- 1 -              II Kž 110/2020-4

Broj: II Kž 110/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene S. M., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 24. veljače 2020. broj Kov-4/2020-5, o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. ožujka 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba okrivljene S. M. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljene S. M., zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11., na temelju članka 98. stavaka 1. i 6. u vezi članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 - dalje: ZKP/08.), protiv okrivljene S. M. produljena je primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 8. ZKP/08. u vidu privremenog oduzimanja vozačke dozvole za upravljanje motornim vozilima AM, B, F, I i G kategorije opisane u izreci prvostupanjskog rješenja. Okrivljenica je dalje upozorena da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere opreza ona zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okrivljena S. M., po branitelju, odvjetniku J. P., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine odnosno preinači na način da se ukine predmetna mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja žaliteljica opširnim žalbenim navodima osporava osnovanost sumnje da je počinila terećeno joj kazneno djelo. Tako u žalbi reproducira i analizira sadržaj određenih dokaza, koji, po stavu žalbe, opovrgavaju vjerojatnost da je počinjeno kazneno djelo. Međutim, kod činjenice da su i dalje aktualni dokazi koji potkrepljuju osnovanu sumnju o odvijanju inkriminiranog događaja na način opisan u optužnici, ovakva analiza dokaza i zaključivanje o obilježjima kaznenog djela nadmašuju ono razmatranje činjenica koje je potrebno za odluku o istražnom zatvoru. Stoga su neutemeljeni žalbeni navodi usmjereni na pobijanje osnovane sumnje, odnosno općeg uvjeta za primjenu istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., odnosno mjere opreza kao njegove svrhovite zamjene.

Suprotno daljnjim žalbenim navodima, ostvarene su one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. da će okrivljenica nastaviti s činjenjem sličnih ili istovrsnih kaznenih djela. Naime, okrivljenica se tereti da bi upravljala motornim vozilom na način da je kršila odredbe Zakona o sigurnosti na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11. - pročišćeni tekst, 80/13., 158/13. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14. i 64/15.) koje se odnose, među ostalim, na konzumaciju alkohola, tako da je vozila pod utjecajem alkohola s koncentracijom od najmanje 2,20 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, te izazvala prometnu nezgodu u kojoj je smrtno stradala jedna osoba. Osim toga, okrivljenica je kažnjavana presudom Prekršajnog suda u Čakovcu broj Pp P-386/17-6 od 27. travnja 2018., pored ostalog, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama  („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11. - pročišćeni tekst, 80/13., 158/13. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14. i 64/15.). Tada joj je izrečena novčana kazna i zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca.

Prema tome, vožnja pod utjecajem alkohola inkriminirane zgode, unatoč ranijoj prekršajnoj kažnjavanosti okrivljenice zbog sličnog ponašanja, pokazuje njezinu ustrajnost u krajnjoj neodgovornosti prema drugim sudionicima u cestovnom prometu. Stoga je prema okrivljenici nužno primijeniti mjeru koja će je u tome onemogućiti, pri čemu se mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 8. ZKP/08. u vidu privremenog oduzimanja vozačke dozvole ukazuje kao prikladna i primjerena.

Kod takvog stanja stvari nisu od utjecaja žalbeni argumenti da će za mjesec dana nastupiti rehabilitacija prekršajne presude i da je okrivljenica samohrana majka dvojice školaraca te da skrbi o bolesnoj majci. Naime, ove okolnosti po svom značaju i utjecaju nisu takve da bi dovele u pitanje stav o opasnosti od ponavljanja djela, odnosno stav o opasnosti za druge sudionike u cestovnom prometu koju bi predstavljala vožnja okrivljenice.

Žalba se poziva na načelo razmjernosti navodeći da je isto ugroženo time što mjera opreza traje godinu i pol dana koje trajanje ne bi bilo opravdano pod pretpostavkom da je ista zamijenjena istražnim zatvorom. Niti taj žalbeni prigovor nije utemeljen, budući da žaliteljica propušta uzeti u obzir da je Izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku objavljenim u „Narodnim novinamaˮ broj 126/19 od 24. prosinca 2019. dodan članak 98.a, koji trajanje mjera opreza odvaja od rokova trajanja istražnog zatvora tako što propisuje da, u slučaju isteka rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08., sud može rješenjem odrediti mjere opreza i kao samostalne mjere opreza. Budući da nema zapreke za primjenu mjera opreza nakon isteka rokova trajanja istražnog zatvora, ne može se raditi niti o povredi načela razmjernosti na koju se žalba poziva.

Ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Budući da žalbenim navodima okrivljene S. M. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. ožujka 2020.