- 1 -              Revd 225/2020-2

Broj: Revd 225/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. Đ. O. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika bolnice, Z., kojeg zastupa generalna punomoćnica K. B. O. dipl. iur., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika, Republike Hrvatske, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlozima tuženika i umješača za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-569/2019-2 od 14. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3420/2018-26 od 31. svibnja 2019., u sjednici održanoj 11. ožujka 2020.,

r i j e š i o   j e :

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Prijedlog umješača za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda tuženik i umješač su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a revizijski je sud ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, kao niti prvo pravno pitanje (naznačeno pod "a)" ) u prijedlogu umješača nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je u pogledu tih pitanja pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije nepodudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koja je održana 9. prosinca 2019.

U pogledu dijela pitanja tuženika koje se odnosi na problematiziranje dodatka za znanstveni stupanj i dodatka na staž u zdravstvu, pitanje nema utjecaja na odluku u sporu, jer ta potraživanja nisu bila predmetom tužbenog zahtjeva, niti je o njima sud u pobijanoj odluci izrazio pravno shvaćanje.

U pogledu drugog i trećeg prijedlogom umješača postavljenih pitanja (naznačeno pod "b)" i "c)" ), za istaknuti je da se oni, kako ih je umješač formulirao, odnose samo na konkretan, ovdje nastao odnos procesne naravi i ovlasti suda - prema onome što je ovdje dano za "zadatak vještaku". Ona se odnose na problematiku dokazivanja konkretnih činjenica, odlučnih za konkretan slučaj, u pogledu načina davanja zadatka sudskom vještaku. Zato odgovor na ta pitanja ovisi od okolnosti samo konkretnog slučaja, te se davanjem odgovora na njih ne bi mogao uspostaviti opći pravni standard za ujednačenje sudske prakse. Također, ovaj sud ne nalazi da prijedlog umješača u odnosu na ta pitanja sadrži razloge važnosti zbog kojih bi se na ta pitanja morao ili uopće i mogao dati odgovor koji bi bio relevantan za svrhu provođenja (potencijalnog a ovim rješenjem nedopuštenog) revizijskog postupka – za ujednačenje sudske praske tj. osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga što u konkretnim odlukama na koje se umješač poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije, sudovi nisu izričito izrazili pravno shvaćanje u pogledu tih, tako koncipiranih pitanja (dakle, u pogledu načina davanja naloga i uputa sudskom vještaku vezanih uz način i zadatak vještačenja).

Slijedom navedenog, a kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1., u svezi čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 11. ožujka 2020.