Broj: Gž 1296/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. pok. K., D., kojeg zastupa punomoćnica N. A. S., odvjetnica iz D., protiv tuženika ad. 1. S. V. B. i ad. 2. M. V. B., oboje iz D., koje zastupa punomoćnica B. S. R., odvjetnica iz D., radi uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P.971/10 od 23. veljače 2012. godine, u sjednici vijeća održanoj 01. srpnja 2015.g.,

p r e s u d i o   j e

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. P.971/10 od 23. veljače 2012.godine.

Obrazloženje

              Presudom Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. P.971/10 od 23. veljače 2012.g. odbijen je zahtjev tužitelja za uspostavu prijašnjeg stanja u istočnom vanjskom zidu kuće tuženika u D., čest.zgr. 877 z.ul. 1009 k.o. D. na način da u prozor između gustijerne (cisterne) u dvorištu i ulaznih vrata u kuću tužitelja, koji gleda u dvorište tužitelja u koji su bile ugrađene željezne rešetke, ugrade željezne rešetke, te uz sam prozor prema dvorištu postave žičanu ogradu s drvenim okvirom a što su protupravno uklonili s ovog prozora, kao i da uspostave prijašnje stanje na istočnom vanjskom zidu njihove kuće na način da uklone prozor koji je probijen unutar kamenog okvira u zidu iznad gustijerne, te potom otvor unutar ovog kamenog okvira zazidaju materijalom i žbukom kakav je i ostatak istočnog vanjskog zida njihove kuće. 

              Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a što su žalbeni razlozi iz čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati zahtjev, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba je neosnovana.

              Predmet spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika čest. zgr. 886 z.ul. 1412 k.o. D. da tuženica kao vlasnica i suposjednica čest. zgr. 877 z.ul. 1009 k.o. D., kao i drugotuženik uspostave prijašnje stanje u istočnom vanjskom zidu njihove kuće u D. u čest. zgr. 887 i to na prozoru između gustijerne u dvorištu i ulaznih vrata u kuću tužitelja koji gleda u dvorište tužitelja, kao i na kamenom okviru iznad gustijerne u dvorištu.

              Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev smatrajući da navedene radnje (uklanjanje željeznih rešetki u prozoru, te uz prozor postavljene žičane rešetke s drvenim okvirom, kao i ugradnja prozora unutar kamenog okvira) ne predstavljaju bespravno uznemiravanje vlasnika. 

              Provedenim dokazima u postupku utvrđeno je da je na istočnom zidu kuće tuženika koji dijeli nekretnine stranaka bio prozor s željeznim rešetkama, žičanom mrežom i drvenim okvirom, koji gleda u dvorište tužitelja, a s kojeg su prozora tuženici uklonili rešetke, žičanu mrežu i drveni okvir, te je utvrđeno da se na istom dijelu kuće, iznad gustijerne u dvorištu tužitelja nalazio zazidani kameni okvir kojeg su tuženici probili i otvorili novi prozor.

              Tužitelj tvrdi da preko prozora s kojeg su uklonjene rešetke, žičana mreža i drveni okvir tuženici sada mogu nesmetano pristupiti u njegovo dvorište, dok preko novootvorenog prozora mogu nesmetano gledati u njegovo dvorište.

              Na pravilnu primjenu materijalnog prava sud pazi po službenoj dužnosti. Okolnost što u obrazloženju pobijane odluke nije naveden propis na temelju kojeg je sud odbio zahtjev, a što navodi žalitelj nije bitna povreda koja je utjecala na pravilnost pobijane odluke.

              Zahtjev tužitelja za uklanjanje prozora probijenog unutar kamenog okvira i zazidavanje tog kamenog okvira materijalom i žbukom kakav je i ostatak istočnog vanjskog zida kuće, kao i zahtjev za ugradnju željeznih rešetki u prozor između gustijerne u dvorištu i ulaznih vrata u kuću tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan.

              Pravo je tuženika kao vlasnika nekretnine da na zidu svoje kuće probiju prozor koji je prethodno bio zazidan, te da uklone rešetke s prozora, a koji je prozor između gustijerne u dvorištu i ulaznih vrata u kuću tužitelja, koji gleda u dvorište tužitelja, i to pravo izvire iz  vlasničkog prava reguliranog odredbom članka 100. ZV-a. Poduzetim radnjama ne uznemirava se tužitelja u izvršavanju vlasničkih prava u odnosu na njegovu nekretninu (članak 167. stavak 1. ZV-a). Tužitelj osim što u činjeničnim navodima tužbe navodi da su rešetke na prozor postavljene kako bi sprječavale da se preko ovog prozora protupravno pristupi u dvorište i njegovu kuću, tijekom trajanja ove parnice nije istakao niti tvrdio da bi u korist svoje nekretnine stekao negativnu služnost koja bi takvu mogućnost tuženika isključila.

Kraj takvog stanja stvari pravo je vlasnika da na zidu vlastite kuće otvori prozor koji je bio zazidan, kao i da, također na istočnom zidu kuće ukloni ugrađene rešetke na prozoru koji gleda u dvorište tužitelja (prozor između gustijerne u dvorištu i ulaznih vrata u kuću tužitelja), a koje pravo proizlazi iz njegovog vlasničkog prava i zato mu nije potrebno da ima pravo služnosti. Tužitelj bi mogao tuženike kao vlasnike, spriječiti u otvaranju prozora, kao i u uklanjanju željeznih rešetki ugrađenih u prozor, samo onda kada bi imao pravo negativne služnosti, a što tužitelj nije dokazao.

              Tužitelj tek u žalbi iznosi da je kao vlasnik povlasne nekretnine stekao pravo stvarne služnosti ugraditi rešetke u prozor kuće tuženika, kao poslužne nekretnine, pozivajući se pri tom na odredbu članka 188. stavka 1. i 4. Zakona o vlasništvo i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09: ZV),  u vezi sa člankom 196. stavak 3. ZV-a, međutim u žabi se ne mogu iznositi nove činjenice, niti novi dokazi (članak 352. ZPP-a), osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupak zbog kojih se žalba može izjaviti, a o čemu se u ovom slučaju ne radi.

              Obzirom na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je odbio zahtjev tužitelja, a pri tom nisu počinjene povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.  toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl.365. ZPP-a.

              Žalba nije osnovana ni protiv odluke o parničnim troškovima koja je donesena sukladno važećoj tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a na temelju odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.

              Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Dubrovniku,  01. srpnja 2015. godine