- 1 -              Rev 2165/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2165/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. D. iz M., kojeg zastupaju punomoćnici Ž. O., I. P. i F. O., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. O., I. P. i F. O. u Z., protiv tuženika I. - I. n. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i p. u R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1099/17-3 od 22. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Pločama, broj Pr-70/16 od 12. svibnja 2017., u sjednici održanoj 11. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

 

„I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi pod 1. i 2. što glase:             

 

„1. Utvrđuje se nedopuštenim otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju odlukom o otkazu ugovora o radu od 11. veljače 2015. godine.

 

2.Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao i to na poslove koje je obavljao prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.“

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 4.200,00 kuna u roku od 8 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je u zakonskom roku podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti pobijane presude i odbiti predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. veljače 2015. te vraćanje tužitelja na posao.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

 

- da je tužitelj 1. studenog 2012. zaključio s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova vozača teretnog vozila,

 

- da je 2. veljače 2015. tužitelj na instalaciji autopunilišta napunio autocisternu i uputio se prema izlaznoj porti, gdje je zaštitar, kako bi izvršio regularni pregled autocisterne, otvorio lijevu i desnu tehničku kutiju na poluprikolici, a voditelj odjela transporta popeo se na navedenu autocisternu gdje je uočio pun kanistar od 10 litara, sakriven krpom, te je u prisutnosti zaštitara kanistar oduzet,

 

- da je točkom 2.1.7. Upute o propisanoj opremi i dokumentaciji za vozače i autocisterne tuženika izrijekom propisano da se oprema koja se ne nalazi na popisu evidencije opreme, niti je propisana zakonom, ADRom ili internim aktom, smatra nedozvoljenom opremom, te da kanistar niti po jednoj od spomenutih osnova nije predviđen kao dio opreme autocisterne,

 

- da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. veljače 2015. tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu pozivom na odredbu čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 - dalje: ZR) i čl. 111. i 115. Pravilnika o radu tuženika od 14. studenog 2014. i to zbog povrede propisa o sigurnosti i zaštiti na radu i propisa zaštite od požara, zbog čega je nastupila ili je mogla nastupiti šteta; zbog otuđenja imovine poslodavca; zbog nesavjesnog izvršavanja radnih zadataka, zbog nepridržavanja odredbi Zakona, uputa, odluka, Pravilnika i drugih akata poslodavca, s obrazloženjem da posjedovanje kanistara upućuje da je vršeno nedozvoljeno istakanje goriva, te da kod radnika postojala namjera otuđenja goriva, da je postojao rizik za sigurnost u prometu i sigurnost okoliša, koji je radnik izazvao prijevozom kanistara napunjenog gorivom na krovu autocisterne,

 

- da je poslodavac tužitelju omogućio iznošenje obrane sukladno čl. 119 st. 2. ZR, koju tužitelj nije iskoristio 4. veljače 2015., kada je pozvan na sastanak, već je 6. veljače 2015. dostavio pisanu izjavu u kojoj je naveo da nije vidio kanistar,

 

- da je tužitelj jedini radnik koji je toga dana vozio cisternu i punio istu gorivom, te da obzirom na proceduru punjenja autocisterne ne postoji mogućnost da nije vidio ili mogao vidjeti kanistar na krovu iste,

 

- da je poslodavac o namjeri otkazivanja ugovora o radu obavijestio Radničko vijeće koje se protivilo donošenju odluke o otkazu.

 

Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa (zbog posjedovanja nedozvoljene sakrivene opreme, kanistara napunjenog gorivom, na krovu autocisterne, koja imovina tuženika zbog svojih svojstava zahtijeva strogo pridržavanje internih akata tuženika i propisanih pravila sigurnosti i zaštite na radu i zaštite od požara), koja predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, te da je uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, trajno narušeno povjerenje poslodavca u radnika, zbog čega nastavak radnog odnosa više nije moguć, pa je odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan, pozivom na odredbu čl. 116. st. 1. ZR.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj navodi da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer je nerazumljiva i proturječi sama sebi odnosno razlozima presude, dok u dijelovima uopće nema razloga, čime upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tužitelja ovaj sud ocjenjuje da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje pobijane presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati. Zbog navedenog nije osnovan tužiteljev revizijski navod da bi u postupku bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Ovdje treba napomenuti da tužitelj u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi i navode kojima drukčije ocjenjuje provedene dokaze i iznosi drukčije činjenične zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju pobijane odluke, međutim, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji.

 

Revident u reviziji ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava sadržanog u odredbi čl. 135. st. 3. ZR u vezi sa čl. 116. st. 1. ZR jer smatra da u konkretnom slučaju tuženik, na kojem je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu, nije dokazao postojanje takvog opravdanog razloga.

 

Suprotno shvaćanju revidenta, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo sadržano u naprijed navedenoj odredbi ZR, s obzirom na činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova iz kojih proizlazi da se tužitelj nije pridržavao odredbi Zakona, uputa, odluka, Pravilnika i drugih akata poslodavca, te je povrijedio propise o sigurnosti i zaštiti na radu i propisa zaštite od požara, zbog čega je mogla nastupiti šteta, koje radnje predstavljaju osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu prema odredbi čl. 111. Pravilnika o radu tuženika od 14. studenog 2014.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 11. ožujka 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v. r.