1              Poslovni broj: Kž-37/2020-10

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Kž-37/2020-10

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Zorana Kežića i Bruna Kleina, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Darije Miše, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika G. V., D. P. i M. N., zbog kaznenih djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika G. V., D. P. i M. N. podnesenima protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj 13.K-1516/15-75 od 24. travnja 2019., u javnoj sjednici održanoj 12. ožujka 2020., u nazočnosti branitelja optuženog G. V., N. G., odvjetnika u Z.,

 

 

r i j e š i o j e

 

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog G. V., ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 opisano u točki 3. izreke presude za koje je tom presudom proglašen krivim, kao i u odluci o posebnoj obvezi iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 kojom se taj optuženik obvezuje da u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnost presude oštećenom t.d. P. d.d. iz B. plati iznos od 9.748,00 kuna i odluci o imovinskopravnom zahtjevu tome oštećeniku, sve u odnosu na to djelo i predmet u tome dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

p r e s u d i o j e

 

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog G. V. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom G. V. prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1.KZ/11 opisano točkom 1. izreke presude za koje je tom presudom proglašen krivim u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, te se temeljem te zakonske osnove optuženi G. V. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, nakon čega mu se temeljem članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je taj optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

III. Žalbe optuženika D. P. i M. N., te u preostalom dijelu žalba optuženog G. V. odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

Općinski kazneni sud u Zagrebu, pobijanom je presudom proglasio krivim optuženike G. V. i D. P. svakoga za dva kaznena djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, a optuženog M. N. za jedno kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11.

 

Istom presudom, sud je optuženom G. V. za svako kazneno djelo prijevare utvrdio kazne zatvora na način da mu je za djelo opisano točkom 1. izreke utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a za kazneno djelo iz točke 3. izreke u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te mu je primjenom odredbi o stjecaju iz članka 51. KZ/11 izrekao (pravilno osudio ga) na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega mu je temeljem članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi V. u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Sud je nadalje optuženi D. P. za svako kazneno djelo prijevare za koja ga je proglasio krivim utvrdio kazne zatvora i to u trajanju od 9 (devet) mjeseci za kazneno djelo opisano u točci 1. izreke, te u trajanju od 10 (deset) mjeseci za kazneno djelo opisano točkom 2. izreke, nakon čega mu je temeljem odredbi o stjecaju iz članka 51. KZ/11 izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.

 

Sud je optuženi M. N. izrekao (pravilno osudio ga) za kazneno djelo prijevare opisano točkom 2. izreke, kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a potom mu je temeljem članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršili ukoliko taj optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

 

Temeljem članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 sud je naložio optuženi G. V. da u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude oštećeniku P. d.d. iz B., OIB: ... plati iznos od 9.748,00 kuna, a optuženiku M. N. da u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude oštećeniku M. Ž. iz V. plati iznos od 8.813,00 kuna.

 

Temeljem članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene jedinstvene kazne zatvora optuženom G. V. i kazne zatvora optuženiku M. N., ako ne postupe po članku 62. stavak 1. točka 1. KZ/11.

 

Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17 – odluka Ustavnog suda , 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17; dalje u tekstu ZKP/08) sud je dosudio oštećeniku t.d. P. d.d. imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 9.748,00 kuna, koji je iznos dužan platiti optuženi G. V., te oštećeniku M. Ž. iznos od 17.626,00 kuna, a koji iznos su mu svaki u polovici djela tj. svaki po 8.813,00 kuna dužni platiti optuženici D. P. i M. N. u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

 

Temeljem članka 148. stavak 1. točka 1. i 3. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 sva trojica optuženika su na ime troškova postupka dužni platiti paušalnu svotu sudu i to optuženi G. V. u iznosu od 3.000,00 kuna, optuženi D. P. u iznosu od 2.000,00 kuna, a optuženi M. N. u iznosu od 1.000,00 kuna.

 

Protiv navedene presude žalbe su izjavili:

- optuženi G. V. putem svog branitelja N. G., odvjetnika u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Isti je zatražio i pozivanje na sjednicu vijeća.

- optuženi D. P. putem branitelja D. R., odvjetnika u S., zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke suda o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno "preinači presuda u dijelu o kaznenoj sankciji, optuženiku izrekne uvjetna osuda",

- optuženi M. N., putem branitelja D. K., odvjetnika u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno pobijana presuda preinači i taj optuženik oslobodi od optužbe.

 

Nisu dostavljeni odgovori na žalbe optuženika.

 

Prije održavanja sjednice vijeća, prema članku 474. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17 – odluka Ustavnog suda , 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje u tekstu ZKP/08-19) spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetniku u Splitu.

 

Sjednica vijeća održana je u smislu odredbe članka 475. stavak 2. i 4. ZKP/08-19 u nazočnosti branitelja optuženog G. V., N. G., odvjetnika u Z., koji je na sjednici vijeća u cijelosti ostao kod navoda iz žalbe, dodajući da je optuženi V. poslovan čovjek koji dostatno zarađuje, zbog čega mu nije potrebno činiti kaznena djela za koja ga je prvostupanjski sud proglasio krivim, a u izočnosti uredno pozvanih ŽDO Split i optuženog G. V., koji je prema izjavi svog branitelja, izviješten o sjednici vijeća.

 

Žalbe optuženog G. V. djelomično je osnovana, dok su žalbe optuženika D. P. i M. N. neosnovane.

 

Neosnovane su žalbe optuženika G. V., D. P. i M. N. da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu povodom tog žalbenog navoda, koji je u njihovim žalbama samo paušalno naveden bez navođenja u čemu se sastoji i u kojem dijelu presude je taj sud počinio navedenu povredu zakona, te povodom njihovih žalbi, a i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju žalitelji neosnovano ukazuju.

 

Naime, protivno žalbenim navodima u odnosu na taj žalbeni razlog, ovaj sud utvrđuje kako je izreka prvostupanjske presude razumljiva i nije proturječna sama sebi, iznijeti razlozi su neproturječni i jasni o svim odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji znatno proturječje između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju na stranicama 5. i 6. (za djelo iz točke 1.izreke) i stranicama 7. i 8. (za djelo iz točke 2.izreke) pobijane presude daje analizu i ocjenu provedenih dokaza, te razloge donošenja "osuđujuće" presude, zbog čega je ukazani žalbeni osnov optuženika neosnovan.

 

Neosnovane su žalbe optuženika G. V., D. P. i M. N. u odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kaznena djela iz točaka 1. i 2. izreke presude.

 

Pobijajući pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu isti optuženici u svojim žalbama daju analizu i ocjenu provedenih dokaza protivnu analizi i zaključcima prvostupanjskog suda.

 

Tako optuženi G. V. u odnosu na djelo iz točke 1. presude u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio "zbog čega bi se taj optuženik predstavio svojim imenom i prezimenom, te broj svog mobilnog uređaja učinio dostupnim na stranici tvrtke T. a ne D. p. d.o.o., a nakon toga slao optuženog D. P. po novac uz uputu da se isti lažno predstavi, ali da spomene šefa G." Taj žalitelj smatra da iz rezultata dokaznog postupka, protivno onom utvrđenom od strane prvostupanjskog suda, proizlazi da je optuženi P. "koji je povremeno surađivao sa optuženim V., saznao za interes oštećene V. P. za parket tipa "seljački pod" te je tu informaciju iskoristio da se oštećenicima lažno predstavi kao djelatnik tvrtke optuženog V. i koristeći se njihovim uvjerenjem da ga je poslao optuženi G. V., ishodi od nje uplatu akontacije od 15.000,00 kuna, koju je zadržao za sebe". Pri tome taj žalitelj ukazuje da je oštećena V. P. na raspravi od 5. srpnja 2017. izjavila da "iz razgovora sa optuženim V. shvatila sam da očito on nema veze s time, nakon čega smo ja i suprug sve prijavili policiji". Optuženi V. također ističe da nema nikakvog razloga da se predstavi svojim imenom kada je kontaktirao sa oštećenom V. P., ako je pak imao prijevarnu namjeru. U odnosu na djelo iz točke 3. optuženi V. smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na to djelo, jer nije ispitao svjedoka L. O. koji da je vratio hladnjak osobi, sada pokojnom P. A., kod kojega je optuženi V. preuzeo hladnjak, koji mu je potom vraćen, iz čega proizlazi da optuženi V. nije postupao s ciljem prisvajanja otuđenog uređaja. Nadalje u žalbi ističe da je činjenično stanje u odnosu na to kazneno djelo pogrešno utvrđeno i iz razloga koji proizlaze iz iskaza svjedoka D. K., koji je u svom iskazu kazao da ga nije nazvao optuženi G. V., već osoba koja se predstavila pod imenom M., kao i iz iskaza svjedoka T. H. koji je kazao da je optuženi V. preuzeo samo jednu kutiju iz dvorišta P. A.

 

Optuženi D. P. u žalbi također ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na djelo iz točke 1.izreke, jer, iako ne prijepori činjenicu da su ga bračni par P. prepoznali kao osobu koja im je došla u kuću izmjeriti količinu vlage i donijela ponudu parketa, te od njih primio 15.000,00 kuna predujma, neprijeporna je činjenica da je taj iznos isti optuženik vratio oštećenicima, zbog čega u njegovom ponašanju da nema prijevarne namjere. U žalbi ističe da je kao dobar poznanik optuženi V. želio ovome pomoći u realizaciji ovoga posla. U odnosu na djelo iz točke 2. ističe da nije dokazana veza između njega i optuženog N., odnosno njihov međusobni dogovor u izvršenju toga djela, pri čemu je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je on počinitelj tog kaznenog djela, a sve imajući u vidu iskaz svjedoka D. J.

 

Iz žalbe optuženika M. N. proizlazi je da "nije nikoga prevario već je po uputi okrivljenog D. P. podigao, zajedno sa D. J. iznos od 17.000,00 kuna, te ga predao II. okrivljenom P., te da nije s nikim pregovarao niti bio u poslovnom odnosu, pa da nije jasno na koji bi način mogao prijevarno nastupiti u odnosu na oštećenika M. Ž.". Uz to taj žalitelj ističe "da nije znao tko šalje novac, niti je s tom osobom pregovarao već je novac uplaćen društvu D. p. u kojem je III. okrivljeni (optuženik M. N.) bio samo ovlašten podizati novac."

 

Protivno istaknutim žalbenim navodima u odnosu na kaznena djela iz točki 1. i 2. izreke presude, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a za svoja činjenična utvrđenja dao jasne, logične i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud i na koje se žalitelji upućuju radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

Naime, u odnosu na djelo iz točke 1. izreke pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i ispravno odluku o krivnji optuženih G. V. i D. P. temeljio na osnovu iskaza svjedoka-oštećenice V. P., koja je izrekom kazala da je na internetu pronašla ponudu za "seljački pod", za čije je postavljanje u svome domu bila zainteresirana, podatke i adresu firme D. p., a koja je u kontaktu imala e-mail adresu T.@hotmail i brojeve telefona na koje je uspostavila razgovor sa optuženog G. V. (list 31-32 spisa).

 

Ovaj da joj je kazao da će poslati svoga čovjeka na dogovor, te da je zaista nekoliko dana kasnije do njih došla osoba koja se predstavila imenom M. A., ali su poslije prepoznali optuženog D. P. kao osobu koja se predstavila tim imenom i prezimenom, i kojem su, kada je došao, dali 15.000,00 kuna predujma, a koji iznos je isti kasnije vratio.

 

Stoga je protivno žalbenim navodima optuženog G. V. pravilno prvostupanjski sud zaključio da postoji povezanost između razgovora oštećenice P. sa optuženog G. V., njegovim obećanjem da će "poslati svoga čovjeka na dogovor" i dolaska optuženog D. P. kod bračnog para P. par dana kasnije sa njenim upitom u svezi postavljanja tzv. "seljačkog poda" i uzimanjem akontacije, odnosno da je tzv. zatvorenim skupom indicija ispravno prvostupanjski sud zaključio da su optuženici V. i P. počinili to kazneno djelo.

 

U ispravnost takvog zaključka prvostupanjskog suda ukazuje i iskaz svjedoka F. L., koji je potvrdio da je jednom prilikom po nagovoru optuženi G. V. povezao njegovog radnika da nešto izmjeri kod neke žene u svezi parketa i da je svjedok tada koristio tamno plavo vozilo BMW, koje vozilo je oštećenica V. P. prepoznala "kada je osoba koja se predstavila kao M. A. (optuženi D. P.) došao kod nje sa uzorkom tzv. "seljačkog poda" i kada mu je ona predala iznos od 15.000,00 kuna.

 

I u odnosu na djelo iz točke 2., prvostupanjski je sud, na stranici 8. četvrtom odlomku, prihvaćajući iskaz oštećenog M. Ž. i pregledom dokumentacije vezane uz njegovu uplatu novca na račun tvrtke D. p. d.o.o putem W. U. u iznosu 17.625,87 kuna koji je sa računa podigao optuženi M. N. (što ovaj ne prijepori) uz znanje optuženog D. P., pravilno utvrdio i u tome dijelu presude ispravno obrazložio, zašto smatra utvrđenim da su optuženici D. P. i M. N. počinili predmetno kazneno djelo.

 

Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tih optuženika da se ne može zaključiti da bi isti bili počinitelji tog kaznenog djela. Pri tome optuženici D. P. i M. N. u svojim žalbama ne daju nikakve valjale razloge koji bi doveli u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda, zbog čega je ovaj sud odbio njihove žalbe u odnosu na ovo kazneno djelo.

 

Budući da žalbe optuženika D. P. i M. N. i djelomično žalba optuženog G. V. nisu dovele u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u odnosu na djela prijevare opisana točkama 1. i 2. izreke, a nisu nađene ni povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. ZKP/08-19, to je valjalo njihove žalbe u tome dijelu odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u odnosu na taj dio, sve u suglasju sa člankom 482. ZKP/08.

 

Nisu u pravu optuženici D. P. i M. N. kada pobijaju presudu zbog odluke o kazni.

 

Protivno žalbenim navodima tih optuženika, zaključak je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno i na primjeren način cijenio sve okolnosti koje su važne za izbor vrste i mjere kazne prema članku 47. KZ/11, jer im je kao olakotnu okolnost cijenio obiteljske prilike, dok im je kao otegotnu okolnost uzeo u obzir dosadašnju osuđivanost (optuženi D. P. tri puta, a optuženi M. N. jednom) za kaznena djela protiv imovine.

 

Sijedom toga, ovaj drugostupanjski sud zaključuje kako je prvostupanjski sud u svemu pravilno cijenio ukupnu težinu kriminalne djelatnosti, a sve kako se optuženi D. P. prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca i optuženi M. N. izricanjem uvjetne osude, na način da je isti optuženik najprije osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i koja se neće izvršiti ako u roku od 5 (pet) godina ne počini novo djelo, na način da im je izrekao primjerene vrste i mjere kazni koje su dostatne da se postigne zakonom propisana svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, više ne bi pojavljivali kao počinitelji kaznenih djela, te kako bi se i na druge utjecalo da ne čine takva djela, odnosno utjecalo na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

 

Pravilno optuženi G. V. dovodi u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo prijevare iz točke 3. izreke.

 

Naime, uzimajući u obzir iskaz svjedoka Z. K. (list 334) da mu se svjedok D. K. ništa određeno nije žalio na optuženog G. V. vezano za nestanak dvaju frižidera i da on ne zna tko je osoba sa prezimenom M., a s kojom je svjedok D. K. u svezi tih frižidera jedino kontaktirao u svezi njihova preuzimanja, to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, jer prvostupanjski sud sa nedvojbenom sigurnošću nije utvrdio da su optuženi G. V. i osoba koja se predstavila prezimenom M., iste osobe.

 

Time je, za sada, preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da je optuženi G. V. počinitelj toga kaznenog djela na način kako je to opisano činjeničnim opisom djela u točki 3. izreke.

 

Pravilno pri tome prvostupanjski sud, u odnosu na žalbom ponovljeni prijedlog za ispitivanjem svjedoka L. O., obranu optuženog G. V. da je preuzeo hladnjak od pokojnog P. A., koji je kasnije toj osobi i vraćen, a što ovaj ponavlja u žalbi, smatra neosnovanom, jer iz iskaza svjedoka Z. K., koji je taj sud prihvatio, a za kojega optuženi G. V. ističe da je ispred njega preuzeo od P. A. predmetni hladnjak, sud je utvrdio da on uopće ne poznaje osobu pod imenom P. A. Stoga je pravilno prvostupanjski sud, prihvaćajući iskaz svjedoka K., a u smislu odredbe članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08-19 kao nevažan odbio prijedlog optuženog G. V. za ispitivanjem svjedoka L. O., na okolnost da bi predmetni hladnjak bio vraćen pokojnom P. A., pravilno smatrajući da se izvođenjem toga dokaza ne bi utvrdila činjenica važna za odlučivanje, niti postoji povezanost između činjenice koju taj optuženik, izvođenjem toga dokaza želi utvrditi, i odlučne činjenice je li optuženi G. V. postupio na način razvidan točkom 3. izreke.

 

Kako dakle prvostupanjski sud sa nedvojbenom sigurnošću nije utvrdio da su optuženi G. V. i osoba koja se predstavila prezimenom M. iste osobe, to za sada ne bi proizlazilo dokazanim da je optuženi G. V. počinitelj toga kaznenog djela, zbog čega je valjalo za to djelo prihvatiti njegovu žalbu, te presudu, s obzirom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na djelo prijevare iz točke 3. izreke ukinuti.

 

U ponovljenom će postupku, prvostupanjski sud, ponovnim izvođenjem i sveobuhvatnom ocjenom izvedenih dokaza, još jednom preispitati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na djelo prijevare iz točke 3. izreke, na način da će u nastavku postupka sa nesumnjivom sigurnošću utvrditi i o tome u presudi dati jasne razloge, jesu li optuženik G. V. i osoba pod imenom M. iste osobe, odnosno razloge je li optuženik G. V. postupio na način razvidan u činjeničnom i pravnom opisu kaznenog djela prijevare opisanog u točki 3. izreke, nakon čega će prvostupanjski sud u odnosu na to djelo donijeti novu i zakonitu sudsku presudu u kojoj će dati jasne, potpune i zakonite razloge kako je to razvidno odredbom članka 459. ZKP/08-19.

 

Budući je u tom dijelu ukinuta prvostupanjska presuda, kako u odnosu na djelo za koje je optuženik G. V. proglašen krivim, tako i u odnosu na odluku o posebnoj obvezi iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11, te u odnosu na odluku o imovinsko pravnom zahtjevu u iznosu od 9.748,00 kuna, koje se odnose na to kazneno djelo, to je prvostupanjsku presudu, budući je ovaj sud odbio žalbu optuženog G. V. u odnosu na djelo iz točke 1. za koje je proglašen krivim, valjalo uslijed toga preinačiti u odluci o kazni, na način da je ovaj sud prihvatio po prvostupanjskom sudu utvrđenu kaznu zatvora za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, te je temeljem te zakonske odredbe i u odnosu na djelo iz točke 1. optuženi G. V. osuđen na kaznu zatvora u tome trajanju, nakon čega mu je temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je optuženi G. V. osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Pri tome je prvostupanjski sud optuženom G. V: cijenio kao olakotnu okolnost dosadašnju neosuđivanost, zbog čega ovaj drugostupanjski sud zaključuje, i budući da odluka o kaznenopravnoj sankciji uvijek mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela te cijeneći sve istaknute okolnosti, kao i imajući u vidu da je prvostupanjski sud vodio računa o svim okolnostima predviđenim u članku 41. KZ/11 (svrha kažnjavanja) i članka 47. KZ/11 (odmjeravanje kazne), kako će se svrha kažnjavanja za kazneno djelo prijevare opisano točkom 1. postići upravo izrečenom kaznenopravnom sankcijom.

 

Kako navodima svoje žalbe optuženici D. P. i M. N. nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti su nađene povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 476. stavak 1. ZKP/08-19, valjalo je njihove žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u odnosu na te optuženike i za kaznena djela iz točaka 1. i 2. izreke, sve temeljem članka 482. ZKP/08.

 

Također je valjalo djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog G. V., temeljem članka 483. stavak 1. ZKP/08-19 ukinuti presudu u odnosu na djelo prijevare iz točke 3. izreke pobijane presude, kao i odluke o posebnoj obvezi i imovinskopravnom zahtjevu i predmet u tome dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, odnosno u preostalom dijelu preinačiti presudu u odluci o kazni, sve temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08-19.

 

U Splitu 12. ožujka 2020.