Broj: Rev 2379/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. S. iz Švicarske, N., kojeg zastupaju punomoćnice K. G. i D. K., odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz R., protiv tuženika: 1. I. z. d.o.o. B., kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u R., 2. T. d.d. R., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva V., J.₁, Š., S., J.₂ & J.₃ iz R., 3. M. d.o.o. iz R., kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u R. i 4. T. F.-F. d.o.o. K., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva V., J.₁, Š., S., J.₂ & J.₃ iz R., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-4056/08 od 16. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3156/03 od 18. ožujka 2008. u toč. I. izreke, u sjednici održanoj 1. srpnja 2015.,

p r e s u d i o   j e

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu troška odgovora na reviziju tužitelja.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuju se ništavim slijedeći ugovori:

- ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između trgovačkog društva I. z. d.o.o. B. i trgovačkog društva T. R. d.d. od 24. prosinca 1997.g.

- ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između trgovačkog društva I. z. d.o.o. B. i trgovačkog društva M. d.o.o. R. od 01. prosinca 1997.g.

- ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između trgovačkog društva I. z. d.o.o. B. i trgovačkog društva T. F.-F. d.o.o. K.

- te navedeni ugovori ne proizvode nikakav pravni učinak, a sve po njemu poduzete radnje su ništave

2. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja na nekretninama koje su predmet ovih ugovora pod točkom 1.:

- brisanjem prava vlasništva trgovačkog društva T. d.d. R. na k.č.br. 1549/4, 1549/6, 1549/10, 1549/2, 1548/5 sve upisane u z.k.ul. 177, na k.č.br. 1574/2, 1574/55, 1574/58, 1574/15, 1574/15, 1574/59, 1574/60 sve upisane u z.k.ul. 1302, na k.č.br. 1574/2 upisana u z.k.ul. 1427, na k.č.br. 1544/3 upisana u z.k.ul. 1230, na k.č.br. 1544/4 upisana u z.k.ul. 1133, na k.č.br. 1574/8 upisana u z.k.ul. 1836 sve K.O. K., te upisom prava vlasništva u korist I. z. d.o.o. B.

- brisanjem prava vlasništva trgovačkog društva M. d.o.o. R. na k.č.br. 1574/80 upisana u z.k.ul. 1302 K.O. K., te upisom prava vlasništva u korist I. z. d.o.o. B.,

- brisanjem prava vlasništva trgovačkog društva T. F.-F. d.o.o. K. na k.č.br. 2395/13 i k.č.br. 2395/14 K.O. K., te upisom prava vlasništva u korist I. z. d.o.o. B.

3. Tuženici su solidarno dužni tužitelju naknaditi prouzročene parnične troškove u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Tužitelj je dužan naknaditi parnični trošak prvotuženiku u iznosu od 138.470,00 kuna, drugotuženiku i četvrtotuženiku ukupno iznos od 106.018,00 kuna i trećetuženiku iznos od 183.610,00 kuna, sve u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke, dok je drugostupanjskim rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda u toč. II. izreke i u tom je dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. te st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) bez navođenja zakonom predviđenih revizijskih razloga. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju te preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se prihvati žalba tužitelja i ukine prvostupanjska presuda u toč. I. izreke. Tužitelj je popisao trošak revizije.

U odgovoru na reviziju tužitelja prvotuženik je predložio reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu. Prvotuženik je zatražio trošak sastava odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

U ovom predmetu protiv drugostupanjske presude je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP (redovna revizija).

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovoga Zakona.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ništavim ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između prvotuženika i drugotuženika 24. prosinca 1997., ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između prvotuženika i trećetuženika 1. prosinca 1997., ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između prvotuženika i četvrtotuženika, te da navedeni ugovori ne proizvode nikakav pravni učinak, a da su sve po njemu poduzete radnje ništave, kao i zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja time da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci na nekretninama koje su predmet ugovora pobliže opisanih u toč. I. izreke brisanje prava vlasništva drugo, treće i četvrtotuženika i upis tih nekretnina u korist prvotuženika.

Nižestupanjski sudovi, polazeći od utvrđenja da je prvotuženik vlasnik nekretnina koje su predmet kupoprodaje, kao i da je u vrijeme sklapanja kupoprodajnih ugovora bio upisan u trgovačkom registru kao pravna osoba, zaključuju da je prvotuženik – trgovačko društvo I. z. d.o.o. ovlašten raspolagati nekretninama bez javnog natječaja jer se odredba čl. 391. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZV) ne odnosi na njega već isključivo na raspolaganje nekretninama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave (općina, gradova i županija), kao i da je bez značaja za primjenu te odredbe tko je suosnivač tog trgovačkog društva. Nadalje, nižestupanjski sudovi navode da se Uredba o nabavi robe i usluga („Narodne novine“, broj: 33/97) primjenjuje na stjecanje robe i usluga, a ne na otuđenje, pa da prvotuženik kod otuđenja nekretnina iz kupoprodajnih ugovora nije trebao postupati u skladu s tim odredbama.

Dakle, zaključak je nižestupanjskih sudova da je nekretninama raspolagalo trgovačko društvo (prvotuženik), a ne jedinica lokalne samouprave, kao i da ne postoji zakonska zabrana koja bi ograničavala slobodan promet nekretnina ni propisivala najnižu tržnu cijenu po kojoj trgovačka društva mogu odnosno moraju raspolagati nekretninama. Zbog toga da je pogrešno pozivanje tužitelja na ništavost kupoprodajnih ugovora (čl. 103. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO).

Slijedom izloženog nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništavosti ugovora o kupoprodaji, a posljedično tome i za brisanjem uknjiženog prava vlasništva na temelju predmetnih ugovora.

U reviziji tužitelj u osnovi ponavlja navode iz žalbe, međutim ovaj sud prihvaća razloge drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća, dok prema stavku 2. navedene zakonske odredbe u slučaju iz stavka 1. ovog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

Obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojoj bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u toč. I. izreke.

Odbijen je zahtjev prvotuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna – čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP (toč. II. izreke).

Zagreb, 1. srpnja 2015.