1              Poslovni broj Gž-876/2018-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-876/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, po sucu Dragi Grubeši, u pravnoj stvari tužitelja stečajna masa organizacije … – …, OIB …, zastupanog po stečajnom upravitelju I.P., protiv tuženika Udruga … iz K., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica S.M.B., odvjetnica iz …, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku br. P-339/2017-16 od 28. studenog 2017., 13. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku br. P-339/2017-16 od 28. studenog 2017. u pobijanom dosuđujućem dijelu, kao i u odluci o trošku (toč. I/ i II/ izreke).

 

              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I/ Nalaže se tuženiku Udruzi … iz K., da tužitelju Organizaciji … - …, plati iznos od 8.571,13 EUR u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zateznim kamatama koje teku od ..., kao dana podnošenja tužbe, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih  poena do ..., a od ... za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 14.000,00 kn u roku od 15 dana.

 

III/ S preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, vezano za naknadu parničnog troška, tužitelj se odbija kao neosnovanim."

 

Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13.) – dalje: ZPP, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i dosudi trošak žalbe.

 

Nasuprot žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda sadržava valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire u žalbi, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Prvostupanjski sud je rješenjem br. … od ... prekinuo parnični postupak zbog otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem (rješenje … br. … od ...) sukladno odredbi čl. 212. st. 1. toč. 4. ZPP i pozvao stečajnog upravitelja tužitelja da preuzme postupak. Nakon toga, prvostupanjski sud je ... donio rješenje o nastavku postupka. Stečajni upravitelj je podneskom od ... preuzeo parnični postupak za stečajnu masu (čl. 133. Stečajnog zakona – NN br. 71/15.).

 

              Čl. 34.b. st. 5. ZPP propisano je: sporove u kojima je stranka osoba nad kojom je otvoren stečajni postupak bez obzira na svojstvo druge stranke te sve sporove u povodu stečaja, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom zakonu uvijek sudi Općinski sud (čl. 35. st. 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda. Sporovi koji su pokrenuti prije nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečaja dovršit će se pred sudovima pred kojima su pokrenuti.

 

              Pravne posljedice stečajnog postupka br. ... sukladno čl. 158. SZ nastupile su ..., a tužba je podnesena ... Dakle, kako je parnični postupak pokrenut prije nastupanja pravnih posljedica stečajnog postupka, ne prihvaćaju se žalbeni navodi tuženika da je za vođenje parničnog postupka stvarno nadležan Trgovački sud u ...

 

              U iscrpno provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, Uredom za financiranje i ulaganje EU projekta zaključio Grant ugovor za provođenje projekta pod imenom … ..., te Dodatak II istome, kao i da je tužitelj s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje Područna služba …, Udrugom … (tuženik) i Pučkim otvorenim učilištem ... zaključio Partnerski ugovor kojim su regulirana prava i obveze između ugovornih strana u provedbi Projekta … koje je financirala Europska unija. Partnerskim ugovorom od ... utvrđena su prava i obveze ugovornih stranaka, a prema odredbama čl. 6. istog nositelji Projekta i partneri su obvezni izvršavati aktivnosti koje su definirane projektom …, te sredstva koristiti u skladu odobrenim proračunom.

 

              U čl. 2. citiranog članka utvrđeno je da su nositelj Projekta i partneri u provedbi projekta obvezni se pridržavati ugovora između nositelja projekta i Europske unije br. … s datumom ..., provedbenog paketa, te odredbi Partnerskog ugovora.

 

              Ova činjenična utvrđenja u cijelosti prihvaća pravilnim ovaj sud.

 

              Nastavno, prihvaćaju se pravilnim činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda da je ukupna vrijednost projekta financirana iz sredstava Europske unije iznosila 78.693,00 EUR, da je tužitelj imao status nositelja projekta, a tuženik status partnera, kao i da je tužitelj kao nositelj projekta isplatio tuženiku kao partneru 23.345,18 EUR (172.745,36 kn) 21. ožujka 2011.

 

              Nastavno, prihvaćaju se i utvrđenja da je Hrvatski zavod za zapošljavanje – Ured za financiranje i ugovaranje EU projekata utvrdio po odobrenju završnog izvještaja i obavijesti o dugu (...) da se tuženiku prema općim uvjetima ugovora ne priznaju troškovi u provođenju projekta u ukupnom iznosu od 13.774,05 EUR (čl. 14.1., čl. 14.2., čl. 1.3. opći uvjeta ugovora Grant).

 

              Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da za odluku o osnovanosti zahtjeva nije od značaja što tuženiku nije dostavljen Grant ugovor, jer su se u čl. 6. Partnerskog ugovora Nositelj projekta i partneri obvezali pri provedbi projekta pridržavati se Ugovora između nositelja projekta i Europske komisije br. … zaključenog ..., provedbenog paketa te odredbi Partnerskog ugovora.

 

              Tužitelj je u svojstvu korisnika zaključio Grant ugovor s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje – Uredom za financiranje i ugovaranje EU projekata (ugovorno tijelo).

 

              Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se na tužitelja, kao i na tuženika primjenjuje odredba Grant ugovora, te dodatak II Ugovora – opći uvjeti o dodjeli bespovratnih sredstava za vanjske projekte koji su sufinancirani iz fondova Europske Unije, pa tako i odredba čl. 14. opći uvjeta – dozvoljeni troškovi koji odgovaraju kriterijima za sufinanciranja.

 

              Dozvoljeni troškovi su ostvarivi troškovi koje je prouzrokovao sam korisnik bespovratnih sredstava koje zadovoljava kriterije propisane u čl. 14.1. do 14. toč. 6. opći uvjeta iz Dodatka II ugovora.

 

              Nositelji projekta i partneri su obvezni izvršavati aktivnosti koje su definirane projektom "Partnerstvom do posla", te sredstva koristiti u skladu s odobrenim proračunom (čl. 6. st. 1. Partnerskog ugovora). 

 

              Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik nenamjenski utrošio 8.751,13 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, da je tužitelj pozvao tuženika da ugovaratelju posla vrati ovaj iznos, zatim da je tužitelj platio za tuženika nenamjenski utrošena sredstva razliku između doznačenih sredstava od 23.348,18 EUR i nepriznatih troškova od 14.774,05 EUR (8.751,13 EUR).

 

              Tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta (čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima – NN br. 35/05., 41/08.).

 

              Kada je nositelj projekta platio ono što je bio dužan vratiti tuženik kao ugovorna strana iz Partnerskog ugovora, tužitelj ima pravo na vraćanje od tuženika nenamjenski utrošena sredstva u provođenju projekta …, jer je tužitelj vratio sredstvo ugovornom tijelu i to svoj udio od 5.798,08 EUR, te i udio koji pada na tuženika, da bi izbjegao prisilu od ugovornog tijela (Hrvatski zavod za zapošljavanje).

 

              Tuženik je postao nepošten stjecaoc najkasnije od dana podnošenja tužbe, pa tužitelju pripada od dana podnošenja tužbe pravo i na isplatu zateznih kamata (čl. 1115. ZOO).

 

              Odluka o trošku je zakonita i ispravna (čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP i Važeća odvjetnička tarifa).

 

              Odluka o trošku žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP.

              Temeljem čl. 368. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci odluke.

 

              U nepobijanom odbijajućem dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (toč. III).

 

 

Osijek, 13. ožujka 2020.

 

 

                                                                                                  Sudac

                                                                                                  Drago Grubeša,v.r.