1                            Poslovni broj: 31 Gž R-707/2019-2

 

Poslovni broj: 31 Gž R-707/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Svjetlani Vidović, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz S., OIB  ..., zastupana po punomoćniku Z. K., odvjetniku u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB ..., zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 10 Pr-1055/2019-12 od 26. srpnja 2019., dana 12. ožujka 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana, te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 10 Pr-1055/2019-12 od 26. srpnja 2019.

 

II. Odbija se zahtjev tužene za nadoknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj isplatiti tužiteljici po osnovi naknade štete za nabavu građanskih odjela - odjeće i obuće za 2013., 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu iznos od 18.978,69 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, čiji tijek i stopa su specificirani u pobijanoj presudi (točka I. izreke). Naloženo je tuženoj naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kuna, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate (točka II. izreke).

 

Protiv ove presude žali se tužena, pobijajući ju zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje ZPP), koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), uz prijedlog da se presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode tužene.

 

Žalba tužene nije osnovana.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za građansko odijelo za 2013., 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu.

 

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da je tužiteljica radila policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, imajući u vidu odredbe članka 3. stavak 1. i članka 13. stavak 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj 76/09 i 92/14; dalje: ZPPO), članka 15. stavak 1. i članka 28. stavak 1., 2., 4. i 5.  Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11; dalje: ZP), te članka 1., članka 2. i članka 3. stavak 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine", broj 64/11; dalje: Pravilnik).

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

 

- da iz Rješenja RH MUP od 21. prosinca 2012. proizlazi da je tužiteljica kao policijska službenica Ministarstva unutarnjih poslova raspoređena u Ravnateljstvo policije, Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V.;

- da iz stranačkog iskaza tužiteljice proizlazi da radi u uredu i u laboratoriju, budući je samostalni vještak za tekstilna vlakna, zatim da povremeno odlazi na sudske rasprave, ali i da sudjeluje na očevidima na licu događaja kaznenog dijela, s time da ima policijske ovlasti, budući može ulaziti u tuđi dom, vršiti preglede osoba, predmeta i prometnih sredstava, a ima ovlasti prikupljanja, obrade i pohrane podataka, s time da posao obavlja u građanskom odijelu.

 

U ovoj fazi postupka sporno je činjenica je li tužiteljica obavljala policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, slijedom čega joj, sukladno odredbi članka 3. stavak 1. ZPPO, pripada pravo na naknadu za građansko odijelo.

 

Ovdje valja napomenuti da nije propisano u kojem obimu djelatnik policije mora primjenjivati policijske ovlasti kako bi ostvario pravo na građansko odijelo, s time da je odredbom članka 15. stavak 1. ZP-a određeno da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz tog Zakona, te im je zajamčena ravnopravnost.

 

Suprotno žalbenim navodima, pravilna su utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

Naime, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica policijski službenik samostalni vještak, da obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu, da joj nije isplaćena naknada za građansko odijelo za 2013., 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018.godinu, s time da nije sporna visina zahtjeva.

 

Odredbom članka 28. stavak 4. ZP određeno je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu.

 

Iz stranačkog iskaza tužiteljice u dijelu u kojem je opisivala poslove koje obavlja proizlazi da obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti. Odredbom članka 3. stavak 1. ZPPO propisani su policijski poslovi, a među ostalima to su i poslovi sprječavanja kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, s time da stavak 2. istog članka propisuje da se policijski poslovi obavljaju primjenom policijskih ovlasti, dok su prema odredbi članka 13. stavak 1. ZPPO policijske ovlasti među ostalim, i prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka.

 

Pravilnikom je propisano da policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu ima pravo na građansko odijelo jedanput godišnje kada nije zadužio odoru i na poslu je proveo više od 6 mjeseci, a što je ovdje ispunjeno.

 

Slijedom navedenog, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud je prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo, te je njegova odluka argumentirana i zasnovana na zakonu.

 

Odluka o parničnom trošku je pravilno i zakonito odmjerena, sukladno odredbama članka 154. i 164. ZPP-a.

 

Slijedom svega navedenoga, temeljem odredbe čl. 368. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci pod I.

 

Temeljem odredbe čl. 166. ZPP-a ovaj sud je dužan odlučiti o troškovima žalbenog postupka. Obzirom da tužena nije uspjela u žalbenom postupku, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, to joj niti ne pripada pravo na nadoknadu troška žalbenog postupka, odnosno odlučio je kao u izreci pod II.

 

U Splitu, 12. ožujka 2020.