Poslovni broj: 89 Pž-3931/2018-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

Poslovni broj: 89 Pž-3931/2018-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E H   R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Josip Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja C. O. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica A. J., odvjetnica u Z. odvjetničkom uredu T. Z. J. i A. J., R., protiv tuženika L. D. J., OIB ..., Č., kojeg zastupa punomoćnik K. Č., odvjetnik u R., radi isplate iznosa od 10.596,19 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-708/2016-27 od 3. svibnja 2018., 16. ožujka 2020.

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tuženika Lovačko društvo J. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-708/2016-27 od 3. svibnja 2018.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.596,19 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.339,04 kn (točka II. izreke).

 

Protiv ove presude žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijanu presudu preinačiti podredno ukinuti.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je isplata iznosa od 10.596,19 kn s osnove zakonske subrogacije, jer je tužitelj kao osiguravatelj isplatio naknadu štete svom osiguraniku.

 

Prvenstveno je potrebno navesti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu u iznosu od 50.000,00 kn (članak 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP), a u kojim sporovima se žalba ne može izjaviti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja (članak 467. stavak 1. ZPP-a), zbog čega nisu razmatrani žalbeni navodi koji se odnose na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Na temelju utvrđenoga činjeničnog stanja da se vozilo osigurano kod tužitelja 13. lipnja 2014. kretalo državnom cestom DC 8 izvan naseljenog mjesta K. kada je iz lovišta na prometnicu iskočila srna i udarila u prednji dio vozila marke Š. F., na dijelu prometnice na kojem nije bio postavljen prometni znak „divljač na cesti“, da je na mjestu nezgode bilo opće ograničenje brzine od 90 km/h, da se osiguranik tužitelja kretao brzinom od oko 66 km/h, da je tužitelj svom osiguraniku isplatio štetu u iznosu od 10.596,19 kn 2. veljače 2015. na temelju police višegodišnjeg osiguranja automobilskog kaska, da tuženik nije dokazao da je podnio zahtjev za postavljanje znaka opasnosti „divljač na cesti“, te da se prometna nezgoda nije mogla izbjeći niti pri brzini kretanja vozila osiguranika tužitelja od 50 km/h.

 

Na temelju ovako valjanog i potpuno utvrđenoga činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 86. stavka 3. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 140/05, 75/09 i 14/14) u vezi s odredbom članaka 1064. i 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) kada je tuženiku naložio isplatu utuženog iznosa od 10.596,19 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini.

 

Na temelju svega navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Zagreb, 16. ožujka 2020.

 

Sudac

Josip Turkalj, v.r.