Broj: Rev 958/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B., trgovina i usluge d.d. S., kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u S., protiv tuženika D. T. iz V., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S., radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-658/10 od 1. rujna 2011., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-6/05 od 10. svibnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvoga stupnja obvezan je tuženik dopustiti namirenje tražbine tužitelja u iznosu 653.816,26 kn sa zateznom kamatom od 12. lipnja 2004. do isplate i to sudskom prodajom založene stvari – nekretnine u vlasništvu tuženika, zgrade sagrađene na dijelu čest. zem. 715/3 1. zk. tijelo upisano u zk. ul. 1305 k.o. V. i to prizemlja jednog poslovnog prostora ukupne neto površine 113,93 m2, označenog narančastom bojom i oznakom ...; prizemlja jednog poslovnog prostora ukupne neto površine 36,04 m2, označenog zelenom bojom i oznakom ... i jednog poslovnog prostora na katu ukupne površine od 122,50 m2 označenog plavom bojom i oznakom ... Ujedno je tuženik obvezan tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 60.683,19 kn (toč. I.). Za više zatraženo do iznosa 759.322,56 kn tužbeni zahtjev je odbijen (toč. II.).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim je tuženik obvezan dopustiti namirenje tražbine tužitelja u iznosu 653.816,26 kn sa pripadajućom zateznom kamatom i to sudskom prodajom založene stvari – nekretnine u vlasništvu tuženika kako je to pobliže opisano u točki I. 1. izreke pobijane prvostupanjske odluke.

 

Pod točkom II. izreke drugostupanjske presude djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za više zatraženo, a do iznosa 759.322,56 kn te je suđeno:

 

"Nalaže se tuženiku dopustiti namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 105.506,30 kn sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 17. prosinca 2004. godine do isplate i to sudskom prodajom založene stvari – nekretnine u vlasništvu tuženika; dok se za više zatraženu zateznu kamatu od 21. travnja do 16. prosinca 2004. godine tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."

 

Točkom III. izreke drugostupanjske presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka iznosu od 79.234,29 kn.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP), navodeći da istu podnosi zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se revizija prihvati i da se nižestupanjske presude preinače na način da se odbaci tužba tužitelja kao nedopuštena, odnosno tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan, te da se tužitelja obveže na naknadu troškova postupka. Tuženik ujedno traži i naknadu troškova revizijskog postupka.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Naime, pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoje proturječnosti između razloga presuda i isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu.

 

Isto tako nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP. Kod toga valja naglasiti da je ocjena provedenih dokaza pridržana za prvostupanjski sud, pa time što je drugostupanjski sud prihvatio ocjenu provedenih dokaza po prvostupanjskom sudu nije počinio navedenu bitnu povredu, budući se ocjena provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Osim toga, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, koju tužitelj također opisno ističe u reviziji, jer je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su bili odlučni za presuđenje.

 

Predmet spora u konkretnom slučaju jest zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku da trpi namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 759.322,56 kn sudskom prodajom založene stvari –nekretnine u vlasništvu tuženika, koje su pobliže navedene u izreci prvostupanjske presude, a sve na ime utvrđenog manjka u radu trgovačke radnje M. V., T., vlasništvo supruge tuženika, time da je tuženik hipotekarni dužnik (vlasnik nekretnina čija se sudska prodaja u ovom predmetu zahtijeva).

 

              U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su tužitelj, N. T. vlasnica trgovačke radnje " M." i D. T. kao založni dužnik sklopili 15. prosinca 1998. Ugovor o franšizi broj ..., te da je, među ostalim, ugovoreno osiguranje tražbine tužitelja naspram obrta i to hipotekom na nekretninama tuženika,

 

- da je tužitelj 16. travnja 2004. postavio zaštitara u spomenutoj trgovini,

 

- da je Izvješćem o popisu robe od 19. travnja 2004. utvrđen manjak u iznosu od 593.190,00 kn a ponovnim popisom od 17. prosinca 2004. još i daljnji iznos od 105.506,30 kn,

 

- da je izvansudskom nagodbom od 21. travnja 2004. usuglašena činjenica o visini manjka robe u iznosu od 593,190,00 kn, zbog nepolaganja utrška na žiro račun tužitelja u iznosu od 60.626, 26 kn, a dodatkom od 12. svibnja 2004. tuženik se obvezao vratiti dug do 11. lipnja 2004.,

 

Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi su prihvatili zahtjev tužitelja, osim u neznatnom dijelu glede sporedne tražbine (kamata).

 

Tuženik u reviziji izričito ukazuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP, a što bi značilo da je u ovom parničnom predmetu odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica, ili o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, ili o kojemu je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe.

 

Kod toga tuženik smatra da Ugovor br. 902/98 i Aneks Ugovora, koji su solemnizirani imaju svojstvo ovršne isprave, jer je na temelju tih isprava uknjiženo založno pravo u zk. ul. 1305 k.o. V.

 

Prema shvaćanju revizijskog suda navedena bitna povreda nije počinjena, jer o zahtjevu koji je postavljen u ovom parničnom predmetu, da je tuženik kao založni dužnik dužan trpjeti namirenje tražbine koju tužitelj ima prema obrtu – supruge tuženika i to sudskom javnom prodajom nekretnina u vlasništvu tuženika, sve radi namirenja tražbine tužitelja, nije pravomoćno presuđeno,  niti je o tom zahtjevu zaključena sudska nagodba, a niti pak glede tog zahtjeva teče druga parnica.

 

Revizijski navodi se u suštini svode na prigovor postojanja pravnog interesa tužitelja  u konkretnom slučaju, obzirom su nižestupanjski sudovi temeljili svoje odluke na Izvansudskoj nagodbi stranaka , a koja je ujedno i ovršna isprava, a na temelju koje je tužitelj upisao založno pravo – hipoteku.

 

Za odgovoriti je revidentu da je navedeni prigovor odnosno pitanje pravnog interesa mogao isticati u ranijoj fazi postupka, pred prvostupanjskim sudom, a ne kako to revident u reviziji i sam navodi u žalbenoj odnosno revizijskoj fazi postupka, kada to više nije dopušteno.

 

              Tužitelj u reviziji iznosi i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Obzirom na utvrđenja odnosno činjenicu da založna tražbina nije o dospijeću ispunjena nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili odredbu čl. 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZVDSP).

 

Isto tako pravilno je nižestupanjski sud obrazložio neosnovanost prigovora zastare, navodeći da su dužnik i tuženik izvansudskom nagodbom od 21. travnja 2004. na kojoj su ovjerili potpise kod javnog bilježnika, priznali dugovanje, pa kako kamata teče od 12.lipnja 2004. na iznos od 593.190,00 kn i iznos 60.626,26 kn, to prigovor zastare u odnosu na navedeni dio potraživanja nije osnovan. 

 

Pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je drugostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev i za daljnji iznos 105.506,30 kn, a glede kojeg iznosa je utvrđeno postojanje manjka Izvješćem o popisu robe od 17. prosinca 2004. U tom dijelu je u postupku utvrđeno da je i ta roba naručena i isporučena od strane tužitelja, te je izdan račun, a sporni iznos tužitelju nije plaćen.

 

              Stoga nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 17. lipnja 2015.