1

Poslovni broj: 13 Gž-788/2022-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 13 Gž-788/2022-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. R. iz A., C. A., S., s boravištem u R., OIB: …, zastupane po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku u K., protiv tuženika M. H. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. & O., K., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-87/2020-8 od 22. studenog 2021., dana 10. lipnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

             

              I. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-87/2020-8 od 22. studenog 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kao i u dijelu u kojem tužiteljici nije dosuđen trošak parničnog postupka preko iznosa od 11.095,50 kn.

 

              II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-87/2020-8 od 22. studenog 2021. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke.

 

              III. Uvažava se žalba tužiteljice i preinačuje navedena presuda u dijelu kojim tužiteljici nije dosuđen trošak parničnog postupka preko iznosa od 10.158,00 do iznosa od 11.095,50 kn (za iznos od 937,50 kn), te odlučuje:

 

              Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 937,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. studenog 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

              IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

             

              V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti iznos u visini od 5.500,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od podnošenja tužbe sudu 2. siječnja 2013. do isplate, kao i naknaditi tužiteljici materijalnu štetu po osnovi troškova liječenja isplatom novčanog iznosa u visini od 826,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 11. kolovoza 2011. do isplate, te tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.158,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate. Pod točkom II. izreke odbijena je tužiteljica s viškom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.000,00 kn kao neosnovanim.

 

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom II. izreke kojim je odbijena za iznos od 2.000,00 kn kao i u dijelu u kojem joj nije priznat parnični trošak preko iznosa od 10.158,00 kn žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz parnični trošak uvećan za trošak sastava žalbe odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Isto tako, protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu izreke pod točkom I. žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1-3. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz parnični trošak uvećan za trošak sastava žalbe odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana u pogledu odluke o parničnom trošku.

 

5. Žalba tuženika je neosnovana.

 

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 7.500,00 kn te imovinske štete u iznosu od 826,62 kn, koju je pretrpjela u štetnom događaju 11. kolovoza 2012., a za koju štetu je odgovoran tuženik koji je pravomoćnom kaznenom presudom oglašen krivim za kazneno djelo nanošenja tjelesne ozljede tužiteljici.

 

7. Pobijanom presudom prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud, na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni one koje ističe žalitelj. Presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude, ni razlozima obrazloženja niti sa sadržajem spisa. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju povredu ukazuju stranke, a ujedno se ističe da presuda ima obrazloženje zašto prvostupanjski sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev uz pozivanje na pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

8. Također, time što je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude pogrešno naveo da je s osnova straha dosudio iznos od 2.000,00 kn umjesto iznosa od 2.500,00 kn ne predstavlja razlog zbog koje se presuda ne bi mogla ispitati jer se nedvojbeno radi o pogrešci u pisanju iz čl. 342. ZPP, pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koji u žalbi ukazuje tužitelj.

 

9. Osim toga, sud nije dužan zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti tretirati kao zbroj objektivno kumuliranih zahtjeva, već je ovlašten dosuditi jedinstveni iznos naknade štete, a što je i dosuđeno u iznosu od 5.500,00 kn kako to proizlazi i iz izreke i obrazloženja prvostupanjske odluke. Dakle, prvostupanjski sud je bio dužan, što je po ocjeni ovog suda i učinio, navesti sve okolnosti o kojima je u konkretnom slučaju vodio računa u odnosu na sve manifestirane posljedice u fizičkoj i psihičkoj sferi tužiteljice, u vezi kojih je provodio dokazni postupak, koje su u obrazloženju odluke jasno utvrđene i koje su uzete u obzir prilikom dosuđenja jedinstvenog iznosa naknade štete od 5.500,00 kn.

 

10. Isto tako, prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, tako da žalbeni navodi, kojima stranke sadržajno upiru na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, kao niti bitnu povredu odredaba iz čl. 354. st. 1. ZPP nisu posebno razmatrani.

 

11. Iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je pretrpjela štetu od tuženika jer ju je tuženik fizički napao na način da ju je udario otvorenim dlanom desne ruke u lijevu stranu njenog lica i zadao joj povrede lake naravi, kako je pravomoćno utvrđeno u kaznenom postupku protiv tuženika.

 

12. U odnosu na navode tuženika da sud nije utvrdio doprinos tužiteljice nastanku štete odnosno o postojanju podijeljene odgovornosti, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da nema doprinosa nastanku štetnom događaju jer je  tuženik prekoračio svoja prava obrane kada je fizičkim napadom i zadavanjem udarca ugrozio tjelesni integritet oštećene osobe, a u ovom predmetu tužiteljice, pa se u cijelosti utvrđuje odgovornim za nastale posljedice na strani tužiteljice kao aktivno legitimirane stranke u postupku, slijedom čega nisu osnovani žalbeni navodi tuženika.

 

13. Naime, valja reći da udarac otvorenim dlanom desne ruke u lijevu stranu lica uslijed kojeg je tužiteljica zadobila ozljedu u vidu manje rane – razderotine kože lijeve strane nosa, nije primjeren jačini verbalnog napada i vikanja, slijedom čega su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

 

14. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu natučenja s manjom rezderotinom kože lijeve strane nosa te je vještak utvrdio da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta tri dana i pored toga da je trpjela bolove slabog intenziteta stalnog trajanja sedam dana i ne procjenjuje da se radilo o intenzitetu i trajanju bolova kroz duže vremensko razdoblje. Isto tako, vještak je utvrdio da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju pretrpjela primarni strah jakog intenziteta, zbog neposrednog kontakta i ugroze od strane osobe koja ju je ozlijedila, a koji je trajao koliko i sam događaj. Odnosno, takav strah je po procjeni vještaka trajao nekoliko minuta a onda se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta, u trajanju od jedan dan. Potonji intenzitet postojao je do smirenja akutnih simptoma, da bi nakon toga nastupio strah srednjeg intenziteta koji je potrajao slijedeća 3 dana, a isto tako ne utvrđuje da bi strah trajao kroz duže vremensko razdoblje i u većem intenzitetu te ostavio trajne posljedice.

 

15. Stoga, imajući u vidu intenzitet i dužinu trajanja ove povrede prava osobnosti, prvostupanjski sud zaključuje da se pravična novčana naknada može postići s ukupnim iznosom od 5.500,00 kn, pa je dakle s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva s ove osnove tužiteljicu odbio, a zakonske zatezne kamate dosudio od podnošenja tužbe odnosno od 2. siječnja 2013.

 

16. Ovaj sud drugog stupnja u cijelosti prihvaća zaključke i pravnu ocjenu suda prvog stupnja, odnosno, smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kada je tužiteljici dosudio iznos od ukupno 5.500,00 kn na temelju zaključka da težina utvrđenih povreda kod tužiteljice opravdavaju dosuđenje novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, predviđene tom odredbom Zakona.

 

17. Naime, suprotno žalbenim navodima u okolnostima konkretnog slučaja težina pretrpljenih fizičkih bolova i straha uslijed fizičkog napada od tuženika, a nakon uzajamnog verbalnog sukoba ne opravdavaju dosuđenje veće novčane naknade neimovinske štete jer i po ocjeni ovog suda pravo osobnosti tužiteljice nije povrijeđeno u tolikoj mjeri da bi opravdalo dosuđenje veće novčane naknade, jer se radi o neznatnoj povredi prava osobnosti, zbog koje nisu zaostale trajne posljedice.

 

18. Tuženik žalbenim navodima da vještak nije imao stručna znanja za izvođenje dokaza vještačenjem te da nije razgovarao s tužiteljicom prije izrade nalaza i mišljenja kao i da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog za izvođenje dokaza vještačenjem po neuropsihijatru, pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. Međutim, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, u sporovima male vrijednosti prvostupanjska presuda se ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. Stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP/14, niti istaknuti tuženikovi žalbeni navodi nisu mogli biti predmet razmatranja u žalbenom postupku.

 

 

19. Isto tako, ostali žalbeni navodi tuženika koji se odnose na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kojima osporava utvrđenja vještaka, valja reći da nisu ocjenjivani jer u svojoj naravi predstavljaju žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa ih ovaj sud nije razmatrao (čl. 476. st. 1. ZPP).

 

20. Zbog izloženog, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka, dajući za to jasne i određene razloge, koje prihvaća i ovaj sud, te je pravilno odbio prijedlog tuženika za provođenjem vještačenja po vještaku neuropsihijatru, budući da ničim nije dovedena u sumnju valjanost prihvaćenog nalaza i mišljenja, pri čemu u skladu s odredbom čl. 220. st. 2. ZPP, samo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa nije u obvezi prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranke ako smatra da on nije od važnosti za donošenje odluke.

 

21. Isto tako, neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima isti osporava visinu dosuđene naknade štete. To iz razloga jer je sud prvog stupnja utvrdio sve okolnosti iz čl. 1100. st. 2. ZOO kojima ovisi visina pravične novčane naknade, te je pravilno utvrdio da je tužiteljica pretrpjela povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i da težina povrede prava osobnosti kao i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravilne novčane naknade u iznosu od 5.500,00 kn, kao i s osnova imovinske štete iznos od 826,62 kn, tako da niti u tom dijelu nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi ističe tuženik.

 

22. Također, tužiteljici na dosuđeni iznos neimovinske štete temeljem odredbe čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 1103. ZOO pripada i zatezna kamata koja teče od dana podnošenja tužbe tj. od 2. siječnja 2013. pa do isplate. Naime, prema odredbi čl. 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, pa kako je tužitelj zahtijevao zatezne kamate od podnošenja tužbe, to je pravilno prvostupanjski sud dosudio kamate od podnošenja tužbe, slijedom čega su žalbeni navodi tuženika u tom smislu neosnovani.

 

23. Ostale žalbene navode koji se odnose na tvrdnju da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u svojoj naravi predstavljaju žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa ih ovaj sud nije razmatrao (čl. 476. st. 1. ZPP), dok sukladno odredbi čl. 311. st. 1. ZPP, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnom raspravom te je dužnost suca pojedinca da se brine da se o predmetu spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši na jednom ročištu, slijedom čega žalbeni navodi da je prvostupanjski sudac zabranio pitanje koje smatra nepotrebnim za predmet spora, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

 

24. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kao i žalbu tuženika u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP te odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I. i II.

 

25. U pogledu odluke o parničnom trošku, sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tužiteljici naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 91/04., 37/05., 59/07. i 148/09., 142/12., 103/14., 118/14.), pri čemu je pravilno cijenio ne samo kvantitativan već i kvalitativan uspjeh tužiteljice u ovome sporu, kako s obzirom na osnovu tako i s obzirom na visinu usvojenog odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva, uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, te suprotno žalbenim navodima tužiteljice nema mjesta primjeni odredbe čl. 154. st. 5. ZPP.

 

26. Također, u odnosu na žalbene navode da je tužiteljica troškovnikom zatražila naknadu troškova za sudske pristojbe na obje presude, a da joj je priznat trošak jedne sudske pristojbe na presudu, valja reći da tužiteljica nije dokazala da je platila sudske pristojbe na presude odnosno nije dokazala da bi joj takav trošak nastao, slijedom čega joj pravilno takav trošak nije ni priznat.

 

27. Međutim, osnovano tužiteljica u odnosu na pobijani dio odluke o troškovima postupka u dijelu kojem joj nije dosuđen trošak za pristup na ročišta za objavu upire na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 155. ZPP, u vezi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje Tarifa). Naime, tužiteljici temeljem odredbe Tbr. 9/3 Tarife pripada nagrada za ročište na kojem se objavljuje presuda u visini od 50% nagrade iz Tbr. 7/1 Tarife. Budući da je tužiteljica troškovnikom (list 94 spisa i list 148) zatražila trošak zastupanja na ročištu za objavu presude na kojem je i prisustvovala dana 10. srpnja 2018. (list 96 spisa) i dana 22. studenog 2001. (list 150 spisa), slijedom čega je trošak i nastao, valjalo je pobijani dio presude u dijelu u kojem joj nije dosuđen parnični trošak djelomično preinačiti i tužiteljici temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP dosuditi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 937,50 kn sukladno odredbi Tbr. 9/3 Tarife u vezi Tbr. 50. Tarife i u vezi Tbr. 42. Tarife te je odlučeno kao pod točkom III. ove odluke.

 

28. Budući da je tužiteljica u žalbenom postupku uspjela s neznatnim dijelom zahtjeva u pogledu sporednog potraživanja, to joj nije priznat niti trošak žalbenog postupka kao osnovan (članak 154. st. 5 ZPP i čl. 166. stavak 2. ZPP-a), te je  odlučeno kao u izreci pod točkom IV. ove odluke.

 

29. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. V. izreke ove presude.

 

 

U Zagrebu 10. lipnja 2022.

 

 

Sutkinja:

Sabina Dugonjić, v.r.