- 1 -              Kžm 3/2018-7

 

 

 

 

 

Broj: Kžm 3/2018-7

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. N. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 3. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 14. studenog 2017. broj Kmp-1/2017, u sjednici održanoj 12. ožujka 2020., u prisutnosti u javnom dijelu zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske M. K. i zz branitelja opt. M. N., J. P. odvjetnice iz Z.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom odlukom Županijskog suda u Dubrovniku, koja se sastoji od presude u odnosu na opt. D. V., opt. M. N. i opt. S. T. i rješenja u odnosu na mlt. L. Đ., opt. D. V. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi s čl. 34. KZ/11. i uz primjenu čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci. Na temelju čl. 56. st. 1. KZ/11. opt. D. V. je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11. od optuženika je oduzeto 14,12 grama amfetamina. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1.-6. ZKP Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.: - dalje: ZKP/08.) optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnoj svoti 1.000,00 kuna u roku od mjesec dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

Istom su presudom, na temelju čl. 453. ZKP/08. oslobođeni od optužbe,  opt. M. N. da bi počinio kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11. i opt. S. T. da bi počinio kazneno djelo iz čl. 191. st. 2. KZ/11. Na temelju čl. 556. st. 1. ZKP/08. i čl. 79. st. 2. i 6. KZ/11. od opt. M. N. oduzeto je 37,65 grama droge marihuana i naloženo uništenje iste po pravomoćnosti ove presude, dok na „…temelju čl. 149. st. 1. ZKP-a oba optužena oslobađaju se snošenja troškova ovog kaznenog postupka, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.“

 

Konačno, na temelju čl. 7., čl. 10. st. 2. toč. 8. i 11. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13. i 56/15.; dalje u tekstu: ZSM/11.) mlt. L. Đ. su izrečene odgojne mjere posebne obveze, da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od sto sati i da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade, dok na temelju čl. 89. st. 1. i 2. ZSM/11. „…troškove ovog kaznenog postupka snositi će ovaj sud iz svojih proračunskih sredstava.“

 

Protiv prvostupanjske presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na žalbu državnog odvjetnika odgovorili su opt. M. N. po branitelju G. L., odvjetniku iz D., koji je zatražio i obavijest o sjednici vijeća te opt. S. T. po branitelju I. F., odvjetniku iz D.

 

Nakon što je sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je u podnesku od 5. ožujka 2018.  broj KŽ-DO-104/2018 izjavila da odustaje od dijela žalbe kojom se prvostupanjska presuda pobija zbog povrede kaznenog zakona.

 

Postupajući prema čl. 475. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-VIII), sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog opt. M. N., a u prisutnosti  u javnom dijelu zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske M. K. i zamjene optuženikova branitelja, J. P. odvjetnice iz Z.

 

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

U odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude i opt. D. V.

 

Državni odvjetnik u žalbi (zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni) ustraje na optužbi za  dovršeno kazneno djela iz čl. 190. st. 3. KZ/11. Navodi da je optuženik drogu poslao autobusom za L. Đ. „…koji mu je tog dana trebao uplatiti i novce.“, a kako se prema rezultatu posebnih dokaznih radnji optuženik i L. Đ. „…od prije poznaju…“ smatra neosnovanim zaključak prvostupanjskog suda kako optuženik nije imao saznanje o maloljetnoj dobi L. Đ. Kritizira manjkavost zakonskog opisa pokušaja kaznenog djela iz izreke prvostupanjske presude (što podvodi pod povredu kaznenog zakona), te osporava odluku o kazni tvrdnjom da prvostupanjski sud nije „…dovoljno uzeo u obzir otegotne okolnosti, kao što su vrsta i količina droge namijenjene daljnjoj prodaji, pa je trebalo izreći strožu kaznu…“.

 

Nasuprot žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve odlučne činjenice na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava te je osnovano optuženiku izrekao uvjetnu osudu.

 

Prije svega valja istaknuti da je opt. D. V. proglašen krivim upravo zbog radnji koje su mu bile i stavljene na teret optužnicom jer je sa L. Đ. „…dogovorio, za točno neutvrđeni novčani iznos, prodaju droge „amfetamin“, … koju je nakon toga nabavio, te tu opojnu drogu u količini od 15,06 grama, … predao kao običnu pošiljku vozaču autobusa, koji prometuje na relaciji S.-D., koju je u D. trebao preuzeti L. Đ., a tu opojnu drogu su u autobusu pronašli policijski službenici, koji su je privremeno oduzeli,“. Pravilnost utvrđenja ovih činjenica žalitelj ne osporava već ustvari smatra da opisana djelatnost predstavlja dovršeno kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa droge. Međutim, u pravu je prvostupanjski sud da unatoč postignutog dogovora oko kupoprodaje droge L. Đ. drogu nije platio ni preuzeo pa je djelo ostalo u pokušaju.

 

Premda prvostupanjski sud u ovom dijelu zakonski opis izreke djela nije sačinio sukladno čl. 34. st. 1. KZ/11. („pokušao prodati tvari koje su proglašene drogom“ što bi odgovaralo opisu pokušaja iz KZ/97.), time izreka nije nejasna niti proturječna sebi i razlozima presude u mjeri da se presuda ne može ispitati niti je iz tog razloga povrijeđen kazneni zakon kako se tvrdi u žalbi.

 

Nadalje, žalbenim navodom državnog odvjetnika o ranijem poznanstvu optuženika i mlt. L. Đ. nije s uspjehom dovedena u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda kako nije dokazana optuženikova svijest o prodaji droge djetetu. Kada se ima na umu da se predmetni dogovor oko prodaje droge odvija u trenutku kada mlt. L. Đ. od punoljetnosti dijeli tek kojih dva mjeseca, okolnost da se sudionici dogovora poznaju od ranije kako se može naslutiti iz njihova razgovora (posebne dokazne radnje) dostatna je tek za postojanje osnovane sumnje na učin kaznenog djela iz čl.190. st. 3. KZ/11., što uz koncepciju obrane optuženih i nedostatak drugih dokaza nije dovoljno za osudu za ovaj kvalificirani oblik kaznenog djela.

 

Konačno, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbi o zakonskom ublažavanju kazne optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci koju je uvjetovao kroz vrijeme provjeravanja od dvije godine imajući na umu prevladavajući značaj olakotnih okolnosti, da je opt. D. V. neosuđivan i kritičan prema počinjenom djelu te da su izostale štetne posljedice. Pored toga valja istaknuti da je predmet kaznenog djela droga koja u najmanjoj mjeri škodi zdravlju (marihuana) pa odmjerena kazna uz primjenu uvjetne osude odgovara u cijelosti težini kaznenog djela i počinitelju zbog te će se njome ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja.

 

U odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude, opt. M. N. i opt. S. T.

 

Neosnovano državni odvjetnik pobija oslobađajući dio prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.-VIII (samo kod opt. M. N.)  i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Protivno tvrdnji državnog odvjetnika argumentacija o nedostatku dokaza za osudu opt. M. N. nije nejasna ni proturječna već je pravilna i razumna.

 

Sud prvog stupnja uzima u obzir da je kod ovog optuženika pronađena količina marihuane koja „nije baš beznačajna…od nje se može napraviti veliki broj jointa i zadovoljiti potrebe više ovisnika…“. Ovu činjenicu istovremeno razmatra i u sklopu optuženikove obrane (posjedovanje za vlastite potrebe) te ju prihvaća jer je (vlastita konzumacija marihuane) potkrijepljena i presudom Općinskog suda u Dubrovniku, kako je podrobno obrazloženo na str. 9 pobijane presude, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, optuženik negira namjeru prodaje droge marihuane jer je konzument iste, a kako se radi o količini od 41,12 grama marihuane koja nije ni bila upakirana u pojedinačne doze, što bi moglo ukazivati na namjeru daljnje prodaje, to i po ocjeni ovog suda nije sa stupnjem izvjesnosti dokazan učin terećenog kaznenog djela.

 

Razumljivost pobijane presude u ovom dijelu nije narušena ni odlukom o oduzimanju predmetne droge odnosno izričajem o postojanju opasnosti da će droga biti ponovno uporabljena za počinjenje djela budući je predviđena zakonska mogućnost oduzimanja droge i kod izricanja oslobađajuće presude.

 

Konačno, u pravu je sud prvog stupnja kako nema „…čvrstih i kvalitetnih dokaza…“ da je opt. S. T. zajedno sa L. Đ. dao marihuanu na trošenje trojici nepoznatih mlađih muških osoba. Sud prvog stupnja ovaj je zaključak utemeljio na činjenici da optuženika ne tereti svjedok L. D., policijski službenik koji je promatrao događaj, niti je to bilo vidljivo iz fotografija koje su u dokaznom postupku pregledane na raspravi. Budući da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku pregledao fotografije sačinjene po policiji tijekom provođenja posebne dokazne radnje i potom jasno naznačio na zapisniku o raspravi kako nije moguće utvrditi da pored mlt. L. Đ. joint marihuane mota ili dijeli ostalim osobama i opt. S. T., na koju konstataciju nije bilo primjedbi niti je državni odvjetnik istu pokušao osporiti, to je posve promašen žalbeni navod državnog odvjetnika da „…prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio fotografije sačinjene tijekom provođenja posebnih dokaznih radnji.“

 

Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nisu nađene povrede zakona iz  čl. 476. st. 1. ZKP/08.-VIII, trebalo je, na temelju čl. 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 12. ožujka 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.