1              Poslovni broj: K-Us-21/2017-18

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: K-Us-21/2017-18

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću Odjela za suzbijanje korupcije i organiziranogkriminaliteta sastavljenom od sudaca, Dinka Mešina, kao predsjednika vijeća, te Marice Šćepanović i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Božene Penić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika M. A., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, dalje u tekstu: KZ/97), na temelju optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta pod poslovnim brojem K-US-1/11, nakon javno održane i zaključene rasprave 9. ožujka 2020., u nazočnosti optuženika M. A., branitelja optuženika, N. I., odvjetnika u S., i zamjenika Ravnateljice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Z. I., a objavljene 12. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Po članku 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku

 

OPTUŽENIK: M. A. (OIB: ...), sin S. i M. rođene P., rođen ... u D., s prebivalištem u U., na adresi ..., državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju profesor, sa završenom visokom stručnom spremom, zaposlen, s mjesečnim primanjima od oko 6.800,00 kuna, oženjen, otac troje djece, vlasnik stana u D., vlasnik kuće u U., vlasnik dva osobna automobila, sudionik Domovinskog rata, neosuđivan

 

 

o s l o b a đ a s e o p t u ž b e

 

da bi u vremenu od 21. prosinca 2006. do 8. ožujka 2007., u U., kao načelnik Općine U. i predsjednik Općinskog poglavarstva Općine U. koji nositelj izvršne vlasti, u cilju da pribavi nepripadnu imovinsku korist za Općinu U., protivno članku 4. stavku 11. i 39. Zakona o proračunu ("Narodne novine", broj 96/03), sredstva u iznosu od 91.745,00 kuna koja su 21. prosinca 2006. doznačena Općini U. iz proračuna Republike Hrvatske, a u svrhu isplate građanima Općine U. za štetu koju su pretrpjeli od elementarne nepogode, nije naložio da se ta sredstva isplate građanima, već znajući da su to namjenska sredstva koja se ne smiju isplatiti osim za svrhu za koju su namijenjena, naložio da se ta sredstva isplate sa računa Općine U. za plaćanje drugih potreba Općine U., što je službenica računovodstva po njegovom nalogu i učinila, čime je pribavio Općini U. nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 91.745,00 kuna, za koji iznos je oštećen proračun Republike Hrvatske, dakle, kao službena osoba s ciljem da drugoj pravnoj osobi pribavi imovinsku korist iskoristio svoj položaj i prekoračio granice svoje ovlasti, a time je pribavljena znatna imovinska korist, te je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi, pa da bi time počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabu položaja i ovlasti – iz članka 337. stavka 4. u svezi sa stavkom 1. KZ/97, a kažnjivo po članku 337. stavku 4. KZ/97.

 

Na temelju članka 158. stavka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku Republika Hrvatska se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

 

Na temelju članka 149. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

Obrazloženje

 

Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta podiglo je pred ovim sudom optužnicu, pod poslovnim brojem K-US-1/11 od 2. kolovoza 2012., protiv okrivljenika M. A. zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti – zlouporabe položaja i ovlasti - djela opisanog u članku 337. stavku 4. u svezi sa stavkom 1. KZ/97. Tužiteljstvo je na raspravi održanoj 20. svibnja 2014. uredilo činjenični opis optužnice (list 582 spisa).

 

Ovaj sud je u predmetu pod poslovnim brojem K-Us-21/12 od 13. lipnja 2014. donio osuđujuću presudu, a koja je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem I Kž-Us 104/2014-6 od 7. lipnja 2017., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Prilikom očitovanja o optužnici, optuženik M. A. je naveo kako se ne smatra krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. KZ/97 koje mu se u ovom postupku stavlja na teret, te kako će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

 

Sud je odbio prijedlog branitelja optuženika da se od županije Šibensko-kninske zatraže podaci o tome kada je takvo traženje koje se navodi u dopisu od 3. lipnja 2014. upućeno Općini U., odnosno da se dostave isprave iz kojih je vidljivo da je to Općina U. zaprimila i preslik takvog traženja, kao i prijedlog tužitelja koji se odnosi na ispitivanje svjedokinje J. D.

 

Ovo vijeće smatra kako se iz ovakvih prijedloga obrane i tužiteljstva ne bi doznale činjenice koje su bitne za daljnji tijek postupka, kao i donošenje odluke, pa su ovakvi prijedlozi stranaka ocijenjeni kao usmjereni na odugovlačenje postupka.

 

U dokaznom postupku ispitani su svjedoci V. P. (list 661-662 spisa) i Ž. B. (list 662 spisa), te stalni sudski vještak D. B. (list 673 spisa), dok su suglasnošću stranaka pročitani iskazi svjedoka, i to B. D. od 14. travnja 2011. (list 403-405 spisa) i od 10. travnja 2014. (list 574-575 spisa) i I. B. od 4. studenog 2011. (list 434-436 spisa). Nadalje, u dokaznom postupku pregledan je i pročitan službeni vjesnik Šibensko-kninske županije od 22. prosinca 2003. (list 197 spisa), službeni vjesnik Šibensko-kninske županije od 22. srpnja 2005. (list 198 spisa), rješenje o imenovanju povjerenstva za procjenu šteta od elementarnih nepogoda od 22. studenog 2005. (list 199 spisa), dopis od 17. listopada 2006. (list 200 spisa), izvješće o elementarnoj nepogodi-tuča od 25. kolovoza 2006. (list 202-206 spisa), podaci o visini proračuna Općine U. za 2005. (list 207-258 spisa), kartica i računa za 2006. i 2007. (list 259-269 spisa), financijsko-knjigovodstveno vještačenje od 16. travnja 2012. izvršeno po stalnom sudskom vještaku D. B. s prilozima (list 462-504 spisa), dopuna financijsko knjigovodstvenog vještačenja od 1. lipnja 2012. izvršeno po stalnom sudskom vještaku D. B. (list 507-511 spisa), zapisnici o radu 33., 34. i 36., sjednice Općinskog poglavarstva Općine U. (list 524-530 spisa), izvaci iz J. b. d.d. Š. (list 531-533 spisa), dopis Ministarstva financija od 15. svibnja 2014. s prilozima (list 584-593 spisa), požurnica Državnog povjerenstva za procjenu štete zbog elementarnih nepogoda od 8. veljače 2007. (list 593-597 spisa), zapisnici o radu 33., 34. i 36., sjednice Općinskog poglavarstva Općine U. (list 603-609 spisa), podnesak načelnika Općine U. od 7. siječnja 2020. s prilozima (list 663-671 spisa), te na raspravi priložena dokumentacija (list 677 spisa). Na kraju dokaznog postupka pregledan je i pročitan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika M. A. (list 437 spisa).

 

Stranke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka, niti drugih dokaznih prijedloga.

 

Prilikom prvog iznošenja obrane 8. lipnja 2011. dao pred Uredom za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (list 417 spisa), optuženik M. A. je naveo kako su ta sredstva koja su dodijeljena za elementarnu nepogodu još uvijek u obvezi Općine i kako nisu potrošena, te kako se mogu i sutra isplatiti, kako je izračunato da bi se na ime naknade po osobama dobivalo od 16,00 kuna do 300,00 ili 400,00 kuna, kao i kako je utvrđeno da je uplaćeno 2,7% od ukupne visine štete. Nadalje, optuženik je naveo kako nije istina da je on taj novac trošio za isplate plaća, kao i kako je taj iznos uplaćen u dvanaestom mjesecu, kada se iz proračuna uplaćuju i drugi novčani iznosi, ali kako oni o toj uplati za elementarnu nepogodu nisu dobili obavijest i kako je njemu bilo sumnjivo da bi se radilo o naknadi za elementarne nepogode budući da je ona uvijek bila na okrugli iznos, pa je tako naveo kako je za godinu iza naknada za elementarnu nepogodu bila u iznosu od 500.000,00 kuna. Optuženik je naveo kako je tek sljedeće godine saznao da bi se to radilo o sredstvima za naknadu za elementarnu nepogodu, kako mu je službenica P. rekla da je ona kontaktirala u ministarstvo i da su oni rekli da je to za tu osnovu, kako je on dao nalog da se po tome postupi, ali kako nije tražio nikakav pisani trag, te kako se ta sredstva nisu i ne mogu potrošiti, a ako se ne potroše onda se moraju vratiti onome tko ih je uplatio. Na kraju obrane, optuženik je naveo kako se godinu nakon toga dogodila druga elementarna nepogoda gdje je bio oštećen manji broj ljudi i uplaćeno im je 500.000,00 kuna, te kako je donesena odluka u 2009. da se isplate za obje elementarne nepogode, tim kako je isplaćeno samo za drugu, dok za ovu prvu nije, na što je on rekao da se onda taj iznos rezervira na račun općine.

 

U obrani koju je iznio na raspravi održanoj 13. lipnja 2014. (list 610-611 spisa), optuženik M. A. je ostao kod ranijih navoda, te je tome dodao se sjeća da je isplatu za naknadu za elementarnu nepogodu trebalo isplatiti 2007., kako se ne sjeća je li on potpisivao virmane za isplate koje su izvršene do 8. ožujka 2007., kako su postojala tri potpisnika i kako ne zna tko je to potpisao. Nadalje, optuženik je naveo je kako njemu nikada nije službeno došlo zbog čega je uplaćen taj iznos od 91.745,00 kuna, kako je nešto čuo šeficu računovodstva, i to prvo u siječnju, pa potom u lipnju 2007., a kada je saznao da se radi o sredstvima koja su namijenjena za podmirenje oštećenika koji su pretrpjeli štetu od elementarne nepogode, te kako je on nakon toga zatražio da se napravi procjena i obračun stvarne štete i iznos koji bi se trebao isplatiti oštećenicima, kako je on dao takav nalog, ali koji nalog nije izvršen. Isto tako, optuženik je naveo kako je prvu godinu kao načelnik Općine U. radio kao profesionalac, a sljedeće tri godine kao nastavnik u školi, odnosno kao volonter u općini, kako je postojalo povjerenstvo za isplatu koje se sastojalo od tri člana, pročelnika, šefa računovodstva i treće osobe, kao i kako je on nalog za isplatu dao u dva navrata i kako je to bilo u prvom kvartalu 2009.. Optuženik je naveo kako je iznos od 91.745,00 kuna bilo rezervirano za isplatu naknade za štetu nastalu od elementarne nepogode iz razloga jer je tako bilo plaćeno, iako nikada nisu imali materijalne dokaze da su ta sredstva upravo za tu namjenu i kako Općina U. nikada nije dobila takvu odluku, te kako je on to saznao nakon njega pokrenut ovaj postupak. Na kraju obrane, optuženik je naveo kako je na općinskom vijeću u više navrata bilo govora o tome i kako su se ta sredstva vodila kao obveza, ti kako se raspravljalo o tome hoće li se isplati, kada, kome i na koji način. I na kraju, prilikom iznošenja obrane na raspravi održanoj 9. ožujka 2020. (list 674 spisa), optuženik M. A. je ostao kod ranijih navoda, pri čemu je dodao kako je on načelnik Općine U. bio do mjeseca svibnja 2009., te kako se na kraju proračunske 2007./2008. na računu nalazio iznos od ovih 91.000,00 kuna, a što je utvrđeno i na temelju revizijskog nalaza, kao i kako prije nego mu je istekao mandat na mjestu načelnika općine na računu je ostalo negdje preko 200.000,00 kuna. Nadalje, optuženik je naveo on nikada nije službeno doznao da bi se to radilo o sredstvima doznačenim za plaćanje naknade elementarne nepogode, kako mu je nekoliko mjeseci nakon uplate ovog novca to kazala službenica koja je to saznala u razgovoru preko telefona s nekom osobom, ali kako on nikada službeno saznanje o tome nije dobio.

 

Nakon ovako provedenog postupka ovaj sud smatra kako nije dokazano da je optuženik M. A. počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabu položaja i ovlasti - djela opisanog u članku 237. stavku 4. u svezi sa stavkom 1. KZ/97, koje kazneno djelo mu se u ovom postupku stavlja na teret i kako je to odlučeno u izreci presude.

 

Potrebno je istaknuti kako je u vrijeme počinjenja kaznenog djela koje se optuženiku M. A. stavlja na teret na snazi bio Kazneni zakon (KZ/97). Naime, tijekom postupka donesen je novi Kazneni zakon („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje u tekstu: KZ/11), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013., pa je ovaj sud je utvrdio kako postoji pravni kontinuitet kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u svezi stavka 1. KZ/97 koje se nalazi u kaznenom djelu zlouporabe položaja i ovlasti, djela opisanog u članku 291. stavku 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11.

 

Tijekom postupka nije bilo prijeporno kako je optuženik M. A. u vremenu od 21. prosinca 2006. do 8. ožujka 2007., bio kao načelnik Općine U. i predsjednik Općinskog poglavarstva Općine U., kao nositelja izvršne vlasti.

 

Nadalje, tijekom postupku nije bilo prijeporno kako su 21. prosinca 2006. Općini U. iz proračuna Republike Hrvatske doznačena sredstva u iznosu od 91.745,00 kuna koja su, a u svrhu isplate građanima Općine U. za štetu koju su pretrpjeli od elementarne nepogode.

 

Isto tako, tijekom postupka nije bilo prijeporno kako ranije spomenuta namjenska sredstva nisu isplaćena građanima.

 

Ranije navedeno utvrđeno je na temelju dokaza koji se nalaze u spisu, u prvom redu dokumentacije koja se nalazi u spisu, iskaza ispitanih svjedoka, kao i financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, te iskaza stalnog sudskog vještaka D. B., s tim kako nitko od stranka tijekom postupka nije osporavao ranije spomenuta utvrđenja.

 

Ono što je tijekom postupka bilo prijeporno jest je li optuženik M. A. počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, točnije je li kao službena osoba s ciljem da drugoj pravnoj osobi pribavi imovinsku korist iskoristio svoj položaj i prekoračio granice svoje ovlasti, a time je pribavljena znatna imovinska korist, te je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi, kao i tko je oštećenik u ovom postupku.

 

Optuženik M. A. negira počinjenje kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. KZ/97, pri čemu je naveo kako on, odnosno Općina U., nikada nije dobila službeni dopis da bi se uplaćeni novac u iznosu od 91.750,00 kuna odnosio na naknadu štete za elementarnu nepogodu, kako je to saznao naknadno, ali kako taj novac nije potrošen nego se nalazi na računu Općine i kako isti sutra može biti vraćen onome tko ga je uplatio.

 

Tijekom postupka u svojstvu svjedokinje ispitana je V. P. koja je u inkriminirano vrijeme u Općini U. bila zaposlena na mjestu računovodstvenog referenta, te je ista navela kako je krajem 2006. iz državnog proračuna na račun Općine U. uplaćen iznos od oko 91.000,00 kuna, a koji iznos se odnosio na naknadu za elementarnu nepogodu koja se dogodila u mjesecu srpnju 2006., ali kako ta novčana sredstva nikada nisu isplaćena fizičkim osobama na ime štete koju su pretrpjele elementarnom nepogodom, već da su potrošena za ostale namjene (list 394 spisa).

 

Svjedokinja P. je ispitana ponovno 4. studenog 2011., te je tada ostala kod ranijih navoda, te je istaknula „….Ova sredstva za elementarnu nepogodu vodila su se na stavci 239 odnosno kao „obveze“. Za isplatu svih sredstava sa računa Općine U. nalog jedino može dati načelnik Općine i on je upravo i sa ove stavke koja je bila namijenjena za isplatu obeštećenja građanima pretrpljenu štetu od elementarne nepogode dao nalog da se iz tih sredstava plate druge obaveze Općine U. ….“ (list 432 spisa).

 

Ovakve navode potvrdio je i svjedok Ž. B., sadašnji načelnik Općine U., koji je naveo kako ovaj novčani iznos nije vraćen Ministarstvu financija, kako su vratili negdje oko 50% uplaćenog iznosa, kako Općina U. nema veliki proračun, pa kako tako prema svojim mogućnostima, a ukoliko im i koliko ostane viška novca, podmiruju sve obveze (list 662 spisa).

 

Nadalje, svjedokinja P. je još u dva navrata ispitivana pred sudom u svojstvu svjedokinje, ali je u ta dva navrata iskazivala drugačije vezano za sporni novčani iznos od 91.750,00 kuna očito prilagođavajući svoj iskaz obrani optuženika A., pa je tako navela kako je ovaj uplaćeni novčani iznos cijelo vrijeme bio na računu Općine U. i kako nije upotrijebljen za druge svrhe (list 572-574 i 661-662 spisa).

 

Međutim, da je novčani iznos od 91.750,00 kuna isplaćen u druge svrhe potvrdio je stalni sudski vještak D. B. koji je naveo kako su novčana sredstva koja su bila na računu Općine U. od 21. prosinca 2006. do 8. ožujka 2007. upućivana prema stavkama koje su predviđene u proračunu za 2006. i 2007. (list 466-467 spisa), kao i kako je na dan 08. ožujka 2007. na žiro računu Općine U. bio samo iznos od 4.145,06 kuna, dakle kako nije bilo iznosa od 91.750,00 kuna (list 511 spisa).

 

Prema tome, ne stoje navodi optuženika A. kako je novčani iznos koji je uplaćen na ime naknade za štetu nastalu elementarnom nepogodom cijelo vrijeme bio na računu Općine U., već je utvrđeno kako je taj novac potrošen za druge potrebe Općine, a kako je to u svojim prvim iskazima navela svjedokinja P.

 

Gledajući dalje, nesporno je kako taj novac nikada, pa niti do danas, nije uplaćen oštećenicima, točnije osobama koje su pretrpjele štetu elementarnom nepogodom koja se dogodila u mjesecu srpnju 2006.

 

Uzimajući u obzir sve ranije navedeno i utvrđeno, ovaj sud smatra kako nisu dokazani navodi optuženice da bi ovim kaznenom djelom bila oštećena Republika Hrvatska.

 

Naime, ovaj sud smatra kako su u ovom postupku oštećene fizičke osobe, odnosno osobe koje su bile na popisu da im se naknadi šteta i za koje osobe je Općini U. doznačen novčani iznos od 91.750,00 kuna, a koje nisu navedene u optužnici kao oštećenici.

 

Nadalje, optuženiku M. A. se na teret stavlja da je kao službena osoba s ciljem da drugoj pravnoj osobi pribavi imovinsku korist iskoristio svoj položaj i prekoračio granice svoje ovlasti, a time je pribavljena znatna imovinska korist, te je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi.

 

Pravno dobro koje se štiti kaznenom djelom iz članka 337. KZ/97 je imovina čije interese zastupa službena ili odgovorna osoba.

Nadalje, pretpostavka za kazneno djelo iz članka 337. KZ/97 jest da je za pravnu osobu nastupila šteta.

 

Uzimajući u obzir sve ranije navedeno i utvrđeno nije dokazano da bi optuženik M. A. pravnom dobru koje on štiti, u ovom slučaju imovini Općine U., pričinio bilo kakvu štetu.

 

Isto tako, plaćanjem iz sredstava proračuna obveza koje je Općina U. imala i u koje je upotrijebljen novčani iznos od 91.750,00 kuna, nikome od fizičkih ili pravnih osoba kojim je taj novac uplaćen nije pribavljena bilo kakva korist, već su oni samo od Općine U. dobili naknadu koja im je pripadala prema ugovorima i obvezama koje je Općina U. imala prema njima, a kako je to utvrđeno financijskim vještačenjem (list 466-467 spisa)

 

Prema tome, Općina U. je novac uplaćen na ime naknade za štetu nastalu od elementarne nepogode iskoristila u druge svrhe, ostale tekuće potrebe općine, ali nije dokazano da bi na taj način Općina U. pretrpjela bilo kakvu štetu ili da je za druge pravne osobe pribavljena nekakva imovinska korist.

 

Kada se u obzir uzme sve ranije navedeno i utvrđeno ovaj sud smatra kako nije dokazno da bi optuženik M. A. kao službena osoba s ciljem da drugoj pravnoj osobi pribavi imovinsku korist iskoristio svoj položaj i prekoračio granice svoje ovlasti, a time je pribavljena znatna imovinska korist, te je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi.

 

Prema tome, a uzimajući u obzir sve ranije navedeno, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i dovodeći ih u međusobnu povezanost, nije dokazano da bi optuženik M. A. u vremenu od 21. prosinca 2006. do 8. ožujka 2007., u U., kao načelnik Općine U. i predsjednik Općinskog poglavarstva Općine U. koji nositelj izvršne vlasti, u cilju da pribavi nepripadnu imovinsku korist za Općinu U., protivno članku 4. stavku 11. i 39. Zakona o proračunu, sredstva u iznosu od 91.745,00 kuna koja su 21. prosinca 2006. doznačena Općini U. iz proračuna Republike Hrvatske, a u svrhu isplate građanima Općine U. za štetu koju su pretrpjeli od elementarne nepogode, nije naložio da se ta sredstva isplate građanima, već znajući da su to namjenska sredstva koja se ne smiju isplatiti osim za svrhu za koju su namijenjena, naložio da se ta sredstva isplate sa računa Općine U. za plaćanje drugih potreba Općine U., što je službenica računovodstva po njegovom nalogu i učinila, čime je pribavio Općini U. nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 91.745,00 kuna, za koji iznos je oštećen proračun Republike Hrvatske.

 

Prilikom donošenja presude, sud je proveo sve dokaze koji imaju značaja za donošenje odluke u ovom predmetu. Niti jedan dokaz izveden tijekom dokaznog postupka ne upućuje na to da je optuženik M. A. kao službena osoba s ciljem da drugoj pravnoj osobi pribavi imovinsku korist iskoristio svoj položaj i prekoračio granice svoje ovlasti, a time je pribavljena znatna imovinska korist, te je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi, kako ga se tereti optužnim aktom.

 

Imajući u vidu sve naprijed navedeno, budući da tijekom postupka nisu izvedeni dokazi koji bi upućivali na suprotan zaključak, ovaj sud smatra kako nije dokazano da je optuženik M. A. počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabu položaja i ovlasti - djelo opisano u članku 337. stavku 4. u svezi sa stavkom 1. KZ/97, koje i na koji način mu se u ovom postupku stavlja na teret, pa je isti po članku 453. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19) oslobođen optužbe za ovo kazneno djelo, a kako je to navedeno u izreci presude.

 

Zamjenik Ravnateljice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta je u završnom govoru u ime Republike Hrvatske postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 58.745,00 kuna, obzirom da je jedan dio novčanog iznosa uplaćen Ministarstvu financija (list 675 spisa).

 

Obzirom da je u ovom postupku donesena oslobađajuća presuda, tako je ovaj sud, a postupajući na temelju članka 158. stavka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku, Republiku Hrvatsku se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu.

 

Na temelju članka 149. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku, a obzirom da je u ovom postupku donesena oslobađajuća presuda, troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

U Splitu 12. ožujka 2020.