- 1 -              Poslovni broj: Usž-4288/19-2

 

Poslovni broj: Usž-4288/19-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dijane Vidović predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Lidije Vukičević, članica vijeća, te više sudske savjetnice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice J. O. iz V., koju zastupa opunomoćenik V. D., odvjetnik u N., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi doplatka za djecu,  odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2338/17-12 od 29. kolovoza 2019., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2338/17-12 od 29. kolovoza 2019.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za oglašavanje ništavim ili poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 141-02/17-01/OB, URBROJ: 341-99-05/3-17-005598 od 12. srpnja 2017., te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u iznosu 6.250,00 kn.

Rješenjem tuženika odbijena je tužiteljičina žalba izjavljena protiv rješenja, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S., KLASA: UP/I 143-02/17-01/OB:03439299493, URBROJ: 341-15-05/3-17-001737, broj spisa: 104527 od 10. travnja 2017., kojim je tužiteljici, korisnici doplatka za djecu, utvrđeno počevši od 1. ožujka 2017. pravo na doplatak za dvoje djece u ukupnoj svoti od 399,12 kn mjesečno.

Tužiteljica osporava presudu prvostupanjskog upravnog suda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te posljedično zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako je pogrešno u ukupni prihod njenog kućanstva ubrojen i dohodak njenog supruga jer se navedeni dohodak odnosi na poljoprivredne poticaje. Ističe da je člankom 146. Zakona o poljoprivredi ("Narodne novine", broj: 30/15.) izričito navedeno da se novčana sredstva poticaja u poljoprivrednoj proizvodnji isključivo mogu namjenski koristiti, odnosno da je zabranjeno bilo kakvo nenamjensko trošenje istih čak i u slučaju nužne nabave hrane. Iz navedenog slijedi da se navedena novčana sredstva moraju koristiti samo za poljoprivrednu proizvodnju, te ne postoji mogućnost da se na temelju takvih sredstava ostvari dobit, a osobito ne dobit jednaka visini  primljenog poticaja jer je notorna činjenica da se iznos dobiti u poljoprivredi utvrđuje  tek nakon prosudbe koja ovisi i o vremenskim prilikama i  svemu ostalome što utječe na visinu poljoprivrednog prinosa. Dakle, kako se novčani iznos poticaja za poljoprivrednu proizvodnju ne može tretirati dohotkom jer to on nije, smatra da je pogrešno utvrđen dohodak po članu njenog kućanstva, te da joj je dječji doplatak trebalo priznati u većem iznosu. Predlaže žalbu usvojiti, osporenu presudu poništiti te odlučiti sukladno tužbenom zahtjevu.

Tuženik u odgovoru na žalbu ističe kako žalbu smatra neosnovanom iz razloga sadržanih u obrazloženju svoga rješenja kao i razloga navedenih u obrazloženju osporene presude, te predlaže žalbu odbiti. 

Žalba nije osnovana.

Ispitujući osporenu presudu ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud svojom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice te je za svoju odluku naveo valjane razloge utemeljene na podacima iz spisa i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

Suprotno žalbenim navodima, osporena presuda ne može se ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17.).

To stoga jer je prema podacima iz spisa postupak prije donošenja osporene presude proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je primjenom članka 19. stavka 1., 2. i 3. Zakona o doplatku za djecu ("Narodne novine", broj: 94/01., 138/06., 107/07., 37/08.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 61/11., 112/12. i 82/15.) i članka 5. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/16.) pravilno utvrdio ukupni dohodak kućanstva tužiteljice koji čini zbroj oporezivih dohodaka prema propisima o porezu na dohodak i drugih primitaka članova kućanstva.

U ovoj fazi spora između stranaka ostalo je prijeporno je li pravilno utvrđen godišnji dohodak supruga tužiteljice, a time i je li pravilno određen iznos doplatka za djecu.

Iz spisu priloženih podataka Porezne uprave proizlazi  da je tužiteljičin suprug s osnove dohotka od samostalne djelatnosti u 2016. godini ostvario 50.013,17 kn.

Sukladno članku 19. Zakona o dječjem doplatku, a u vezi s člankom 5. Zakona o porezu na dohodak, dohodak od samostalne djelatnosti uzima se u obzir kod izračuna ukupnog dohotka kućanstva.

Prigovor tužiteljice da se takav dohodak trebao izuzeti kod izračuna dohotka njenog kućanstva jer se ne radi o dohotku od samostalne djelatnosti već o poljoprivrednim poticajima koji ne predstavljaju dohodak,  ocjenjuje se neosnovanim.

Naime, u potvrdi nadležnog tijela, Ministarstva financija prihod tužiteljičinog supruga iskazan je kao  dohodak od samostalne djelatnosti, pa  stoga nema mogućnosti da se taj prihod tretira na drugačiji način od onoga kako ga je iskazalo  nadležno tijelo.

              Stoga je ukupni prihod kućanstva pravilno utvrđen, te je s tim u vezi pravilno određen i  iznos doplatka za djecu koji pripada tužiteljici.

Kraj takvog stanja stvari žalbu je kao neosnovanu valjalo odbiti, a osporenu presudu ocijeniti zakonitom, te na temelju članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 12. ožujka 2020.

 

Predsjednica vijeća

Dijana Vidović, v.r.