- 1 -

Broj:Jž-186/2020

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D.M. i okrivljenog D.M., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog D.M., podnijete protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj: 10. Pp J-400/2019-72 od                              17. prosinca 2019., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2019.,

      p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog D.M. i prvostupanjska presuda potvrđuje u odnosu na žalitelja u pobijanom dijelu.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni D.M. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

                                                             Obrazloženje             

Pobijanom presudom okrivljeni D.M. i okrivljeni D.M. su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te su okrivljenicima izrečene novčane kazne u iznosu od po 370,00 kuna, svakome, a što je protuvrijednost od 51,13 eura, i koji su upozoreni da ako u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plate dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da su u cijelosti plaćene.

Istom presudom okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od po 150,00 kuna, svaki.

Okrivljeni D.M. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o izrečenoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da je žalitelja i njegovog brata N.J. lažno prijavila policiji, a koju su se prethodno raspravljali zbog kombija koji je zakrčio cestu, te da se pobijana presuda temelji na lažnim iskazima svjedoka koje su izjave unaprijed dogovorene, te da je bilo 6-7 rasprava na koje se nisu odazivali, a žalitelj je opravdao kada nije mogao doći te da nikada nije ranije kažnjavan, da nije kriv i da uzdržava troje djece koja se školuju i uzdržava nezaposlenu suprugu koja je bolesna, da radi kao zaštitar sa plaćom od 4.000,00 kuna.

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

Žalba nije osnovana.

Rješavajući predmet sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika D.M. povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

Razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, na temelju obrana okrivljenika kao i drugih zakonito provedenih provedenih dokaza, budući da su okrivljenici u ponovljenom postupku prvostupanjskom sud dostavili pisane obrane koje su pročitane na glavnoj raspravi održanoj dana 17. prosinca 2019. godine, a koji nisu pristupili iako su bili uredno pozvani slijedom čega im je omogućeno u postupku pravo na konfrontaciju propisano u odredbi članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, a na kojoj su raspravi ispitani svjedoci optužbe N.J., N.J. i M.J.. Prvostupanjski sud je naveden iskaze svjedoka optužbe prihvatio kao istinite i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a iz kojih je nedvojbeno utvrđeno da su u inkriminirano vrijeme na javnom mjestu na ulici u xx, izlaskom iz automobila počeli vikati i galamiti da I.J. izađe van radi neriješenih problema, te nakon razgovora sa N.J. da spor riješe sudskim putem, uporno i dalje vikalo i galamili da I.J. izađe van, a što im N.J. nije dozvolila da ne bi došlo do fizičkog sukoba, a slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je žalitelj svojim bratom kao supočiniteljem na opisani način ostvario obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a čije ponašanje društveno neprihvatljivo i koji su dužni rješavati sporove putem nadležnih tijela na civiliziran i legalan način.

Preispitujući prvostupanjsku presudu razmatranjem žalbenih navoda okrivljenog D.M. u odnosu na izrečenu kaznu, ovaj je Sud našao da je izrečena novčana kazna u iznosu od 370,00 kuna, pravilno i zakonito izrečena, uzimajući u obzir utvrđenu krivnju okrivljenika, opasnost djela kao i druge okolnosti konkretnog slučaja te vrstu i visinu propisane kazne za navedeni prekršaj.

Za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira alternativno je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM preračunato u EUR ili kazna zatvora do 30 dana.

Prvostupanjski je sud okrivljenom D.M. za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 370,00 kuna, kao blaže propisanu vrstu kazne za navedeni prekršaj, a koja je zakonito i pravilno odmjerena s obzirom na utvrđene okolnosti slučaja te je pri tome pravilno cijenio osobne i imovinske prilike okrivljenika kao olakotne okolnosti te raniju nekažnjavanost, pa će se stoga ovako izrečenom novčanom kaznom koja je primjerena vrsti i stupnju krivnje, težini prekršaja i drugim utvrđenim okolnostima ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona, te je stoga prvostupanjski sud u obrazloženju dao jasne i na zakonu osnovane razloge zbog kojih je žalitelju izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne propisanu za navedeni prekršaj.

Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenog D.M. na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 11. ožujka 2020.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenom D.M. i ovlaštenom tužitelju.