog postupka pronađen, pa tako sud nije mogao postupiti sukladno članku 79. KZ/11 i isti oduzeti.

 

Tijekom ovog postupka nastali su troškovi koji se odnose na troškove vještačenja, koji se naplaćuju sukladno odredbama iz članka 145. st. 2. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19) i koji ukupno iznose od 27.062,00 kuna (dvadesetsedamtisućašezdesetdvije kune), od čega se iznos od 7.260,00 kuna (sedamtisućašezdesetdvije kune) odnosi na biološko vještačenje izvršeno po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“, iznos od 1.899,50 kuna (tisućuosamstodevedesetdevet kuna i pedest lipa) na DKT vještačenje izvršeno po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“, iznos od 5.642,50 kuna (pettisućašestočetrdesetdvije kune i pedeset lipa) na balističko vještačenje izvršeno po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“, iznos od 5.400,00 kuna (pettisućačetiristokuna) na balističko vještačenje izvršeno po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“, iznos od 2.000,00 kuna (dvijetisuće kuna) na sudsko-medicinsko vještačenje izvršeno po stalnom sudskom vještaku dr. A. A., iznos od 1.800,00 kuna (tisućuosamsto kuna) na psihijatrijsko vještačenje izvršno po stalnoj sudskoj vještakinji dr. D. B., zatim iznos od 560,00 kuna (petstošezdeset kuna) za pristup i iskazivanje stalne sudske vještakinje dr. D. B. na raspravi, iznos od 2.500,00 kuna (dvijetisućepetsto kuna) na ukupna iznos za pristup i iskazivanje stalnog sudskog vještaka dr. A. A. na raspravi (u dva navrata, 1.250,00 kuna + 1.250,00 kuna).

 

Prema odredbi iz članka 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku troškovi postupka predstavljaju i paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno od složenosti postupka. U konkretnom slučaju ovaj sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 2.000,00 kuna (dvijetisuće kuna). Budući da je optuženik V. V. proglašen krivim, to je po članku 148. st. 1. u vezi sa člankom 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku odlučeno da naknadi ove troškove postupka, koji ukupno iznose 29.062,00 kuna (dvadesetdevettisućašezdesetdvije kune).

 

U Splitu, 16. ožujka 2020.