Poslovni broj: 12 Psp-12/2019-14

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini po sutkinji Romani Mališ, u pravnoj stvari tužiteljice D.K., OIB…, D., zastupana po punomoćniku V.L., odvjetniku iz P., protiv tuženika S.I., OIB…, D., zastupan po punomoćniku Ivanu Krištić, odvjetniku iz P., radi smetanja posjeda, nakon javno održane glavne rasprave, zaključene dana 7. veljače 2020. u prisutnosti stranaka osobno uz punomoćnike, dana 11. ožujka 2020., donio je, objavio je i 

 

r i j e š i o   j e

 

              1.Tuženik S.I., OIB…, D., smetao je tužiteljicu D.K., OIB…, D. u posljednjem posjedu dijela šume zvane "J" ležeće u V.H. između čkbr. 168/1 i čkbr. 168/2 k.o. V.H. na način što je u prvoj polovici mjeseca ožujka 2019., a što je tužiteljica saznala dana 15. ožujka 2015. u dijelu šume u posjedu tužiteljice posjekao drvo graba označeno točkom 1, svojatajući si na navedeni način posjed dijela šume tužiteljice, označen točkama A-A1, sve prema skici mjerničkog vještaka T.A. od dana 8.11.2019. koja je sastavni dio sudskog spisa, pa se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanje i uznemiravanje dijela posjeda šume "J" ležeće u V.H., k.o. V.H. te se nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da vrati u posjed dio šume označen točkama A-A1, gdje se nalazio posječeni grab, označen točkom 1, tužiteljici u roku 15 dana.

              2.Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.094,80 kn, u roku 15 dana.    

 

Obrazloženje

 

              Tužiteljica u tužbi tvrdi da je posjednica šume zvane "J" ležeće u V.H., označene kao čkbr. 168/2, upisana u Posjedovni list broj 93 k.o. V.H., a koju šumu uživa na način da zublja lišće, siječe drva, te ju obilazi, dakle na uobičajen gospodarski način. Nadalje, tužiteljica tvrdi da je dana 15.3.2019. saznala da je u dijelu šume koju posjeduje posječen jedan grab, najvjerojatnije u prvoj polovini mjeseca ožujka 2019., te je oko navedenog mjesta ostala čista piljevina, koja je i uočena od strane suda prilikom očevida istoga dana, ali u predmetu Općinskog suda u Z., Psp-24/2018, a povodom tužbe tuženika, zbog odvoženja posječenog hrasta, u blizini posječenog graba, te tužiteljica tvrdi da je navedene čin sječe graba u dijelu šume u posjedu tužiteljice počinjen isključivo od strane tuženika, koji je sud htio na takav način uvjeriti da je on posjednik dijela šume u kojem se nalazio hrast i posječen grab, a što nije točno, slijedom čega tužiteljica traži prema preciziranom tužbenom zahtjevu od 6. veljače 2020. zaštitu posljednjeg posjedovnog stanja.

 

              U odgovoru na tužbu tuženik navodi da su netočni navodi tužiteljice da posjeduje šumu  zvanu "J" u dijelu na kojem je posječeno stablo graba, da taj dio uživa na način da zublja lišće, sječe drva, obilazi je i slično. Taj dio šume nije nikada bio u posjedu tužiteljice, niti je ona na tom dijelu vršila bilo kakve poslove u svojstvu posjednika ili vlasnika. Dio šume na kojoj se nalazilo posječeno stablo graba u posjedu je tuženika i u katastarskim operatima opisan je kao čkbr. 168/1, u naravi šuma J., površine 665 m2, Pl. 718 k.o. V.H., a koji u naravi graniči sa čkbr. 168/2 na koju se poziva tužiteljica, a obje su dio šumske cjeline u kojem nisu vidljivi međaši, osim postavljenih međašnih štapova od strane tuženika prije više od godinu dana. Netočni su i navodi tužiteljice da je tuženik posjekao jedno stablo graba u dijelu šume koje posjeduje tužiteljica i to u prvoj polovici mjeseca ožujka, već je tuženi posjekao stablo graba sredinom mjeseca siječnja u dijelu šume koju on posjeduje, koju on održava na primjeren način, njome gospodari i koristi za svoje potrebe, a koja je njegovo obiteljsko nasljeđe. Navodi tužiteljice da je sječa graba u blizini posječenog hrasta počinjena isključivo od strane tuženika, koji da je tim činom htio uvjeriti sud da je on posjednik tog dijela šume je neutemeljena tvrda kojim se želi učiniti to isto – uvjeriti sud da je predmetni dio šume u posjedu tužiteljice. Takve tvrdnje baš i nemaju nekakvog logičnog smisla, budući da je tuženik ranije tužio sadašnju tužiteljicu da je posjekla hrast iz njegove šume, koja je u njegovu posjedu, a sve radnje tuženika na tom dijelu šume samo su dokaz da se radi o njegovoj šumi, koju on posjeduje kao obiteljsko nasljeđe i kojom on gospodari na način istinskog i zakonitog posjednika.

 

              Konačno predlaže da se tužiteljica odbije sa tužbom i preciziranim tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu  troškova postupka.  

 

              U dokaznom postupku sud je izvršio uvid odnosno pročitana je slijedeća dokumentacija: zapisnik od 15. ožujka 2019. Psp-24/18-11 (list 4-5 spisa), Izvod iz Posjedovnog lista 93 k.o. V.H. (list 6), prijepis Posjedovnog lista 718 k.o. V.H. (list 10), Izvod iz katastarskog plana (list 11, proveden je očevid na licu  mjesta dana 11. rujna 2019. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju T.A. (list 20-46), saslušani su svjedoci T.V. i S.I., te su u svrhu dokazivanja saslušane stranke osobno.

 

              Tuženik je predložio da se kao svjedok sasluša D.I. koji je pristupio na očevid određen za dan 11. rujna 2019. gdje je utvrđeno da se ne može provesti dokaz njegovim saslušanjem budući je isti nerazgovjetno govorio odnosno odgovarao na pitanja o osobnim podacima, jer je očito da se radi o bolesnoj osobi.

                                                 

Tužbeni zahtjev je osnovan.

             

Između stranaka je  sporno tko se nalazi u posjedu šume gdje se nalazio posječeni grab.

 

              Iz priloženog zapisnika od 15. ožujka 2019., Psp-24/18-11 proizlazi da je naznačeno "Tuženik (prvo tuženik T.V. koji je bio prisutan očevidu) navodi da je danas zatečen panj graba koji da se nalazi na njegovom posjedu, a kojeg se nalazi piljevina."

              Iz Izvoda iz posjedovnog lista 93 k.o. V.H. proizlazi da je K.D. upisana kao posjednica čkbr. 168/2 Jarek sa 2978 m2 (šuma 2439 m2 i vinograd 539 m2).

 

              Iz prijepisa Posjedovnog lista 718 k.o. V.H. proizlazi da je I.S. upisan kao posjednik dijela čkbr. 168/1 J. sa 665 m2 (šuma 665 m2).

 

              Iz nalaza i mišljenja te skice očevida sudskog vještaka za geodeziju T.A. proizlazi da je na očevidu sa prisutnim strankama obišla mjesto spora, da je tužiteljica pokazala pravac međe svog posjeda koji nosi oznaku čkbr. 168/2 k.o. H. i panj graba, da je tuženik pokazao pravac međe svog posjeda koji nosi oznaku dio čkbr. 168/1 k.o. H. te da su u pravcu međe posjeda kojeg je pokazao tuženik zatečeni drveni štapovi. Pokazani pravci posjeda tužiteljica i tuženika se razlikuju. Pregledom nekretnina, geodetskom izmjerom identičnih točaka na terenu i uklapanjem kopije katastarskog plana na izmjereni detalj preko istih, identificirano je da se panj graba nalazi na čkbr. 168/1 k.o. H/V.H.. Uklop kopije katastarskog plana na izmjereno stanje odnosno kartirani detalj nije jednoznačan. Kopija katastarskog plana je nastala grafičkom metodom izmjere za vrijeme A-U monarhije. Na skici očevida panj graba označen je sa 1; pravac međe posjeda tužiteljice prema pokazivanju A-A1 i pravac međe posjeda tuženika B-B1 u kojima su zatečeni drveni štapovi.

 

Svjedok T.V. iskazao je da mu je poznat mi je predmet spora odnosno panj graba do kojeg rastu još dva graba. Isto tako poznat mu je i panj hrasta koji se nalazi ispod predmetnog panja graba. Radi se o nekretnini tužiteljice koja je njegova punica, i koja je nekretnine naslijedila od svog oca i majke. Njegova punica ima 68 godina.  U početnoj točki označenoj sa A nalazio se međašni kamen kojeg je pred nekih 15 godina izvadio ovdje tuženik i zbog čega se također vodio spor, koji je tuženik tada izgubio. Koliko je njemu poznato posjednik sa lijeve strane u smjeru jugo zapada je I.S. ovdje tuženik. Linija između šuma stranaka ide skroz do vrha gdje se nalazio njihov vinograd i gdje se nalazi cesta i ta linija je skoro ravna. Tužiteljica uživa šumu na način da su se sjekla drva, dolazilo se do vinograda, skupljalo se lišće dok je imala krave. Tužiteljica obilazi šumu barem dva puta godišnje, u proljeće i jesen, a osobito nakon što je došlo do sporova pri čemu misli i na onaj pred 15 godina. Koliko je njemu poznato tuženik nikada nije uživao taj dio šume. Spor zbog graba povezan i sa hrastom, a hrast je prije nego što je posjećen bio velikog opsega, nije bio visok, već je imao veliku krošnju, odnosno nije bilo puno trupaca. Siguran je gdje je posjed tužiteljice jer mu je poznato da njiva s druge strane potoka je od tuženika i međa je negdje gdje se nalaze tačke. Međašni kamen bio je ukopan u zemlju i manji dio je bio vidljiv, a taj kamen se nalazio tu još od kad je on bio dečko i dolazio kod sadašnje punice jer im je pomagao u šumi raditi. Živi sa punicom 26 godina.

Svjedok S.I. iskazao je da mu je poznato da su šume stranaka susjedne i da je grab u šumi tužiteljice, a posjed tužiteljice je do točke A u kojoj se nekad nalazio kamen kojeg je maknuo tuženik. Tuženik je kamen maknuo kad je zatrpao njegovu grabu. To mu je sve poznato jer se njegova šuma nalazi s desne strane šume tužiteljice, odnosno sa suprotne strane od tuženika. Posjed tuženika nije kako je on pokazao jer bi po tome i njiva s kukuruzom bila na njegovom. Neobrađena nekretnina je njegova. Poznato mu je da je i hrast od kojeg je sad samo panj bio od K., sjeća se da je nekad uz hrast rasla divlja jabuka. Hoda u svoju šumu npr. brati vrganje, nedavno je išao pogledati koliko je brat posjekao za ogrjev. Osobno nije sreo tužiteljicu u njezinoj šumi, ali je znao viđati sada njezinu pokojnu majku M. da grablja lišće. Otac mu je pred smrt osobno pokazao međe između njegove šume i šuma tužiteljice, kao i gdje je šuma S.I.. Njegova nekretnina se nalazi iza potoka i neobrađena je jer više nemaju krave, a dio koji je pokošen i napravljena je graba, sve je to napravio tuženi S.I.. Sada ne zna kada je graba skopana, ali mu je rečeno da je iskopana, a njegov brat ju je zatrpao. Siguran je da je tuženik iskopao međni kamen iako ga nije vidio i nije od nikoga to čuo. Od 1982. ne obrađuje svoju nekretninu odnosno dio koji je danas pokošen.

 

              Tužiteljica D.K. saslušana u svrhu dokazivanja iskazala je da je grab  posjećen 2019. godine, a što je zet V.T. vidio prilikom očevida u drugom predmetu. Grab je bio u blizini hrasta kojeg je porušio I.S. Grab je bio nešto više u odnosu na hrast, prema desno. Posječeni grab nije zatečen u šumi, odvezao ga je I.S. Znam da je grab bio u njihovom dijelu šume jer na taj način šumu uživaju preko 100 godina. Predmetnu šumu je stekla od svoje majke, koja je tu šumu stekla od svog oca, njezinog djeda. Do posljednjih 5-6 godina obilazili su šumu barem dva puta godišnje, kako bi vidjeli da li ima srušenog drveća, a od kada su počeli problemi sa tuženikom, šumu obilaze i češće. Problemi između njih počeli su pred 20-tak godina zbog bukve i tada je ovdje tuženi izgubio spor, da bi nakon toga 10-tak godina bio mir. Kad je tuženik porušio hrast, ponovno su počeli problemi. Ne zna ništa o mogućem dogovoru njenog oca i oca tuženika o načinu sječe šume, oni su uživali svaki svoj posjed, svaki svoj dio šume. Poznato joj je da je kao međa bio kamen kojeg danas više nema jer ga je ovdje tuženik bacio van i to možda pred više od 20 godina. Nema tko drugi tko bi taj kamen bacio van, osim ovdje tuženika jer je on sklon tome jer mu ne odgovara niti jedna međa. Ne zna točno koliko je površina njezine šume, sa susjedima s druge strane nemaju problema nikakvih. Prema Posjedovnom listu sporni dio šume pripada njoj. Međaš sa suprotne strane bio je I.A..

 

              Tuženik S.I. saslušan u svrhu dokazivanja iskazao da su on, a prije toga njegov otac, a i prije toga njegov otac, njegov djed uživali predmetnu šumu kako je pokazao na očevidu, označenu točkom A u kojoj je nekada bio međašni kamen do 1994. godine. 1994. godine je prvi puta nastalo smetanje u njegovoj šumi kada je suprug ovdje tužiteljice zajedno sa zetovima srušio njegovu bukvu. Predmetni grab je u njegovoj šumi bio i on ga je sam porušio, ali ne u mjesecu ožujku, nego u mjesecu siječnju 2019. Grab je i odvezao. Tužiteljica je na očevidu pokazala granicu posjeda 3-4 m u njegovoj šumi. Između njegovog oca i djeda tužiteljice I.J. trebao je biti dogovor kako će se sječi, ali konkretno ništa nisu dogovorili, ali su se držali toga da se cca. 1,5 m do međe ništa nije rušilo ni s njegove ni s njihove strane. Radi toga je u njegovoj šumi ostalo i "jačega" debla, odnosno starijih drveća. Iako je postojao dogovor o ne sječi 1,5 m s jedne i s druge strane, on je posjekao grab. A kako je 1994. maknut međašni kamen on se držao te međe i posjekao je grab koji je bio nekih metar od međašne točke u A, taj grab bio je na njegovom. Na spornom dijelu je prvi puta posjekao stablo suprug tužiteljice 1994., a 2012. je zet tužiteljice posjekao hrast na spornom dijelu, na njegovoj strani međe. Nije iskopao kamen, kamen je bio tamo gdje je on smatrao da treba biti. Sumnja da je tužiteljica maknula taj kamen.

 

              Provedenim postupkom utvrđeno je da se tužiteljica nalazi u posjedu dijela šuma na kojem se nalazio grab. Navedeno proizlazi kako iz iskaza saslušanih svjedoka tako i samih stranaka, pa tako sud utvrđuje da je tuženik počinio smetanje na način da je posjekao predmetni grab što i sam priznaje u svom iskazu, s time da ničim ne dokazuje da je predmetni grab posjekao u siječnju 2019., a ne u ožujku mjesecu 2019. kako tvrdi tužiteljica, a što je saznala dana 15. ožujka 2019. Sam tuženik navodi da je trebao biti dogovor kako će se sjeći između njegova oca i djeda tužiteljice, s time da konkretnog dogovora nije bilo, a i iako su se držali da se cca. 1,5 m do međe ništa ne ruši, tuženik je posjekao grab. Tuženik isto tako navodi da je sam postavio međašne oznake u vidu drvenih štapova iz čega bi proizlazilo da je samovoljno odredio do kuda se proteže njegov posjed.

 

Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan, ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje.

 

Sud, sukladno odredbi čl. 22. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pruža posjedovnu zaštitu u posebnom hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, tako da tužiteljica ima pravo na posjedovnu zaštitu obzirom da je utvrđen posljednji mirni posjed tužiteljice i nastalo smetanje, a ostvaren je i uvjet da se uspostavi ranije posjedovno stanje odnosno da se tužiteljici vrati u posjed dio šume označen točkama A-A1 gdje se nalazio posječeni grab označen točkom 1 te zabrani tuženiku takvo ili slično smetanje.

 

Imajući u vidu nesporne činjenice kao i odredbu čl. 20. ZV-a te ocjenjujući dokaze u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ovaj sud zaključuje da je tužiteljica u svom posjedu smetana, odnosno da je precizirani tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan. 

 

Temeljem čl. 154 st.3. ZPP-a, tuženik je dužna naknaditi tužiteljici parnični trošak koji se sastoji od troškova jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak (Tbr.7.t.2.) 200 bodova, odnosno 2.000,00 kn određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, troška očevida u iznosu od 1.694,80 kn te sudskih pristojbi na tužbu i rješenje u iznosu od po 200,00 kn, odnosno sveukupno 4.094,80 kn.

 

Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.

 

U Krapini, 11. ožujka 2020.

 

                                                                                                                   S u t k i n j a

                                                                                                              Romana Mališ,v.r.