1                             Poslovni broj: 18  UsImio-349/19-13

 

 

  

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU             

Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu,  po sucu Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Papac, u upravnom sporu tužitelja D. V., S.,…,  zastupan po odvjetnicima u O. d. Lj.&V., S., ….., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3., 10000 Zagreb, zastupanog po službenoj osobi Ž. M., radi naknade zbog tjelesnog oštećenja, nakon javne rasprave zaključene dana 06. ožujka 2020. u prisutnosti tužitelja, zamjenika opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, dana 16. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„1.Tužba se uvažava.

2.Poništava se kao nezakonita i nepravilna točka II. i točka III. Rješenja Hrvatskog zavoda za Mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Klasa: UP/II 141-06/19-01/03360824820, urbroj: 341-99-05/3-19-6497 od dana 21. listopada 2019. godine.

3.Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.“

II.Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova ovog upravnog spora.  

 

Obrazloženje

 

Rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 141-06/19-01/03360824820, Urbroj: 341-99-05/3-19-6497 od dana 21. listopada 2019. je u točki I. izreke uvažena žalba tužitelja, poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, P. s. u S., Klasa: UP/I 141-06/19-01/03360824820, Urbroj: 341-18-05/3-19-27954 od 23. srpnja 2019. te je točkom II. izreke riješeno da se tužitelju utvrđuje postojanje  tjelesnog oštećenja od 100% prema poglavlju IIB točka 7. LOO, koje je nastalo dana 5. srpnja 2019. zbog bolesti dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu pobija citirano rješenje tuženika iz svih zakonom predviđenih razloga. Ističe se u bitnome da činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno, da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskome postupku, a poradi čega da je i prvostupanjsko rješenje nezakonito, da je pobijano rješenje u  direktnoj suprotnosti sa odredbom članka 30. Zakona o općem upravnom postupku, da je povrijeđeno jedno od osnovnih načela navedenog Zakona tj. načelo saslušanja stranke, da je pobijano rješenje u protivnosti sa odredbom članka 98. stavak 5. istog Zakona  te da je prekršeno i ustavno pravo tužitelja iz odredbe članka 29. stavak 1. Ustava. Poziva se i na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske. Predlaže se da se pribavi spis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, R. u. S., Klasa: UP/I-502-03/19-04/58, Urbroj: 338-17-02-01-19-5 a koji da se  po žalbi tužitelja nalazi kod Hrvatskog zavod za zdravstveno osiguranje, D. Z. a koji predmet da se vodi upravo radi  priznavanja ozljede na radu tužitelju i to baš za lijevo oko, koje je tom prilikom ozlijeđeno. Posebno se ističe kako je tužitelj na bolovanju od 23. ožujka 2018. i to pod šifrom bolovanja BO (ozljeda na radu), a radi ozljede lijevog oka. U tužbi se navodi i to da niti tužitelj a niti njegova izabrana liječnica opće medicine nisu tražili reviziju šifri ozljede na radu, već je da je  vršen pritisak na liječnicu da tužitelju ukine šifru ozljede na radu jer da takva vrsta ozljede ne može tako dugo trajati. Međutim, pobijanim rješenjem ozljeda na radu tužitelju da nije priznata, i to nakon 16 mjeseci bolovanja pod šifrom BO (ozljeda na radu) te da se u predmetnom rješenju ne priznaju nove šifre ozljede oka, ali da se ni ne osvrće na stare šifre na osnovu kojih je tužitelj bio već 16 mjeseci na bolovanju. Posebno se ističe kako tužitelj boluje od rijetkog Axenfeld-Reiger sindroma koji mu u Republici Hrvatskoj uopće nisu ni dijagnosticirali, a u rješenju da navode kako posljedica teškog stanja oka tužitelja nije udarac nego to što ima predispoziciju da se tako nešto dogodi, unatoč tome što je iz svih dosadašnjih medicinskih nalaza i mišljenja liječnika jasno kako je lijevo oko tužitelja bilo zdravo do trenutka udarca u oko (nikad nije evidentiran problem, bolovanje i sl. za lijevo oko). Stoga da je jasno da je udarac, koji se dogodio za vrijeme radnog vremena, bio „okidač“ za nastanak navedenih problema te da se udarac nije dogodio tužitelj da možda nikada ne bi ni imao problem na lijevom oku, a to pogotovo obzirom da se u ovom slučaju radi o rijetkoj bolesti koju nije lako prepoznati  pa da je nejasno kako su nalaz i mišljenje koje se koristi kao mjerodavno u predmetnom rješenju donijele osobe koje se ni ne bave oftalmologijom, pogotovo ako se uzme u obzir da ni jedan specijalist oftalmolog u  Republici Hrvatskoj nije prepoznao navedeni sindrom, a sam tužitelj da nije ni bio pregledan što da je u ovoj specifičnoj situaciji svakako nužno. Nadalje se ističe kako su navodi kako plitka ozljeda nije mogla dovesti niti je očekivan takav slijed događaja, a sve obzirom na to da se kod tužitelja radi o rijetkom sindromu kakav vještaci u ovom predmetu zasigurno nikad nisu vidjeli, doneseni bez ikakvog stručnog utemeljenja. U rješenju da piše da je tužitelju 2006. u ZG YAG laserom izvršena irodotomija na oba oka, što da nije točno, nego da je isto urađeno samo na desno oko zbog visokog tlaka koji je tada bio. To da se može provjeriti i pregledom. U to vrijeme tužitelj da nije imao većih problema sa lijevim okom (kao terapija koristile su se kapi i to je bilo sve). Nakon više obrađenih zahvata na tom desnom oku da se oštetila rožnica i da je s vremenom tužitelj izgubio vid u potpunosti na to desno oko te da se stoga može prihvatiti da je gubitak vida na to oko uzrokovan bolešću. No, sa lijevim okom kroz prošlo vrijeme da nije bilo problema u smislu lošeg vida, zahvata ili bilo čega (samo korištenje kapi) do trenutka nezgode na poslu i ozljede oka. Iz navedenog razloga tužitelj da je i danas na BO (bolovanje – ozljeda na radu). To lijevo oko da je isti tren nakon ozljede počelo gubiti vid te da se stanje nije poboljšavalo. Okom da su se u narednom periodu bavili najbolji liječnici, ali stanje da se nije popravljalo, pa da je to oko operirano u inozemstvu, obzirom da se to nije moglo obaviti u Republici Hrvatskoj. U tom trenutku lijevo oko da gubi vid, a na desno da već nekoliko godina tužitelj nije vidio. Stoga smatra da nije bilo ozljede na radu da se ništa ne bi ni dogodilo sa lijevim okom, a to da se u pobijanom rješenju zanemaruje. Tužitelj da na oba oka sad vidi oko 5%.  Tužitelju da je rješenjem utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100% na vid što da je točno i tu činjenicu tužitelj da ne pobija, međutim, da se pobija da je isto na lijevom oku nastalo zbog bolesti. Smatra da bi bilo ispravno da je rješenje doneseno na način da je desno oko zbog bolesti, a lijevo zbog ozljede na radu. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje tuženika poništi.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno  u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe se naime da je vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: ZOSI) utvrdilo da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenja od 100% u smislu članak 61. Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18 i 115/18 – skraćeno: ZOMO) i sukladno Listi oštećenja organizma - Lista I. iz Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj 67/17 i 56/18) nastalo 5. srpnja 2019. zbog bolesti te u bitnome citira  obrazloženje nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka. Vezano uz tužbene navode tuženik ističe da je pribavljeno očitovanje višeg vještaka specijaliste Klasa: 141-06/19-01/6585, Urbroj: 426-04-03/4-19-9 od 11. prosinca 2019. u kojem očitovanju da se navodi da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je tužitelju 2006. dijagnosticiran kronični glaukom na oba oka prema nalazu oftalmologa od 23. kolovoza 2006., da je u otpusnom pismo KB S. m. od 20. listopada 2006. navedeno da je obostrano učinjena YAG laser iridotomija, da je u otpusnom pismu od 18. prosinca 2009. navedeno dg. Glaucoma sec. Oc. Uty., Sy Chandler in obs., St post YAG laser iridotomiam oc. utq. a.a. III (dakle 2006.) pa da stoga ne stoji tužbeni navod da nije izvršena YAG laser iridotomija oba oka 2006., budući da je isto navedeno u priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Nadalje, prema istom očitovanju višeg vještaka specijaliste da se navodi da se u nalazu oftalmologa od 26. ožujka 2018. navodi da je tužitelja prije 4 dana komadić kemijske pogodio u lijevo oko, da se vodi pod dijagnozom glaukom i keratopatije oba oka, da i oftalmolog dr. K. B. u nalazu od 24. svibnja 2018. navodi da je povišen tlak u lijevom oku posljedica postojeće bolesti, a ne traume oka. Stoga da je prema istom očitovanju razvidno da je bolest od koje tužitelj boluje od ranije uzrokovala glaukom oba oka, te da je posljedično oštećenje vida na oba oka uzrokovano bolešću, a ne ozljedom iz 2018., jer da je u podlozi glaukoma genetski poremećaj, što da višekratno navode oftalmolozi u medicinskoj dokumentaciji. Obzirom da prema odredbi članka 61. stavka 2. ZOMO-a pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenja od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, a uzrok tužiteljevog tjelesnog oštećenja da je bolest, to da nema pravne osnove da mu se prizna pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Vezano uz navode tužitelja da mu nije omogućeno  sudjelovanje u prvostupanjskom postupku ističe se da nije povrijeđeno to načelo, jer se u postupku ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja na temelju tjelesnog oštećenja, relevantan činjenica postojanja tjelesnog oštećenja i uzroka nastanak utvrđuje isključivo na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koji obavljaju vještačenje prema posebnim pravilima, odnosno u skladu sa odredbama ZOMO-a i Uredbe o metodologijama vještačenja. Tuženik posebno ističe da je u prvostupanjskom postupku izvršen neposredni  pregled tužitelja te je da je vijeće vještaka donijelo nalaz i mišljenje nakon izvršenog pregleda tužitelja i na temelju cjelokupne medicinske i ostale relevantne dokumentacije. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno te predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije.

U tijeku ovog upravnog spora je svakoj stranci dostavom podnesaka i održavanjem rasprave u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 – dalje: ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Tužitelj je po zamjeniku svog opunomoćenika na ročištu za raspravu održanom dana 14. veljače 2020. ustrajao u svemu kao tijekom spora te predložio pribaviti spis ovog suda pod poslovnim rojem Uslzs-100/19, a koji se vodi radi priznavanja predmetne ozljede kao ozljede na radu.

Tužitelj je osobno naveo da ima pravomoćno rješenja HZZO kojim mu je priznata ozljeda na radu za događaj iz 2018. te da će to rješenje dostaviti u vrlo kratkom roku.

Tuženik je po službenoj osobi ostao kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja a navode tužitelja smatra kontradiktornim i nejasnim. 

Dana 21. veljače 2020. zaprimljen je podnesak tužitelja u kojem se u bitnome navodi da se u predmetu ovoga suda, poslovni broj Uslzs-100/19 radi o priznavanju posljedica ozljede na radu, da su uz priznate (2) šifre kojima je priznata ozljeda na radu (BO), HZZO tražio od obiteljske liječnice tužitelja da dodatno upiše koje su još ozljede vezane za priznati događaj ozljede na radu, da nije točno kako HZZO piše da je tužitelj 21. svibnja 2019. u suradnji sa liječnicom opće prakse zatražio priznavanje posljedica ozljede na radu, to da je samo formalno točno odnosno da je tužitelj formalno i predao zahtjev, ali na traženje HZZO i pritiska na liječnicu obiteljske medicine tužitelja telefonski i mailovima. U rješenju koje se pobija u predmetu Uslzs-100/19 da se stalno spominju priznate i nepriznate šifre, a neke od nepriznatih da su apsolutno povezani sa priznatima. Tako da se npr. priznate: erozija rožice, kontuzija bulbusa, a da se ne priznaju npr. ožiljak i zamućenje rožnice ili bulozna keratopatija (stvaranje mjehurića ili bula na rožnici) što da je u međusobnoj svezi i povezanosti, posebice jer kad se napravila prijava ozljede na radu, da je doktorica u KBC S. napisala što u tom trenutku vidi (pregled da je bio nekoliko sati nakon ozljede). Na osnovu tog prvog nalaza dr. obiteljske medicine tužitelja da je popunila podatke o zahtjevu za ozljedu na radu, da su te dvije šifre tako i priznate kao ozljeda na radu, no, nakon nekoliko dana na narednim pregledima da i dalje postoje problemi sa zamućenjem rožnice, da se stvaraju bule/mjehurići na rožnici, da se poremetio do tada stabilan tlak (glaukom) te da je stanje išlo na gore. Ustrajalo se na saslušanju tužitelja radi pojašnjenja cjelokupne situacije kao i izabrane doktorice tužitelja dr. Ž. P. u svojstvu svjedoka.

Na ročištu za raspravu održanom dana 06. ožujka 2020. tužitelj je po zamjeniku svog opunomoćenika istakao kako mu je pod određenim šiframa već bila priznata ozljeda na radu i to još 05. travnja 2018. te da se upravni spor poslovni broj Uslzs-100/19 vodi radi dodatnih šifri ozljede na radu obzirom kako je tužitelj bio na bolovanju 18 mjeseci prije toga.

Tuženik je po službenoj osobi ostao pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja te ističe da upravni spor koji se vodi protiv tuženika HZZO još nije pravomoćno okončan. Nadalje, s obzirom na tvrdnje da se u sporu Uslzs-100/19 traži mišljenje vještaka oftalmologa ističe da je priznavanje ozljede na radu prije svega pravno a ne medicinsko pitanje jer da je nesporno već utvrđeno i osporenim rješenjem da tužitelj ima oštećenje vida od 100%. Što se tiče prijave o ozljedi na radu odnosno štetnog događaja koji je nastao 22. ožujka 2018. na lokaciji rada tužitelja ….., D. da u istoj stoji pod kontakt način ozljeđivanja dio kemijske olovke je došao u kontakt s okom ozlijeđenog. Kako se dakle govori o kontaktu s jednim okom to da se u svakom slučaju ne bi moglo raditi o gubitku vida na oba oka iz čega da se može zaključiti da se u prvenstvenom smislu ovdje radi o bolesti oka tužitelja.

Tužitelj je potom po zamjeniku svog opunomoćenika istakao kako je iz činjeničnih navoda tužbe jasno kako tužitelj traži da mu se ozljeda na radu prizna samo za lijevo oko, dok da nikada nije ni sporio da je oštećenje na desnom oku nastalo radi bolesti. Međutim, isto tako iz cjelokupnog spisa da je jasno kako je desno oko bilo od ranije bolesno, a da je lijevo ozlijeđeno na radu i da su problem s istim počeli tek kasnije.

U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis i isprave koje prileže istom te spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbi i isprave koje su priložene tom spisu te je izvršen uvid u spis ovoga suda, poslovni broj Uslzs-100/19.

Prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza njegovim saslušanjem, saslušanjem u svojstvu svjedoka doc.dr.sc. M. Z. G. iz Klinike za očne bolesti KBC S. m., dr. Ž. P. (izabrane liječnice tužitelja) kao i za izvođenje dokaza kombiniranim vještačenjem po sudskim vještacima specijalistu oftamologu i vještaku medicine rada, ovaj sud je odbio kao suvišne obzirom da izvođenje navedenih dokaza ne bi rezultiralo donošenjem drugačije odluke te je u skladu s načelom učinkovitosti upravnog spora.   Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu, razvidno je, a što ni među strankama nije sporno, da je              predmetni upravni postupak za utvrđivanje tjelesnog oštećenja pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 11. travnja 2019.

Odredbom članka 61. stavak 1. ZOMO propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Stavkom 2. istog članka propisano je da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti (stavak 2.).Vrste tjelesnih oštećenja i postoci tih oštećenja, na osnovi kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju se posebnim propisom (stavak 3.).

Prema odredbi članka 20. stavak 2. Uredbe, tjelesno oštećenje prema propisima o mirovinskom osiguranju vještači se sukladno Listi oštećenja organizma (u daljnjem tekstu: Lista I) koja je sastavni dio ove Uredbe. Prema stavku 5. istog članka oštećenje organizma postoji kada kod osobe nastane gubitak, bitnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela, mentalno ili intelektualno oštećenje što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje radne sposobnosti. 

              Iz spisa tuženog tijela je razvidno da je povodom zahtjeva tužitelja prvostupanjsko tijelo pribavilo nalaz i mišljenje Vijeća vještaka ZOSI, evidencijski broj vještačenja …. od 05. srpnja 2019. iz kojeg u bitnome proizlazi da je izvršen pregled tužitelja kao i cjelokupne medicinske i druge dokumentacije u spisu te je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji tjelesno oštećenje prema članku 61. ZOMO i Listi oštećenja organizma (dalje LOO) iz Uredbe.

              Temeljem navedenog nalaza i mišljenja prvostupanjskim rješenjem od 23. srpnja 2019. odbijen je zahtjev tužitelja za određivanje postotka tjelesnog oštećenja.

              Tužitelj je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu povodom koje je sukladno odredbi  članka 133. stavak 3. ZOMO tuženik u drugostupanjskom postupku pribavio nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Z., evidencijski broj vještačenja: …. od 14. listopada 2019. Iz ovog nalaza i mišljenja proizlazi da tužitelj prema priloženoj dokumentaciji boluje od glaukoma sa genetskom podlogom, radi čega je višekratno operiran, te je u listopadu 2006. izvršena YAG laser iridotomija na oba oka, 2009. trabelukotomija desnog oka, a 2011. je u L.  postavljen Baerveld Tube Implant u desno oko. Nadalje proizlazi da je u ožujku 2018. u priznatoj ozljedi na radu zadobio kontuziju lijevog oka uz pogoršanje vida, da je pregledan po oftamologu u L. koji je preporučio ugradnju Baerveldt implantant i u lijevo oko, a što je učinjeno u svibnju 2018. Poradi leukoma rožnice desnog oka uz vizus VOD, MRPO; VOS 0,05 da mu je u P. S. dana 26. listopada 2018. učinjen operativni zahvat KPP na desnom oku uz disketno poboljšanje vidne oštrine koja prema nalazu oftamologa od 12. ožujka 2019. iznosi VOD 0,05, VOS 0,05. Vijeće viših vještaka je nalaz i mišljenje Vijeća vještaka ocijenilo nepravilnim obzirom da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje 100% radi vrlo velikog smanjenja vida oba oka prema poglavlju IIB točka 7. LOO od 05. srpnja 2019. te da je uzrok bolest.

              Na temelju navedenog nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka tuženik je osporavanim rješenjem, u kojem citira nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, žalbu tužitelja uvažio, poništio prvostupanjsko rješenje, kod tužitelja utvrdio postojanje tjelesnog oštećenja od 100% koje nastalo 05. srpnja 2019. zbog bolesti te je odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja pozivom na odredbu članka 61. stavak 2. ZOMO.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja tuženika ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

              Ovo stoga što je  Vijeće viših vještaka u svom nalazu i mišljenju od 14. listopada 2019., na kojem je utemeljeno osporavano rješenje te je u istom nalaz i mišljenje u cijelosti citiran, dalo valjane i obrazložene razloge zbog kojih smatra da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje 100% radi vrlo velikog smanjenja vida oba oka prema poglavlju IIB točka 7. LOO od 05. srpnja 2019. te da je uzrok bolest. Naime, iz nalaza i mišljenja, suprotno navodima u tužbi i tijekom ovoga spora, te medicinske dokumentacija koja prileži spisu tuženog tijela jasno proizlazi da tužitelj boluje od glaukoma sa genetskom podlogom, radi čega je višekratno operiran, te mu je u listopadu 2006. izvršena YAG laser iridotomija na oba oka, a ne samo na desnom oku kako to tužitelj tvrdi u tužbi. Stoga se ne mogu kao osnovani prihvatiti navodi tužitelja iz tužbe i tijekom ovoga spora  da nisu točni navodi u osporavanom rješenju da „tužitelju 2006. u ZG YAG laserom izvršena irodotomija na oba oka“, da tužitelj  „u to vrijeme nije imao većih problema sa lijevim okom (kao terapija koristile su se samo kapi i to je bilo sve)“, da „je iz cjelokupnog spisa jasno da je desno oko bilo od ranije bolesno, a da je lijevo ozlijeđeno na radu i da su problem s istim počeli tek kasnije“ kao ni ostale tvrdnje tužitelja u navedenom smislu. U odnosu na tužbene navode da nije bilo ozljede na radu da se ništa ne bi dogodilo sa lijevim okom  te da se to u pobijanom rješenju zanemaruje, za reći je da iz nalaza i  mišljenja Vijeća viših vještaka, obrazloženje kojeg je, koji je kako je i gore navedeno, citirano u osporavanom rješenju tuženika, jasno proizlazi da je Vijeće viših vještaka  pri svojoj ocjeni imalo u vidu da je tužitelj u ožujku 2018. u priznatoj ozljedi na radu zadobio kontuziju lijevog oka te je na temelju toga i cjelokupne medicinske dokumentacije tužitelja zaključilo da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje 100% radi velikog smanjenja vida na oba oka uslijed bolesti. Tužitelj ne spori da je Vijeće viših vještaka pregledalo svu medicinsku u drugu dokumentaciju u spisu. Na ispravnost ocjene Vijeća viših vještaka upućuje i prijava ozljede na radu koju je tužitelj dostavio tijekom ovog spora uz podnesak od 21. veljače 2020. Iz ove prijave na radu  razvidno je da se radi o ozljedi oka, da je tužitelj ozljedu na radu zadobio 22. ožujka 2018., da mu je ozljeda na radu priznata od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje dana 05. travnja 2018., da se radi o lakšoj ozljedi (na stranici 2. prijave ozljede na radu u rubrici pod rednim brojem 27. Težina ozljede) koja je nastala na način da  se kemijska olovka pri pokušaju zatvaranja „razletila-odvojila“ te je dio olovke odskočio u lijevo oko tužitelja.  Za istaći je i to da spisu tuženog tijela prileži pisana izjava tužitelja o ozljedi na radu u kojoj isti navodi, „da se kemijska olovka razletila/odvojila i dijelovi su odskočili u zrak, ali nažalost jedan dio je odletio meni prema licu i došao u kontakt s mojim lijevim okom“ te da je „ipak pogledao u ogledalo u WC-u te primijetio da je oko crveno, suzi i da mi pogled nije čist, ali da se ništa nije zabilo u oko“.

              Nadalje je za istaći da je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio očitovanje višeg vještaka ZOSI, S. u. u Z. od 11. prosinca 2019. vezano za ovaj upravni spor. Iz ovog očitovanja u bitnome proizlazi da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je tužitelju 2006. dijagnosticiran kronični glaukom na oba oka prema nalazu oftalmologa od 23. kolovoza 2006., da je u otpusnom pismo KB S. m. od 20. listopada 2006. navedeno da je obostrano učinjena YAG laser iridotomija, da je u otpusnom pismu od 18. prosinca 2009. navedeno dg. Glaucoma sec. Oc. Uty., Sy Chandler in obs., St post YAG laser iridotomiam oc. utq. a.a. III (dakle 2006.),  da se u nalazu oftalmologa od 26. ožujka 2018. navodi da je tužitelja prije 4 dana komadić kemijske pogodio u lijevo oko, da se vodi pod dijagnozom glaukom i keratopatije oba oka, da i oftalmolog dr. K. B. u nalazu od 24. svibnja 2018.  navodi da je povišen tlak u lijevom oku posljedica postojeće bolesti, a ne traume oka.

              Po prijedlogu tužitelja izvršen je i uvid u spis ovoga suda, poslovni broj: Uslzs-100/19, o čemu je sačinjena službena zabilješka uz koju su priložena rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (od lista 15. do lista 20. spisa) te je u isti spis ponovno izvršen uvid na ročištu za raspravu održanom dana 06. ožujka 2020. Uvidom u navedeni spis utvrđeno je da se vodi upravni spor  po tužbi tužitelja D. V. (ujedno tužitelj u predmetnom sporu) protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, da tužitelj u tom sporu traži poništenje rješenja navedenog tuženika, Klasa: UP/II-502-03/19-01/825, Urbroj: 338-01-06-05-19-03 od 31. listopada 2019. te poništenje rješenja tuženikovog R. u. S., Klasa: UP/I-502-03/19-04/58, Urbroj: 338-17-02-01-19-5 od 29. srpnja 2019., kojim rješenjem se tužitelju dijagnoze „Ožiljak i zamućenje rožnice, nespecificiran“, šifre prema MB-10: (H17.9), „Bulozna keratopatija“ šifre prema MKB-10: (H18.1), „Drugi rožnični edemi“ šifre prema MKB-10: (H18.2) i „Glaukom“ šifre prema MKB-10: (H40) ne priznaju posljedicom ozljede na radu od 22. ožujka 2018.  kao ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Utvrđeno je i to da taj spor  nije pravomoćno okončan te da je raspravnim rješenjem na ročištu za raspravu održanom dana  03. ožujka 2020. prihvaćen prijedlog tužitelja za provođenjem sudskog vještačenja po vještaku specijalisti oftamologu.

              Dakle, iz navedenog jasno proizlazi da tužitelju gore navedene dijagnoze nisu priznate kao posljedica ozljede na radu od 22. ožujka 2018. radi čega je tužitelj i pokrenuo navedeni spor Uslzs-100/19 koji još nije pravomoćno okončan. Stoga, a uzevši u obzir i sve gore izloženo,  navodi tužitelja u tužbi,   podnesku od 21. veljače 2020. te na ročištu za raspravu održanom dana 06. ožujka 2020. koji se odnose na rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, koja tužitelj pobija u gore navedenom sporu  koji se kod ovoga suda vodi pod poslovnim brojem Uslzs-100/19, nisu od utjecaja za drugačije rješenje ove upravne stvari.

              U odnosu na tužbene navode da tužitelj nije pregledan te da mu nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku je za reći da je tužitelj pregledan od strane Vijeća vještaka u prvostupanjskom postupku te da se u konkretnom slučaju relevantne činjenice utvrđuju temeljem medicinske dokumentacije i druge raspoložive dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka ZOSI. Iz istih razloga odbijen je i prijedlog tužitelja da se sasluša u ovom sporu ovo tim prije što je saslušanje tužitelja i njegove izabrane liječnice predloženo, kako proizlazi iz navoda tužbe odnosno iz podneska tužitelja od 21. veljače 2020., radi pojašnjenja cjelokupne situacije u svezi bolovanja tužitelja, nepriznatih posljedica ozljede na radu i sl. u svezi čega se vodi upravni spor pod brojem Uslzs-100/19 koji nije pravomoćno okončan već je, kako je gore navedeno, prihvaćen prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku oftamologu. U svakom slučaju u tom sporu će sud ocijeniti da li je rješenjima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (koja rješenja tužitelj pobija u tom sporu) pravilno odlučeno da se tužitelju gore navedene dijagnoze ne/priznaju posljedicom ozljede na radu iz ožujka 2018.  Stoga, te zbog činjenice da je činjenično stanje, suprotno tužbenim navodima, u dovoljnoj mjeri utvrđeno te da razlozi na kojima tužitelj temelji tužbu u ovom upravom sporu, iz svih gore navedenih razloga, nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, ovaj sud nije smatrao potrebnim izvoditi dokaz saslušanjem svjedokinje doc.dr.sc. M. Z. G. te medicinskim vještačenjem predloženim u tužbi pa su navedeni prijedlozi tužitelja i odbijeni.

Polazeći od svega izloženog, te posebno činjenice da iz medicinske dokumentacija u spisu te  nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka, suprotno navodima tužitelja u tužbi i tijekom ovoga spora, nedvojbeno proizlazi da tužitelj boluje od glaukoma sa genetskom podlogom, da je istom stoga 2006. učinjena YAG laser iridotomija na oba oka, te da je Vijeće viših vještaka, suprotno tužbenim navodima, imalo u vidu priznatu ozljedu na radu iz ožujka 2018.,  a sve kako je to gore pojašnjeno, ovaj sud nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka prihvaća kao vjerodostojan dokaz sačinjen sukladno pravilima struke te skladu s propisanim ovlastima iz ZOMO i Uredbe, uzimajući u obzir svu raspoloživu medicinsku i drugu  dokumentaciju te je taj nalaz i mišljenje, po ocjeni ovoga suda, tuženiku mogao služiti kao valjana osnova za donošenje osporavanog rješenja. Naime sud smatra u dovoljnoj mjeri utvrđenim da je bolest od koje tužitelj boluje od ranije uzrokovala glaukom oba oka, te da je posljedično oštećenje vida na oba oka uzrokovano bolešću, a ne ozljedom iz ožujka 2018..

Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, a suprotno tužbenim navodima, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja tuženika nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari.  Obrazloženje osporavanog rješenja je,  suprotno navodima tužitelja, sačinjeno  sukladno odredbi članka 98. stavak 5.ZUP-a te je isto valjano argumentirano i na zakonu osnovano.

Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je, a kako je osporavano rješenje zakonito, na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora te odlučiti kao pod točkom II. izreke.

 

U Splitu 16. ožujka 2020.

                                                                                                                                            S U D A C

 

                                                                                                                                            Marica Goreta, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka  iste, u tri primjerka, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

DNA:

-tužitelju po opunomoćeniku, uz zapisnik o objavi,

-tuženiku, uz zapisnik o objavi,

-u spis.

 

Rj.:

-spis u kalendar 30 dana

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Helena Papac