- 1 -              III Kr 105/2019-5

Broj: III Kr 105/2019-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. R. B., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđ. R. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 17. siječnja 2019. broj K-172/18-16. i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 2. travnja 2019. broj Kž-264/2019-4., u sjednici održanoj 12. ožujka 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se zahtjev osuđ. R. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 17. siječnja 2019. broj K-172/18-16. i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 2. travnja 2019. broj Kž-264/2019-4., R. B. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđ. R. B., po branitelju G. P., odvjetniku iz Z., zbog teške povrede prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, predviđene u čl. 517. st. 1. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.-I.), te zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, iz čl. 459. st. 4. ZKP/08.-I., koja je mogla utjecati na presudu. Predlaže preinačiti presudu Županijskog suda u Zagrebu od 2. travnja 2019. broj Kž-264/2019-4., te odbiti žalbu državnog odvjetnika i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz molbu da se odgodi izvršenje pravomoćne presude.

Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08.-I., spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom odgovoru izložilo stav da je zahtjev neosnovan.

Odgovor na zahtjev dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

Odredbom čl. 517. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-II.), je propisano da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog određenih povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, povreda odredaba kaznenog postupka koje su u tom članku taksativno navedene, te zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi ili povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu.

Podnositelj zahtjeva nije u pravu kada tvrdi da je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, jer drugostupanjski sud nije uzeo u obzir navode osuđenika iznesene u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika.

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, sukladno čl. 487. st. 1. ZKP/08.-I., ispitao je presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sud drugog stupnja nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka ni povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti. Osuđenik nije podnio žalbu na prvostupanjsku presudu, a iz obrazloženja pobijane presude je razvidno kako je drugostupanjski sud, premda sumarno, imao u vidu odgovor osuđenika podnesen na žalbu državnog odvjetnika. To što je sud drugog stupnja, ocjenjujući osnovanost žalbe državnog odvjetnika podnesene zbog odluke o kazni, prigovore istaknute u žalbi prihvatio opravdanima, ne predstavlja istaknutu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.

Navod podnositelja zahtjeva kako je, takvim postupanjem drugostupanjskog suda, osuđeniku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, predstavlja, u biti, prigovor nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Iako takvi navodi, suglasno citiranoj odredbi čl. 517. st. 1. ZKP/08.-II., ne mogu biti osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, ističe se kako, prema čl. 418. st. 1. ZKP/08.-II., dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje. Osuđenik nije tijekom prvostupanjskog postupka navodio okolnosti koje su istaknute u odgovoru na žalbu, a sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi (čl. 450. st. 1. ZKP/08.-II.). Sud prvog stupnja, dakle, nije bio u poziciji utvrđivati odlučne činjenice u tom smjeru, a drugostupanjski sud ne može, bez rasprave, utvrđivati odlučne činjenice koje nije prethodno utvrdio i ocijenio prvostupanjski sud.

Odlukom o kazni sud nije prekoračio svoje ovlasti koje ima po zakonu, a tvrdnje podnositelja zahtjeva su usmjerene na revalorizaciju utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu okolnosti vezanih uz odmjeravanje kazne, u pokušaju da se izazove odluka suda trećeg stupnja, mimo uvjeta predviđenih zakonom.

S obzirom na izloženo, a na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08.-II., odlučeno je kao u izreci, a slijedom takve odluke, nije bilo mjesta odgodi izvršenja pravomoćne presude.

Zagreb, 12. ožujka 2020.

Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Ileana Vinja, v.r.