- 1 -              Rev 411/2015-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 411/2015-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., protiv tuženice B. S. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. V., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave, rješavajući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-487/13-2 od 21. listopada 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku, broj P-1054/11-12 od 26. listopada 2012., u sjednici održanoj 11. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I.              Revizija tuženice odbija se kao neosnovana u dijelu kojim je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-487/13-2 od 21. listopada 2014., potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku broj P-1054/11-12 od 26. listopada 2012. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnina i to čkbr. 597/2 šuma od 1417 čhv, čkbr. 597/3 šuma od 1537 čhv, čkbr. 597/4 šuma od 1 ral 653 čhv, čkbr. 597/10 šuma od 1379 čhv, čkbr. 597/11 šuma od 1090 čhv i čkbr. 597/12 šuma od 1377 čhv, sve upisane u zk.ul.br. 540 k.o. P.

 

II.              Preinačuju se navedene presude u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za izdavanje tabularne isprave i sudi:

 

Odbija se dio zahtjeva kojim se nalaže tuženoj da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenim nekretninama, koju će u protivnom zamijeniti presuda, kao neosnovan.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

1.       Revizija tuženice protiv odluke o parničnom trošku odbacuje se kao nedopuštena.

 

2.    Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

 

„I              Utvrđuje se da je tužitelj Republika Hrvatska vlasnik nekretnina i to čkbr. 597/2 šuma od 1417 čhv, čkbr. 597/3 šuma od 1537 čhv, čkbr. 597/4 šuma od 1 ral 653 čhv, čkbr. 597/10 šuma od 1379 čhv, čkbr. 597/11 šuma od 1090 čhv i čkbr. 597/12 šuma od 1377 čhv, sve upisane u zk.ul.br. 540 k.o. P., te se nalaže tuženoj B. S. iz Z., izdati tužitelju Republici Hrvatskoj tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljeva prava vlasništva na navedenim nekretninama, a koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana.

 

II              Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2012. godine pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskotne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.“

 

Rješenjem suda prvog stupnja je suđeno:

 

„I              Dopušta se zabilježba ovog spora u z.k.ul. br. 540 k.o. P.

 

II              Oslobađa se tužena plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.“

 

Presudom suda drugog stupnja je suđeno:

 

„Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-1054/11-12 od 26. listopada 2012.

 

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe kao neosnovan.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku navodeći da reviziju podnosi zbog svih zakonom dopuštenih razloga. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti presudu suda drugog i prvog stupnja i odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom, podredno presude ukinuti i vratiti na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženice iznesene u reviziji i predložio reviziju odbiti. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

 

Revizija u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari je djelomično osnovana, dok revizija u dijelu protiv odluke o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.

 

Prema odredbi članka 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je stvarnopravni zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva i obveznopravni zahtjev radi izdavanja tabularne isprave.

 

Suprotno revizijskim navodima sud drugog stupnja je u svojoj presudi naveo jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te je naveo i materijalnopravne odredbe na kojima je utemeljio svoju odluku.

 

Budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

 

Sud drugog stupnja je u smislu odredbe članka 375. stavak 1. ZPP ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja i u obrazloženju presude naveo razloge zbog kojih je odbio žalbu kao neosnovanu.

 

Navodi revizije u kojima revidentica u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka drugačije ocjenjuje provedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka suda prvog i drugog stupnja iznesenih u obrazloženjima tih odluka predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

U provedenom postupku je utvrđeno:

 

- da su nekretnine koje su predmet spora upisane u zemljišne knjige kao vlasništvo tuženice,

 

- da su na tim nekretninama u katastarskom operatu upisane H. š. d.o.o. Z. kao posjednik,

 

- da su one u neprekinutom posjedu pravnih prednika H. š. d.o.o. od 1960. do danas.

 

Sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji, a primjenom odredbe članka 268. Zakona o udruženom radu, zaključili da su predmetne nekretnine kroz zakonom propisano vrijeme neprekinutog posjedovanja, iz privatnog vlasništva prešle u društveno vlasništvo, te da su te nekretnine koje predstavljaju šume i šumsko zemljište, a koje su bile u društvenom vlasništvu, na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, postale ex lege vlasništvo Republike Hrvatske, zbog čega su prihvatili tužbeni zahtjev.

 

Materijalno pravo pravilno je primijenjeno u dijelu kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje stjecanja prava vlasništva.

 

Naime, odredbom članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/08, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih učinaka.

 

Posjed društvenopravne osobe (pravnih prednika H. š. d.o.o.) kroz zakonom propisano vrijeme bio je pretpostavka za prijelaz pokretnih i nepokretnih stvari iz privatnog u društveno vlasništvo po Zakonu o udruženom radu („Službeni list“ SFRJ broj 53/76, pročišćeni tekst 11/88 - dalje: ZUR) koji je stupio na snagu dana 11. prosinca 1976. i po kojem nekretnine prelaze u društveno vlasništvo u roku od pet godina od saznanja da je nekretnina prešla u sredstvo društvenopravne osobe, odnosno najkasnije u roku od deset godina od njenog prelaska (članak 268. ZUR). Dakle, radilo se o originarnoj osnovi stjecanja u korist društvenog vlasništva protekom vremena samo zato što su šume i šumsko zemljište, bile u posjedu društvenopravne osobe, a vlasnik nije zahtijevao vraćanje posjeda u subjektivnom roku od pet godina, odnosno u objektivnom roku od deset godina koji rokovi se računaju od dana stupanja na snagu ZUR-a.

 

Odredba koju predviđa ZUR (članak 268.) bitno se razlikuje od instituta redovne dosjelosti propisanog odredbama ZVDSP, ne samo po kratkim rokovima već i po tome što prema ZUR-u nekretnina prelazi iz privatnog u društveno vlasništvo na temelju bilo kakvog posjeda pa i nesavjesnog posjeda. Stoga su revizijski navodi tuženice da sud nije dao razloge na temelju kojih je utvrdio pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću neosnovani, jer se u konkretnoj pravnoj situaciji ne radi o institutu dosjelosti prema odredbama ZVDSP.

 

Prema tome, raspolaganjem predmetnim nekretninama od strane pravnih prednika H. š. d.o.o. i to kontinuirano od 1960. pa nadalje, te su nekretnine prešle u režim društvenog vlasništva. Pretvorba vlasništva na šumama i šumskom zemljištu na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu izvršena je člankom 16. stavak 1. Zakona o šumama. Ta odredba unesena je u Zakon o šumama ("Narodne novine" broj 54/83, 32/87 i 47/89 - dalje: ZŠ) odredbom članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 41/90), koji je stupio na snagu 16. listopada 1990., a primjenjuje se od 1. siječnja 1991., osim odredaba članka 5., članka 48., članka 49. i članka 50. toga Zakona koje se primjenjuju od dana stupanja na snagu istog Zakona. Dakle, nakon stupanja na snagu Zakona o šumama, odnosno od njegove primjene 1. siječnja 1991., sve šume i šumska zemljišta koja su bila društveno vlasništvo, po sili zakona (ex lege) postala su vlasništvo Republike Hrvatske.

 

Stoga je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom i to čkbr. 597/2 šuma od 1417 čhv, čkbr. 597/3 šuma od 1537 čhv, čkbr. 597/4 šuma od 1 ral 653 čhv, čkbr. 597/10 šuma od 1379 čhv, čkbr. 597/11 šuma od 1090 čhv i čkbr. 597/12 šuma od 1377 čhv, sve upisane u zk.ul.br. 540 k.o. P.

 

Kako je predmet spora vlasničko pravni zahtjev, bez osnove je pozivanje revidentice na istaknuti prigovor zastare, s obzirom da pravo na podnošenje takve tužbe ne zastarijeva (članak 161. ZVDSP).

 

Odredbom članka 130. stavak 1. ZVDSP, propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Iz navedene odredbe, međutim, suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, ne proizlazi obveza zemljišnoknjižnog vlasnika za izdavanjem tabularne isprave. Riječ je o izvornom stjecanju prava vlasništva na temelju samog zakona, pa nije osnovan zahtjev za izdavanje tabularne isprave, obzirom da se ne radi o derivativnom stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla i s tim u vezi upisom stjecanja vlasništva u zemljišnoj knjizi kao konstitutivnom pretpostavkom za stjecanje tog prava.

 

Budući da je tužitelj, stekao pravo vlasništva na temelju zakona kao pravne osnove, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo, kada su obveznopravni zahtjev za izdavanje tabularne isprave ocijenili osnovanim (takvo shvaćanje izrazio je ovaj revizijski sud u odluci broj Rev-368/09 od 3. studenoga 2009., Rev x-434/13 od 22. svibnja 2013., Rev-2550/11 od 17. lipnja 2015. i Rev-59/11 od 7. rujna 2016., kao i u nizu drugih odluka).

 

Zbog navedenoga valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP odbiti reviziju tužene kao neosnovanu u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužitelj vlasnik utuženih nekretnina, dok je u ostalom dijelu na temelju članka 395. stavak 1. ZPP valjalo preinačiti obje nižestupanjske presude i odbiti zahtjev za izdavanje tabularne isprave te odlučiti kao u izreci.

 

Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

 

Iz tih je razloga, primjenom odredbe iz članka 392. stavak 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

 

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju (točka II. izreke rješenja), jer ta parnična radnja nije bila potrebna (članak 166. stavak 2. u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP).

 

Zagreb, 11. ožujka 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.