- 1 -

                                                                                                                    Broj: Jž-569/2020

 

 

 

                                                  

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Branke Žigante Mašić i Renate Popović kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog A.B., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog A.B., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od dana 10. veljače 2020., broj: 5. Pp J-75/2020, na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o  j e :

 

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog A.B. i potvrđuje se pobijana presuda.

 

II.        Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenik A.B. se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.                                                                                                                            

 

 

                                                         Obrazloženje

 

Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen zbog počinjenja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koje djelo mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana, a koja kazna se neće izvršiti ukoliko u roku kušnje od jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

 

Istom presudom okrivljenik je, temeljem članka 138. 1. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

 

Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Žalitelj u žalbi ističe, u bitnom, da je presuda krajnje neprimjerena i sramotno neutemeljena, da je on samo bio brutalno iskren opisujući svoje emocionalno stanje i količinu povrijeđenosti, te da mu je nanesena velika nepravda. Ukazuje da su putnice u njegovu vozilu bile pijane i da im je trebala biti izmjerena razina alkohola, da D. laže da je naglasila da im treba taxi koji ima uređaj za naplatu karticama i da u cijelosti navodi očite neistine. Prije dosta vremena je samo jednom bio kažnjen prilikom odlaska na utakmica kada je bio potpuno uredan i miran i samo malo veseliji, te je doista samo on detaljno opisao ovaj događaj pa je zbog toga i osuđen, predlažući da se iz navedenih razloga njegova žalba prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika, a navodi žalbe ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

Naime, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje analizom i ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedokinje D.P., provedenog suočenja između okrivljenika i navedene svjedokinje, te uvida u dokumentaciju u spisu.

 

Sud prvog stupnja je na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, za svoju odluku dao razloge, koji su po mišljenju ovog Suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni.

 

Svoju odluku o dinamici odvijanja događaja prvostupanjski sud je donio nakon analize i dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba, utvrdivši da se okrivljenik predmetne zgode ponašao na način opisan u izreci presude, te je jasno i nedvosmisleno obrazložio kojim dokazima je utvrđena krivnja okrivljenika za prekršaj, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud.

 

Stoga je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz članaka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

Razlozi koje navodi okrivljenik, a koji se odnose na motive i razloge radi kojih je došlo do njegovog ponašanja, ne mogu dovesti do njegova oslobođenja od optužbe, nisu opravdanje za njegovo postupanje i ne predstavljaju razloge isključenja krivnje ili protupravnosti.

 

Razmotrivši povodom žalbe odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću sankciju, primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Primjenjujući prema okrivljeniku mjeru upozorenja - uvjetnu osudu, na način da je kazna zatvora određena u duljini trajanja od 15 dana, čije se izvršenje odgađa za vrijeme roka kušnje od jedne godine, evidentno je da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao valjane i opravdane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, držeći takvu sankciju primjerenu prirodi i težini prekršaja, svim utvrđenim okolnostima na njegovoj strani i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, dakle da će se ovakvom sankcijom utjecati kako na počinitelja da ubuduće ne ponovi takvo ponašanje, tako i na građane da poštuju pravni sustav.

 

Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, okrivljenik je oslobođen obveze naknade paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog postupka.

                                                                                                                         

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 11. ožujka 2020.

 

      Zapisničar:                                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                          Siniša Senjanović, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.