Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: Gž-61/2019-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

 


Poslovni broj: Gž-61/2019-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Amare Trgo, predsjednice vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i mr. sc. Senije Ledić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice R. S., iz S., OIB: , zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz O. D. B. i p. d.o.o. S., protiv tuženika A. H. d.d. S., OIB: , zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-424/16 od 22. listopada 2018., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-424/16 od 22. listopada 2018. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s naslova naknade štete za tuđu njegu i pomoć za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. ožujka 2017. ukupno iznos od 107.100,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se za više zatražene zakonske zatezne kamate od dosuđenih zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

 

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 23.473,00 kune sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

Protiv prvostupanjske presude žalbe su podnijeli tužiteljica i tuženik pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na žalbu tuženika je odgovoreno.

 

Žalbe tužiteljice i tuženika su osnovane.

 

Predmet spora je naknada imovinske štete zbog potrebe tuđe njege i pomoći za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. ožujka 2017. u ukupnom iznosu od 107.100,00 kuna sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

 

U ovom predmetu tužiteljica je podnijela tužbu 4. kolovoza 2016. u kojoj se navodi da je stradala u teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila dana 19. veljače 1993., a koju je skrivio vozač osobnog automobila Fiat Tipo reg. oznake i broja ST , J. M. P. R. iz P., to vozilo da je vlasništvo tuženika i predstavlja rent-a-car vozilo, u toj nesreći tužiteljica da je zadobila teške tjelesne ozljede radi kojih je ostala doživotni invalid i osoba kojoj je stalno potrebna tuđa njega i pomoć. Kako je automobil opasna stvar, to da je tuženik kao vlasnik automobila pasivno legitimiran i odgovoran za nastalu štetu tužiteljici, o tome da se već izjasnio ovaj sud pravomoćnom presudom u predmetu broj IP-2591/02. Također, u svim do sada vođenim postupcima, za prijašnja razdoblja naknade štete, tuženik da nije osporavao ni pasivnu legitimaciju, odgovornost za štetu, trajnu potrebu za tuđom njegom i pomoći od dva sata dnevno kod tužiteljice, da je bila sporna samo visina cijene sata tuđe njege i pomoći. U dosadašnjim postupcima pored tuženika da je solidarno utuženo bilo i društvo C. o. d.d. kao osiguratelj vozila tuženika koje je prouzročilo nezgodu, u predmetu ovog suda P1-8440/09 da je utvrđeno kako je limit osiguranja po polici autoodgovornosti iscrpljen, to da je sada tužen samo ovaj tuženik. Tužiteljica potražuje naknadu tuđe njege i pomoći u trajanju od dva sata dnevno i to u iznosu od 35,00 kuna po satu iste, za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. srpnja 2016., sa zakonskim zateznim kamatama.

 

Nije sporno da je tužiteljica u teškoj prometnoj nezgodi, koju je skrivio vozač osobnog automobila Fiat Tipo, J. M. P. R. iz F., vlasništvo tuženika kao rent-a-car vozilo, koje je u tom trenutku bilo osigurano policom autoodgovornosti kod društva C. o. d.d., ostala doživotni invalid, osoba kojoj je potrebna tuđa njega i pomoć. Iz pribavljenih predmeta proizlazi da su isti vođeni radi naknade štete po tužbama tužiteljice i protiv ovog tuženika, kao vlasnika automobila i protiv osiguravatelja C. o. d.d. Nije sporno da je u pogledu police autoodgovornosti iscrpljen limit osiguranja po toj polici, dakle, sada je ovom tužbom tužiteljica tužila samog tuženika, kao vlasnika vozila kojom je prouzročena nezgoda. Pregledom spisa proizlazi da je posljednji postupak pred ovim sudom, prije ovog, vođen pod brojem P1-8440/09, a za razdoblje potrebne tuđe njege i pomoći do 31.prosinca 2012., isti je pravomoćno okončan 2016., presudom drugostupanjskog suda.

 

Sporna je pasivna legitimacija tuženika jer tuženik tvrdi da je odgovorna osoba ona kojoj je tuženik kao vlasnik povjerio stvar da se njome služi i to vozač J. M. P. R., korisnik rent-a-car vozila, koji je skrivio nesreću u kojoj je tužiteljica povrijeđena. Isto tako, sporan je i tijek zateznih kamata na naknadu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć.

 

U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika prvostupanjski sud smatra da je navedeni prigovor neosnovan i prihvaća tužbeni zahtjev zaključivši da je tuženik nesporno vlasnik vozila kojeg je kao rent-a-car vozilo dao u najam francuskom državljaninu, koji je nezgodu skrivio i koji je u kaznenom postupku broj IK-255/93 proglašen krivim za počinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa te mu je pravomoćno izrečena kazna.

 

Međutim, prema odredbi članka 1066. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO), umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda, a nije kod njega na radu. Ali će pored nje odgovarati i vlasnik stvari ako je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje joj nije skrenuo pozornost. U tom slučaju odgovorna osoba koja je isplatila naknadu oštećeniku ima pravo zahtijevati cijeli njezin iznos od vlasnika. Vlasnik opasne stvari koji ju je povjerio osobi koja nije osposobljena ili nije ovlaštena njome rukovati odgovara za štetu koja potekne od te stvari.

 

Polazeći od navedenog zbog pogrešnog pravnog pristupa i pogrešne primjene materijalnog prava i to odredbe članka 1066. ZOO-a prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje bitno za predmet spora u smislu odredbi članka 355. i 356. ZPP-a.

 

Radi toga je, temeljem odredbe članka 370. ZPP-a, prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s tim da prvostupanjski sud pravilno utvrdi činjenično stanje relevantno za predmet spora i pravilno primijeni materijalno pravo.

 

Split, 12. ožujka 2020.

Predsjednica vijeća:

Amara Trgo, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu