Poslovni broj: 89 Pž-5576/2018-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 89 Pž-5576/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Josip Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja D. d.o.o., OIB ..., B., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u R., protiv tuženika G. K., OIB ... K., 2, kojeg zastupa punomoćnik M. T., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. B., A. T. K. i M. T., K., radi naknade štete u iznosu od 73.080,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-131/2018-19 od 20. srpnja 2018., 13. ožujka 2020.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja D. d.o.o. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-131/2018-19 od 20. srpnja 2018.

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tužitelja D. d.o.o. B. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-131/2018-19 od 20. srpnja 2018. u točki II. njegove izreke.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom naknade štete u iznosu od 73.010,01 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 69,99 kn (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju platiti tuženiku i trošak parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kn (točka II. izreke).

Protiv ove presude i točke II. izreke rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu i pobijani dio rješenja preinačiti i podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.887,50 kn.

Tuženik u odgovoru na žalbu poriče žalbene navode, te predlaže žalbu tužitelja odbiti.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora žalbenog postupka je naknada štete zbog povrede ugovorne obveze u iznosu od 73.010,01 kn.

Tužitelj je tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 29. svibnja 2015. zbog povrede ugovorne obveze na temelju postupka javne nabave za knjigovodstveno-računovodstvene usluge za neprofitne udruge na području G. K. u 2013. godini.

Među strankama nije prijeporno da je tuženik 7. siječnja 2013. objavio poziv za javno nadmetanje u otvorenom postupku javne nabave za nabavu knjigovodstveno- računovodstvenih usluga za neprofitne udruge s područja G. K. u 2013. godini, da je tuženik odabrao tužiteljevu ponudu kao najpovoljniju (str. 27. i 28. spisa), da je tužitelj 26. kolovoza 2013. dostavio tuženiku izjavu o produljenju roka valjanosti svoje ponude (str. 35. spisa) čime je sklopljen ugovor o javnoj nabavi po samom zakonu, da je tuženik pozvao neprofitne udruge s područja G. K. dostaviti knjigovodstvenu dokumentaciju za 2013. godinu.

Tužitelj je na temelju činjeničnih navoda tužbe od tuženika potraživao naknadu štete radi povrede ugovorne obveze s osnove izmakle koristi za razdoblje od 1. rujna 2013. do 31. prosinca 2013. (mjesečno u iznosu od po 18.270,00 kn).

Tužitelj podneskom predanim na pripremnom ročištu 18. travnja 2018. mijenja činjenične navode tužbe tako da umjesto izmakle koristi potražuje običnu štete radi povrede ugovorne obveze.

Tužitelj potražuje naknadu štete zbog nabavke informatičke opreme i zapošljavanja dva djelatnika zbog povećanja opsega posla, jer je na temelju ugovora tužitelj trebao pružati knjigovodstveno-računovodstvene usluge za ... udruge.

Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju radi o preinaci tužbe, jer se tužbeni zahtjev temelji na drugoj činjeničnoj osnovi. Naime, iako se radi u oba slučaja o povredi iste ugovorne obveze tužitelj podneskom od 18. travnja 2013. umjesto izmakle koristi sada potražuje običnu štetu koja mu je nastala zbog potrebe povećanja svojih kapacitete za ispunjenje svoje ugovorne obveze.

Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pobijanu presudu i pobijani dio rješenje moguće je ispitati, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

Pogrešno je stajalište tužitelja da je u slučaju osnovanosti prigovora zastare tužbu trebalo odbaciti a ne tužbeni zahtjev odbiti. To stoga što je prigovor zastare materijalno pravni prigovor, pa kada se utvrdi osnovanost istoga tada se tužbeni zahtjev odbija.

Pogrešno je tužiteljevo stajalište da se u konkretnom slučaju ne radi o povredi ugovorne obveze iz ugovora o prometu roba i usluga (članak 228. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) već o povredi ugovora iz ugovora u korist trećeg (članak 337. do 340. ZOO-a), a u kojem slučaju bi trebalo primijeniti opći zastarni rok od pet godina (članak 225. ZOO-a).

Naime, odredbe članaka 337. do 340. ZOO-a kojima se regulira ugovaranje u korist trećeg ne predstavljanju odredbe o posebnoj vrsti ugovora već reguliraju ugovornu odredbu koju je moguće dodati bilo kojem ugovoru.

Prema tome, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru iz prometa roba i usluga, kojim je regulirano da međusobne tražbine učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine (članak 228. ZOO-a), a zbog čega zastara za štetu radi povrede ugovorne obveze iz predmetnog ugovora je tri godine (članak 230. stavak 3. ZOO-a).

Tužitelj je informatičku opremu kupio u 2013. godini, a zadnju plaću za dva novozaposlena djelatnika kojima je dao poslovno uvjetovani otkaz, isplatio u siječnju 2014.

S obzirom da je zadnja šteta tužitelju nastala u siječnju 2014., te da je tužitelj preinačio tužbu 18. travnja 2018., nakon proteka tri godine od nastanka svake pojedine štete pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 230. stavka 3. u vezi s odredbom članka 228. stavka 1. ZOO-a kada je tužbeni zahtjev odbio.

Na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i po visini, pa je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U pobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke ostalo je neizmijenjeno (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

Zagreb, 13. ožujka 2020.

Sudac

Josip Turkalj