Poslovni broj: 10 Gž-988/2019-4.

 

 

 

 

            REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                SLAVONSKI BROD             

                                                                                  Poslovni broj: 10 Gž-988/2019-4.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A   I   R J E Š E NJ E

 

                             

                              Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. F. iz B., OIB:…, zastupan po punomoćniku R. R. odvjetniku iz K., protiv tuženika P. B. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku S. C. odvjetniku iz P., radi utvrđenja prava služnosti prolaza, rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku od 22. listopada 2019., poslovni broj: P-1463/2019-8., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e

 

 

                              I. Odbija se žalba tuženika P. B. kao neosnovana i potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku od 22. listopada 2019., poslovni broj: P-1463/2019-8.

 

                            II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

                                         

 

Obrazloženje

 

 

                              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

                            "1. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

                            I. Utvrđuje se da u korist cijele gr.č. 167/2 u g.t. 1 z.k.ul. 548 k.o. O. – prema novoj izmjeri k.č. 905 u g.t. 1  z.k.ul.  642 k.o. O.- N. kao povlasnog dobra  postoji pravo služnosti prolaza kao prava staze na teret gr.č.  167/1 u g.t. 1 z.k.ul. 789 k.o. O.- prema novoj izmjeri k.č. 902 u g.t. 1 z.k.ul.  643 k.o. O.- N. kao poslužnog dobra  koja služnost  ide pravcem sa sjeverne strane poslužne parcele  po dužini cijele međe, širine 80 cm, a dužine 7,10 metara i označene slovima A-B-C-D-E-F-A, a na način kako je to prikazano na Skici lica mjesta mjernika vještaka N. V. (prilog br. 2A) u Elaboratu- 154-021- Općinski sud u Krku – Omišalj  od 25. svibnja 2015.g., a koja se skica lica mjesta nalazi u privitku ove Presude i čini njen sastavni dio pa je tuženik B. P. iz Z., OIB: … kao vlasnik gr.č. 167/1 u k.o. O. dužan tužitelju F. A. iz B., hrvatski državljanin , OIB: … kao vlasniku gr.č. 167/2 k.o. O. dozvoliti da se služnošću koristi.

                            II. Ovlašćuje se tužitelj F. A. iz B., hrvatski državljanin, OIB: … da na temelju ove Presude ishodi upis  prava služnosti prolaza kao prava staze u korist gr.č.  167/2 u g.t. 1 z.k.ul.  548 k.o. O.- prema novoj izmjeri cijele  k.č. 905 u g.t. 1 z.k.ul.  642 k.o. O.-N. kao povlasnog dobra na teret gr.č. 167/1 z g.t. 1  z.k.ul. 789 k.o. O. –   prema novoj izmjeri  k.č. 902 u g.t. 1  z.k.ul. 643 k.o. O.-N. kao poslužnog dobra.

 

                            2. Odbija se dio glavnog tužbenog zahtjeva koji glasi:               

              II. Tuženik B. P. iz Z., OIB: … je dužan tužitelju F. A. iz B., Hrvatski državljanin, OIB:  … izdati ispravu podobnu za upis prava služnosti prolaza  kao prava staze za  korist cijele gr.č.  167/2 u g.t. 1 z.k.ul.  548 k.o. O.- prema novoj izmjeri cijele k.č. 905 u g.t.  1 z.k.ul.  642 k.o. O.- N. kao povlasnog dobra na teret

gr.č.  167/1 u g.t. 1 z.k.ul.  789 k.o. O. – prema novoj izmjeri k.č. 902 u g.t. 1  z.k.ul. 643 k.o. O.- N. kao poslužnog dobra  koju će za slučaj neizdavanja  zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

 

              3. Tuženik je dužan  tužitelju nadoknaditi trošak  ovog postupka u iznosu od 7. 540,00 kn, (slovima: sedamtisućapetstočetrdesetkuna) dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška, tužitelj odbija."

 

                            Rješenjem suda prvog stupnja, koje je sastavni dio presude, određena je privremena mjera i tuženiku naloženo da preda ključ od izmijenjene brave ulaznih ogradnih vrata gr.č.  167/1 u g.t. 1 z.k.ul. 789 k.o. O. – prema novoj izmjeri k.č. 902 u g.t. 1 z.k.ul.  643 k.o. O.- N. u roku od 24 sata po dostavi tog rješenja; odlučeno je da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog rješenja u ovom predmetu ili do drugačije odluke suda, ako se okolnosti zbog koje je mjera određena kasnije promjene tako da mjera više nije potrebna.

 

                            Protiv presude i rješenja tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda i rješenje preinače sukladno žalbenim navodima, podredno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

 

                            Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi.

                                                                     

                            Žalba nije osnovana.

 

                            Tuženik iznosi u žalbi sadržaj iskaza svjedoka saslušanih u prvostupanjskom postupku i ističe da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio i protumačio iskaze svjedoka predloženih od strane tužitelja, i pogrešno na istima utemeljio pobijanu presudu, odnosno da su razlozi presude o odlučnim činjenicama u suprotnosti s provedenim dokazima, iz čega proizlazi da sadržajno ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1 u vezi sa člankom 8. ZPP-a i članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

 

                            Prema odredbi članka 8. ZPP-a pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud.

 

                            U ovom slučaju, prvostupanjski sud je ocijenio iskaze svih saslušanih svjedoka, svaki zasebno i sve zajedno, kao i u odnosu na ostale izvedene dokaze, te nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

 

                            Iz sadržaja žalbe proizlazi da je tuženik nezadovoljan ocjenom dokaza od strane prvostupanjskog suda, međutim to ne znači da je prvostupanjski sud, ocjenjujući dokaze protivno ocjeni tuženika, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

                            Stoga u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1 u vezi sa člankom 8. ZPP-a i članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koje se sadržajno ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

                            Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da u korist kč.br. 167/2 (nova izmjera 905) njegovo vlasništvo kao povlasnog dobra postoji pravo služnosti prolaza – staze na teret kč.br. 167/1 (nova izmjera 902) vlasništvo tuženika, kao poslužnog dobra, koja ide sjevernom stranom poslužnog dobra u širini 80 cm i dužini 7,10 m, a taj zahtjev temelji na faktičnom vršenju te služnosti putem njegovih pravnih predaka i njega osobno, u razdoblju dužem od 100 godina.

 

                            Prvostupanjski sud je utvrdio da se do nekretnine tužitelja dolazi prolazom kroz dvorište tuženika, ispred kuće i gospodarskog objekta, na adresi O., da se na nekretnini tužitelja nalazi stari objekt koji obitelj tužitelja koristi kao ostavu, da su taj put za prilaz svojoj nekretnini koristili i prednici tužitelja, njegovi otac, majka i baka, da je tuženik prije 5 godina na ulazu u svoje dvorište postavio ogradu koja se zaključava i na taj način onemogućio tužitelja u korištenju prolaza, da je tuženikov brat predao sinu tužitelja ključ od ograde, ali je tuženik, kada je to saznao, promijenio bravu, te da je tužitelj do postavljanja ograde od strane tuženika, putem svojih prednika i osobno izvršavao sadržaj služnosti najmanje 20 godina.

 

                            Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan jer su ispunjene pretpostavke iz članka 229. stavkom 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst – dalje: ZV) za stjecanje prava služnosti dosjelošću.

 

                            Tuženik u žalbi osporava navedeno utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda, ističe da tužitelj nije dokazao da se služnost izvršavala 20 godina unazad od podnošenja tužbe (podnesena 2014), da je njegova majka pok. D. B., čiji je on nasljednik, 1974. postala vlasnica kč.br. 167/1, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u kojima nije bilo upisano pravo služnosti, a da tužitelj nije dokazao niti da se služnost izvršavala počev od tada, 1974. pa neprekidno 20 godina, do 1994., da je on, nakon što je naslijedio nekretninu iza svoje majke, na istoj postavio ogradu ne znajući da postoji eventualna služnost u korist nekretnine tužitelja, da je i on postupio u dobroj vjeri kod upisa prava vlasništva i nije imao razloga istraživati izvanknjižno stanje, obzirom da nikada nije vidio tužitelja da koristi sporni prolaz, pa nije bilo uvjeta za udovoljenje tužbenom zahtjevu.

 

                            Suprotno tim žalbenim navodima, na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev.

 

                            Iz iskaza tužitelja je vidljivo da su se još njegovi roditelji i baka, čiji je on pravni slijednik, koristili spornim prolazom radi pristupa na svoju nekretninu, da je i on cijeli život koristio taj prolaz (rođen 1940.), te da mu majka tuženika nikada nije branila prolaz, kao i da je odmah, zajedno sa sinom Ž. F., kada je vidio da tuženik postavlja ogradu, tražio od tuženika, odnosno njegovog brata I., ključ od ograde da bi mogli pristupiti svojoj nekretnini, koji im je ključ i predao, ali je nakon toga tuženik promijenio bravu i na taj način mu onemogućio prolaz.

 

                            Svjedoci D. I., S. G.-H., J. P., te Ž. F., sin tužitelja, potvrdili su u svojim iskazima tvrdnje tužitelja, da obitelj tužitelja koristi prolaz preko nekretnina tuženika za pristup svojoj nekretnini, i to po iskazu svjedoka D. I. još od početka 90-tih godina, svjedokinja S. G.-H. od 1995. i J. P. od 2000., te svjedoka Ž. F. da su se tim prolazom koristili njegov otac, te baka i prabaka, pa su žalbeni navodi tuženika suprotni provedenim dokazima.

                           

                            Da bi se dosjelošću steklo pravo služnosti potreban je savjestan i pošten posjed u trajanju od 20 godina, sukladno članku 129. ZV.

 

                            Savjesnost – poštenje posjeda se pretpostavljaju, a tužitelj je dokazao da je putem prednika i osobno koristio pravo služnosti u trajanju dužem od 20 godina, uz znanje majke tuženika, obzirom da tuženik nije dokazao suprotno.

 

                            Tuženik je postavljanjem ograde s ključem na ulaz u dvorište onemogućio tužitelja u služenju prava služnosti, koje pravo je stekao po zakonu, protekom 20 godina vršenja posjeda tog prava, pa je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev i odredio predloženu privremenu mjeru.

 

                            Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavku 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

 

                            Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda i rješenje potvrđeni, sukladno članku 368. stavku 1. i članku 380. točka 2.      ZPP-a.

                           

                            Tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troškova sastava žalbe jer sa njom nije uspio, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

 

                            Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

                                                                                                                                                         

Slavonski Brod, 12. ožujka 2020.

 

                                                                                                                       Predsjednica vijeća

 

                                                                                                           Irena Dikanović Terzić