Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj Gž R-311/2018-2
Republika Hrvatska Županijski sud u Osijeku Osijek, Europska avenija 7
|
||
|
Poslovni broj Gž R-311/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda dr.sc. Sanje Zagrajski, kao predsjednika vijeća, Marijane Žigić, kao suca izvjestitelja i Snježane Androš, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja D. d.d. u stečaju, S., OIB …, koga zastupa punomoćnik V.S., odvjetnik u S., protiv tuženika M.J., koga zastupa punomoćnik B.B., odvjetnik u S., radi utvrđenja nepostojanja tražbine, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Splitu od 1. lipnja 2018., broj Pr-284/13, u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2020.
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu od 1. lipnja 2018., broj Pr-284/13, u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen (toč. I. i dio toč. II. izreke), kao i u odluci o troškovima postupka (toč. III. izreke).
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Utvrđuje se osnovanim osporavanje tužitelja D. d.d. u stečaju iz S..
II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju po tražbini tuženika u iznosu od ukupno 285.290,85 kn., dok se za iznos od 19.653,19 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 31.250,00 kuna."
Protiv te presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen (toč. I., dio toč. II. i toč. III. izreke) žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak, uključio i trošak žalbe, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Tuženik u žalbi ističe da je izreka pobijane presude nerazumljiva a zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, nadalje ističe i postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP jer je tužitelja kao pravnu osobu zastupala osoba koja nema položen pravosudni ispit.
Nadalje, tuženik u žalbi ističe da je pobijana presuda u cijelosti neosnovana i zbog toga što je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno propise Republike Hrvatske, iako je u konkretnom slučaju trebao primijeniti materijalno pravo Republike Slovenije, jer se radi o sporu iz radnih odnosa za rješavanje kojeg spora je, a s obzirom da je tuženik svoj rad ostvario na teritoriju Republike Slovenije, mjerodavno pravo Republike Slovenije.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba nije osnovana.
Suprotno žalbenim navodima, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da je prvostupanjski sud dao razloge o odlučnim činjenicama, a koji nisu nejasni niti proturječni, te se pobijana presuda može ispitati, a i izreka presude je razumljiva.
Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na postojanje kojih povreda pazi po službenoj dužnosti, a u odnosu na žalbene navode tuženika da je tužitelja kao pravnu osobu zastupala osoba protivno čl. 91. ZPP, odnosno da ta osoba nije imala položen pravosudni ispit, navodi se da se na te navode može pozvati samo stranka koje se ti nedostatci tiču, posebice u situaciji kad je tužitelj skoro u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom.
Predmet spora je tužba na utvrđenje da je osnovano osporavanje tražbine tuženika kao stečajnog vjerovnika, i to tražbine do iznosa od 304.944,04 kn, a koju tražbinu je tuženik kao stečajni vjerovnik prijavio u stečajnom postupku koji je otvoren nad tužiteljem kao stečajnim dužnikom, i koju tražbinu je stečajni upravitelj tužitelja osporio.
Uvodno valja istaknuti da se osporena tražbina temelji na ovršnoj ispravi (pravomoćnoj presudi suda Republike Slovenije), te da je na pokretanje ovog postupka (parnice) tužitelj upućen rješenjem Visokog trgovačkog suda RH od …, a pred kojim sudom je u tijeku stečajni postupak nad tužiteljem kao stečajnim dužnikom i u kojem postupku je stečajni upravitelj tužitelja tražbinu tuženika kao stečajnog vjerovnika osporio.
Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev djelomično prihvaća (toč. I. i dio toč. II. izreke presude), a nakon što je utvrdio da se u konkretnom slučaju kao mjerodavno pravo treba primijeniti materijalno pravo Republike Hrvatske, te nakon što je na temelju nalaza i mišljenja vještaka D.K. utvrđeno da je osnovano osporavanje tražbine tuženika do iznosa od 285.290,85 kn, a koji vještak je kao mjerodavno pravo a prilikom izrade nalaza i mišljenja primijenio materijalno pravo RH.
Takav zaključak i utvrđenje prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je isti rezultat pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju, i na koje činjenično stanje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
Naime, u konkretnom slučaju za ocjenu primjene mjerodavnog materijalnog prava od značaja su odredbe Uredbe vijeća (EZ) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. u stečajnom postupku (dalje: Uredba o stečaju), kojom Uredbom su u čl. 4. st. 1. utvrđena pravila o primjenjivom pravu tj. pravu države na čijem području su stečajni postupci pokrenuti, te koja državi članici na čijem području je stečajni postupak pokrenut daje međunarodnu nadležnost za razmatranje i rješavanje tužbi koje izravno proizlaze iz tog postupka ili su s njim tijesno povezane (čl. 3. st. 1. Uredbe).
Kako se u konkretnom slučaju radi o tužbi koja izravno proizlazi iz stečajnog postupka i s njim je tijesno povezana, za rješavanje ovog spora nadležan je sud u RH (stečaj pokrenut u RH), a posljedično tome mjerodavno materijalno pravo je pravo RH.
Kako je dakle na temelju mjerodavnog materijalnog prava, te na temelju nalaza i mišljenja vještaka D.K. koji je to pravo pravilno primijenio, u skladu s pravilima znanosti i vještine, utvrđeno osnovano osporavanje tražbine tuženika do iznosa od 285.290,85 kn, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kao u izreci pobijane presude pod toč. I. i u dijelu toč. II.
I odluka o troškovima postupka pravilno je i zakonito donesena primjenom čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP.
Slijedom izloženog, po osnovi čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.
U nepobijanom dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično odbijen (dio toč. II. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Osijek, 12. ožujka 2020.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Sanja Zagrajski, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.