1              Poslovni broj: Gž R-259/2020-2

Poslovni broj: Gž R-259/2020-2

U  I M E R E P U B L  I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Arijane Bolanča, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Dražana Penjaka, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Vidović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. C., P., OIB ..., zastupana po punomoćnici J. O. J., odvjetnici iz Z.,u daljnjem tekstu kao tužiteljici, protiv tuženika L. proizvodnja i usluge d.o.o., P., OIB ..., u daljnjem tekstu kao tuženik, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-108/2019, od 19. srpnja 2019, u sjednici vijeća od 12. ožujka 2020.,

p r e s u d i o    j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj, Pr-108/2019, od 19. srpnja 2019.

Obrazloženje

Prvostupanjskom je presudom utvrđeno da je nedopušten otkaz ugovora o radu tužiteljici, te naloženo tuženiku da vrati tužiteljici radno mjesto direktora ekonomsko financijskih poslova. Na ime parničnog troška sud je naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 2.500,00 kuna. Sud je odbio protutužbeni zahtjev tuženika za utvrđenje sudskog raskida ugovora.

Protiv ove presude žali se tuženik, zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), predlaže da se presuda preinači a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na žalbu tuženik u cijelosti poriče žalbene navode tužiteljice, predlaže da žalba bude odbijena kao neosnovana.

Žalba je neosnovana.

Sporno je između parničnih stranaka je li dopušten redoviti otkaz ugovora o radu uzrokovan skrivljenim ponašanjem tužiteljice, kao i je li postoje zakonske pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu.

Pravilnom ocjenom izvedenih dokaza sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da u radnjama tužiteljice koja je obavljala poslove temeljem ugovora o radu, koji je otkazan nije utvrđeno postojanje kršenja obveza iz radnog odnosa, koji bi predstavljali valjan razlog za redoviti otkaz ugovora o radu uzrokovan skrivljenim ponašanjem tužiteljice.

U provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je tužiteljica ispravljala nedostatke na koje je ukazala nova uprava, a u suštini se radilo o drugačijem pristupu radu. Ovakva konstatacija suda prvog stupnja pravilno se temelji na iskazima svjedokinja Đ. S. i M. B., koje su kopetentne, i imaju određena specifična znanja koja ih čine kopetentnim za davanje ocjene, prosudbe o kvaliteti rada tužiteljice.

Iskazi R. S. i S. Z. nisu doveli u sumnju pravilnost izrečenog zaključka suda prvog stupnja jer se radi o nestručnim osobama, koji su svoje iskaze dali pod utjecajem članova uprave društva.

Privatni odnosi između članova uprave društva i tužiteljice ne smiju utjecati na prava i obveze radnika.

Sama činjenica da je između tužiteljice i tuženika sporazumno prestao ugovor o radu radi obavljanja poslova voditelja ekonomsko – financijskih poslova tijekom trajanja ovoga spora nije od značaja kod činjenice da je predmet ovoga spora dopuštenost otkaza ugovora o radu za radno mjesto direktora ekonomsko – financijskih poslova.

Eventualna promjena sistematizacije radnih mjesta nije zapreka da se naloži tuženiku da vrati tužiteljicu na radno mjesto radi kojeg je zaključen ugovor o radu.

Naime, u procesnoj situaciji kad sud utvrdi da je nedopušten otkaz ugovora o radu ima se smatrati da otkaza ugovora o radu nije nikada ni bilo i da je tužiteljica u cijelom periodu izvršavala te poslove i da ugovor i dalje egzistira.

Dakle, tužiteljica se dovodi u stanje kao da nikada nije ni bilo otkaza, što neosnovano osporava tuženik.

Pravilno je sud prvog stupnja odbio zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu za što je sud prvog stupnja dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne ovaj sud.

Naime, iz rezultata provedenog dokaznog postupka nije se moglo zaključiti da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć.

Iz rezultata provedenog dokaznog postupka može se nedvojbeno zaključiti da tužiteljica ima stručne sposobnosti za obavljanjem poslova radi kojih je zaključen ugovor o radu i da je stručno obavljala povjerene poslove. Osobnim dojmovima članova uprave koji su utemeljeni da može bitnom privatnom odnosu ne smiju se manifestirati i na radnopravni status radnika.

Stoga je valjalo odlučiti kao i u izreci temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

U Splitu 12. ožujka 2020.