- 1 -              Rev 1623/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1623/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. A. F. F. iz I., T., 2. E. Z. iz I., F., 3. G. F. iz I., G., 4. E. F. iz N., R., 5. C. F. iz N., G., 6. D. F. iz N., S., 7. A. F. iz N., G.. E. i 8. M. F. iz N., koje zastupa punomoćnik S. O., odvjetnik u P., protiv tuženika G. P.-P., P., kojeg zastupa punomoćnica L. G., dipl. iur., radi utvrđenja prava vlasništva i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž - 536/14-2 od 9. ožujka 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P - 1150/12 od 8. travnja 2013., u sjednici održanoj 11. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su tužitelji suvlasnici nad nekretninama upisanim u z.u. 588 k.o. P., z.u. 795 k.o. P. i z.u. 3774 k.o. P., na kojim nekretninama u navedenim zemljišnoknjižnim ulošcima dolazi upisana zabilježba zabrane otuđenja i promjene vlasničkog statusa upisana pod poslovnim br. Z – 2156/70 rješenjem Z – 2689/70, pa je tuženik G. P. dužan tužiteljima izdati brisovno očitovanje radi brisanja navedenih zabilježbi u zemljišnim knjigama u roku od 15. dana, a u protivnom se Zemljišnoknjižnom odjelu istog suda nalaže brisanje navedenih zabilježbi temeljem ove presude. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužiteljima 52.785,00 kuna.

 

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužitelja u dijelu kojim je traženo da na nekretninama upisanim u navedenim zemljišnoknjižnim ulošcima na kojima dolazi upisana zabilježba zabrane otuđenja i promjene vlasničkog statusa tuženik G. P. dužan tužiteljima izdati brisovno očitovanje radi brisanja navedenih zabilježbi u zemljišnim knjigama u roku od 15. dana, a u protivnom se Zemljišnoknjižnom odjelu istog suda nalaže brisanje navedenih zabilježbi temeljem ove presude. Drugostupanjskim rješenje ukinuta je prvostupanjska presuda i odbačena tužba u dijelu kojim je utvrđeno da su tužitelji suvlasnici nad nekretninama upisanim u z.u. 588 k.o. P., z.u. 795 k.o. P. i z.u. 3774 k.o. P.. Odlukom o troškovima postupka nalaže tužiteljima naknaditi tuženiku iznos od 4.420,00 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) su podnijeli tužitelji uz prijedlog da se ista preinači shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Tuženik je odgovorio na reviziju uz prijedlog da se odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana.

 

Revizija nije osnovana.

 

Kako je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP-a dopuštena je tzv. redovna revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a, pa je revizija tužitelja, iako pisana po čl. 382. st. 1. i 2. ZPP-a razmatrana kao tzv. redovna revizija.

 

Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuju tužitelji. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a.

 

Revizijskim prigovorom tužitelja istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje suvlasničkih prava nad predmetnim nekretninama nad kojima je u zemljišnim knjigama upisana zabilježba zabrane otuđenja i promjene vlasničkog statusa, te zahtjev za izdavanja brisovnog očitovanje radi brisanja navedenih zabilježbi u zemljišnim knjigama.

 

Pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanja brisovnog očitovanje radi brisanja navedenih zabilježbi u zemljišnim knjigama na činjeničnom utvrđenju: - da su tužitelji u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici nad nekretninama upisanim u z.u. 588 k.o. P., z.u. 795 k.o. P. i z.u. 3774 k.o. P., - da je nad ovim nekretninama upisana zabilježba zabrane otuđenja i promjene vlasničkog statusa (pod poslovnim br. Z – 2156/70 i Z – 2689/70), te – da između tužitelja i tuženika nije osnovan obveznopravni odnos iz kojeg bi proizlazila obveza tuženika ispuniti tražbinu tužitelja na izdavanje brisovnog očitovanja radi brisanja navedenih zabilježbi u zemljišnim knjigama.

 

U navedenom stanju stvari nižestupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio zahtjev tužitelja usmjeren na činidbu izdavanja brisovnog očitovanja radi brisanja provedenih zabilježbi u zemljišnim knjigama. Naime, prema shvaćanju ovog suda (Rev – 363/08 od 3. studenog 2009. i dalje) između stranaka nije nastao obveznopravni odnos (niti prema odredbi čl. 20. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO/, niti prema pravilima i propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu ovog Zakona) iz kojeg bi tužitelji bili ovlašteni zahtijevati ispunjenje činidbe izdavanja brisovnog očitovanja radi brisanja upisanih zabilježbi u zemljišnim knjigama od strane tuženika, a tuženik takvu činidbu bio dužan ispuniti kako to nalaže odredba čl. 9. ZOO-a, a kako to tužitelji postavljenim tužbenim zahtjevom traže. Kako nisu ispunjene pretpostavke prema kojima bi tužitelji bili ovlašteni zahtijevati od tuženika izdavanje brisovnog očitovanja radi brisanja upisanih zabilježbi u zemljišnim knjigama u smislu postavljenog tužbenog zahtjeva, irelevantni su daljnji revizijski navodi tužitelja koji se odnose na ispunjene pretpostavke za brisanje provedenih zabilježbi u zemljišnim knjigama izvan granica u kojima je sud ovlašten odlučivati prema postavljenom zahtjevu tužitelja (čl. 2. st. 1. ZPP-a).

 

Pravilno je nižestupanjski sud odbacio tužbu na utvrđenje prava suvlasništva nad predmetnim nekretninama upravo onako kako su tužitelji i upisani u zemljišnim knjigama. Naime, takva tužba u ovim okolnostima nije predviđena posebnim propisom, dok prema utvrđenju nižestupanjskog suda, tužitelji nemaju pravni interes za podizanje takve tužbe. Tužbom na utvrđenje (čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a) ne osnivaju se novi, ne preinačavaju postojeći pravni odnosi, niti se traži određena činidba, već je svrha ove tužbe da se dobije presuda kojom se tužitelji ubuduće osiguravaju od povrede svojih prava ili pravnih interesa. U tom smislu, kako tužitelji kao upisani suvlasnici predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama brisanje provedenih zabilježbi u smislu odredbi čl. 71. i čl. 95. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17) kojeg je primijeniti u konkretnom slučaju, mogu postići izvan postavljenog deklaratornog zahtjeva, to se postavljeni zahtjev na utvrđenje suvlasničkih prava ne može prihvatiti niti kao nužni deklaratorni preambul postavljenom kondemnatornom zahtjevu na izdavanje brisovnog očitovanja (u smislu odredbe čl. 187. st. 3. ZPP-a).

 

Prema tome, nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 11. ožujka 2020.